Mario Budimir još je Dinamov igrač, u nedjelju je normalno trenirao u Maksimiru, poziv Branka Ivankovića iz iranskog Persepolisa još nije dobio konačan rasplet. Iako nije tajna da je sinjski napadač želja hrvatskog trenera, što je on i potvrdio, iako se zna da se razgovara i pregovara, još se uvijek ne može sa stopostotnom sigurnošću reći da će Budimir uistinu završiti u Teheranu.
U Dinamu kažu da znaju za taj interes, ali da klub još nije dobio nikakvu službenu ponudu, a ako ona dođe, tada je, dogovor, naravno, moguć. Znate, uostalom, bez podcjenjivanja i uvrede, kako se posluje u tom dijelu nogometnog svijeta; sve ide sporije nego u Europi, a bilo je slučajeva, pa i u Iranu, da igrač ili trener stignu na potpis ugovora, a onda shvate da su na papiru uvjeti drugačiji no što su usmeno dogovorili. Nisu to jednostavni transferi, puno je prepreka na putu, u ovom slučaju izvjesno je da se kuha, ali da još nije u fazi “gotov posao”. Polako, ima vremena.
Ozbiljan novac
No kako god završili pregovori o njegovu odlasku u Iran, gdje bi zaradio najozbiljniji novac u dosadašnjoj karijeri, savršeno se priča o Persepolisu uklapa u Budimirovu nesvakidašnju karijeru. Odavno odlučiš završiti karijeru, vratiš se kući u Sinj, ne radiš ništa osobito, a onda, u godinama kad se mnogi već opraštaju od nogometa, ti se odlučio vratiti, osvojiš naslov prvaka i Kup, iako si se tjedan ranije borio za ostanak... Pa onda igraš i zabijaš u europskim utakmicama, malo nedostaje da zaigraš i u Ligi prvaka. Pa za kraj (ili nije kraj?) možda i taj bogati transfer.
- Koliko planiram još igrati? Znate kako se kaže, ljudi planiraju, Bog im se smije! E, pa meni se toliko puta nasmijao... - kazao nam je nedavno Budimir i time, zapravo, sažeo svoju karijeru u tu jednu filozofsku rečenicu. Ne, takav put baš nitko nije mogao isplanirati. Koliko su se puta ljudi pitali, vjerojatno i on sam, što je sve moglo biti drugačije, što bi bilo da su se neke zvijezde drugačije poslagale.
Pustite prošlost
- Ma, glupo se stalno vraćati u prošlost, pogotovo što se vrijeme ne može vratiti. A i sve to što sam prošao, taj moj životni put na kraju me doveo do Dinama, u kojem trenutno guštam - pričao nam je tijekom jeseni, odajući dojam flegmatičnosti. Možda je i baš ta flegmatičnost dok je bio mlađi utjecala na to da talent ne bude nagrađen bogatom karijerom.
Krenuo je u Hajduku, upisao dva nastupa kod Ćire Blaževića, no nakon Ćirina i Štimčeva odlaska u Hajduku su uslijedile promjene na svim poljima, mladi Budimir hodao je posudbama, Uskok, Mosor, Šibenik, na Poljudu se pojavio zvjezdani Nikola Kalinić, Budimir je bio među onima za koje nije bilo mjesta. Našao je izlaz, uzlet u grčkom Ergotelisu, sjajno je zabijao i kotirao u Grčkoj. I možda bi opet sve krenulo drugačije da je njegov klub prihvatio ponudu PAOK-a, solunski je klub ambiciozno počeo jačati momčad, a Budimir je bio jedna od želja. Međutim, nije se dogodilo. APOEL s Cipra bio je nova destinacija, onda povratak u Grčku, u Panetolikos, pa opet Cipar.
Druga liga, Enosis Neon Paralimni. Bilo je jasno da je karijera otišla sasvim u drugom smjeru. Jasno, nije to uvijek bio splet okolnosti, trenera, klubova, ozljeda; bio je i Budimir “nespreman”, nedovoljno motiviran za neki novi korak naprijed. Bilo je govora i o povratku u Hajduk, bilo je razgovora i o Dinamu, nekim drugim klubovima HNL-a, opet neki “novi početak”. Jer svi su znali da njegov nogometni njuh nije upitan, već da je pitanje može li ikad proraditi u punom obujmu. Na kraju - odnosno, činilo se da je kraj - stigao je u svoj Sinj, objesio kopačke o klin i idućih godinu dana bila je to još jedna obična, toliko puta viđena priča o talentiranom nogometašu koji što zbog svojih, što zbog tuđih grešaka nije uspio napraviti puno. Ili kojemu se, jednostavno, Bog nasmijao u lice.
I onda taj neočekivani poziv iz Rudeša u kolovozu 2017, koji je više zvučao kao šala nego kao ozbiljna ideja. Obukao je kopačke, već nervozan od stalne dokolice i - krenuo. Gol Dinamu, gol Hajduku, ukupno 13 za Rudeš. Pomagao je u borbi za ostanak, a onda još jednom doživio nemoguće. Sezona je već bila pri kraju, a on nakon jednog incidenta u kojemu osobno nije sudjelovao dobio je papire iz Rudeša i već idućeg dana bio na treningu u Maksimiru.
- Da mi je netko prije šest mjeseci rekao da ću doći u Dinamo, kako bih mu vjerovao - kazao je tada Budimir, našavši se koji tjedan kasnije u snopu igrača koji slave naslov prvaka i osvajanje Kupa. Zabio je i jedan gol za Modre, uspio je i to.
- Nisam došao u Dinamo s 32 godine da budem prva špica. Ovdje sam da pomognem svojim radom, svojim golovima, kad god treba. Jesam li zadovoljan? Ma jesam, pa kako ne bih bio, gdje sam bio nedavno, a gdje sam sad.
Zabijao je u, međuvremenu, i u Europi, za Dinamo je u sedam mjeseci i 21 utakmici zabio devet golova, u prvenstvu, Kupu i Europi, dobro je gađao na sve tri fronte. I postao time sigurno jedan od isplativijih igrača u novijoj Dinamovoj povijesti. Za koliki je novac došao, koliko je ukupno stajao i koliko je donio. Apsolutno - palac gore.
Uvijek zanimljivo
Ne znamo što je točno Budimir planirao za nastavak karijere, ali sigurni smo da nije planirao da će u 33. godini dobiti poziv iz Irana i priliku za lijepu zaradu. Najveću dosad u karijeri. Nakon svega što je prošao i kako su mu se karte slagale, uvjereni smo da će i iduća Budimirova epizoda biti vrlo zanimljiva. Gdje god, u Iranu ili i dalje u Dinamu, može li nakon svega tko predvidjeti rasplet?