Kad ga je Vahid Halilhodžić uvrstio u momčad za debi u dresu Dinama, sa 16 i pol godina, odmah je stekao status senzacionalnog otkrića za širu javnost i europske skaute. Kad ga je Igor Štimac postavio u startnu jedanaestoricu za kvalifikacijski sraz protiv Srbije (22. ožujka 2013), bilo mu je “već” 18 godina i 10 mjeseci, ali nije bilo nekog senzacionalnog odjeka. Dva mjeseca prije Mateo Kovačić prvi je legitimitet međunarodne klase stekao milijunskim transferom u milanski Inter. Promocija mlade zvijezde u vatrenu stvarnost bila je logična za opći status koji je imao.
- Nema uopće veze što je jako mlad - govorio je prije nešto više od sedam godina Vahid Halilhodžić kada ga je priključio seniorskoj momčadi Modrih.
- Kad igrač ima takve kvalitete, onda treba odmah biti priključen prvoj momčadi.
Iskusni Vaha
Iskusan je trener Halilhodžić, pa je njegov stav posebno nailazio na opće odobravanje. Postojala su u to vrijeme i drugačija mišljenja, odnosno stavovi da je za mlade igrače velik rizik preskakanje stepenica. Mateo Kovačić jedan je od takvih. Praktički je već kao kadet postao senior, i sve to uz značajnu ozljedu (lom noge) koju je pretrpio kad mu je bilo 15 godina. Što znači da nije imao kontinuitet tehničko-taktičkog razvoja, postupno napredovanje i sazrijevanje. Realno gledano, kad ga se u početku gledalo u dresu Dinama, Mateo Kovačić djelovao je uistinu izvanredno. Lagan, brz s loptom, tehnički potkovan, bio je inspiracija za mnoge usporedbe. Najbliža je upravo zbog tih potencijala bila ona sa Zvonimirom Bobanom. Štoviše, upravo je kapetan brončane generacije Vatrenih dao snagu takvom stavu.
- Iskreno rečeno, u Kovačićevu nogometu prepoznajem podosta linija svoje igračke karijere. Hitar je i eksplozivan, izvrsno barata loptom. Ono što me kod njega fascinira, to je lakoća trka s loptom. Kad krene, postaje neuhvatljiv. Jednostavno, stvara višak u igri.
Tu prvu procjenu Boban je nadopunio jednom naoko stereotipnom tezom.
Mora puno raditi
- Naravno, još je mlad, mora puno raditi i upijati taktička znanja da bi se sutra mogao u jačim konkurencijama od HNL-a nametnuti bogomdanom nadarenošću. Sve je na njemu.
Boban je najmanje euforičan tip u procjenama igrača, utoliko je njegova recenzija Kovačićevih potencijala bila vjetar u leđa pobornicima teze da je Hrvatska dobila njegova nasljednika i igrača koji će u neko skorije vrijeme postati jedan od najvažnijih reprezentativaca i lidera Vatrenih.
Prošlo je oko sedam godina od svih startnih okvira Kovačićeve priče. U međuvremenu je dvije i pol godine igrao za Inter, koji ga je od Dinama kupio za 11 milijuna eura plus bonuse. Milanezi su ga prodali Real Madridu u kolovozu 2015. godine za 31 milijun eura i tamo se Kovačić zadržao tri godine. S Realom, uz svog velikog prijatelja Modrića, osvojio je 10 trofeja, među inima i tri Lige prvaka zaredom. No Kovačić nije igrao ni u jednom finalu, što je simbolično ukazivalo na njegov status alternative, odnosno igrača koji ne igra onoliko koliko želi. I dakako, ne uspijeva iskoračiti na razinu kvalitete koju se očekivalo. Zato je prošlog ljeta inzistirao na odlasku, iako u Realu nisu baš bili voljni odreći se njegovih usluga. Naposljetku je odabrano kompromisno rješenje, posuđen je Chelseaju na godinu dana. Do ovog siječnja odigrao je ukupno 24 utakmice.
Mateo Kovačić
Ubrzani događaji
U Kovačićevu je dosadašnjem hodogramu karijere dijelom, po našem mišljenju, uzrok toga zašto još nije uspio dohvatiti kontinuitet igre i tehničko-taktičku zrelost. Sve se kod njega ubrzano događalo, preskakao je stepenice, išao na više još nespreman i nekompletan. Drugi razlog zašto nije potpuno sazrio jest upravo njegov talent, uslijed čega su mnogi treneri od njega stalno očekivali (pre)više te ga u tom kontekstu šetali s pozicije na poziciju. Nakon osam seniorskih godina u HNL-u, Serie A, Primeri i Premiershipu, u raznim stručnim idejama i načinima igre, za Matea Kovačića još nije definirano koja mu je idealna pozicija. Za neke je najbolji kao klasični vezni (Maurizio Sarri), za druge je zadnji vezni (Zidane), za treće je ofenzivni vezni (Mancini, Mazzari), dok je za neke sposoban biti dobar na svim veznim pozicijama, ali je optimalan kao klasični vezni box to box (Boban). Na tom tragu različitosti pogleda funkcionirali su i izbornici, koji su ga koristili na svim pozicijama u središnjem redu (defenzivni, ofenzivni, klasični vezni), čak i na lijevom krilu.
Takva šetnja po pozicijama nije mu, objektivno, dopuštala da se etablira i taktički uhvati kontinuitet učinka, pogotovo što nije imao ni kontinuitet nastupa. Je li prvo uzrokovalo drugo ili obrnuto?
Na to pitanje svoje će reći stručnjaci. Ono što se mi u Hrvatskoj trebamo nadati jest da će Mateo Kovačić napokon pronaći stabilnu poziciju u klubu, a što bi bilo ključno da bi se mogao čim prije standardizirati u reprezentaciji. U prvom slučaju stvari nisu baš jednostavne. Kovačić je posuđen Chelseaju i barem do svibnja neće imati jasnu sliku vraća li se u Real, s kojim ima višegodišnji ugovor, ili će ga londonski klub otkupiti. Sve su opcije moguće jer dva kluba već pregovaraju iza kulisa oko Edena Hazarda, pa bi Kovačić mogao biti dio odštete za Belgijca.
Dovoljno mlad
No sve ovisi i o tome tko će biti trener Reala od ljeta, možda netko s drugačijim vizijama o Kovačiću tko će ga željeti natrag. Možda će u Chelseaju imati druge ideje pa ga neće otkupiti. Za Kovačića, međutim, na tržištu nema problema. Upravo zato što je još dovoljno mlad za velike stvari (u svibnju će imati 25), i pogotovo zato što ima fenomenalne predispozicije (startna brzina, eksplozivnost, prodornost...), i dalje će biti mnoštvo jačih klubova spremnih da ulože u njegov transfer. Pogotovo u Italiji.
No čini nam se umnogome u pravu i oni koji tvrde da polako stižemo u odlučno razdoblje (2019/20) kada će se karijera Matea Kovačića prelomiti: ili će otići u visine koje takav talent, već itekako iskusan, zaslužuje, dakle na vrhunske razine (klase), ili će mu karijera ostati unutar okvira vrlo dobrog igrača koji ne uspijeva iskoračiti, odnosno ostaje neispunjen ogroman potencijal. U tom smislu najvažnija će biti reakcija Matea Kovačića. Dosad nije pokazivao beskompromisan pristup da se izbori za najbolje mu pozicije (problem ranijih statusa na početku karijere?), niti je odavao odlučnost i samopouzdanje, koji su presudni u takvoj borbi u žestokoj internacionalnoj konkurenciji.