Prije 11 godina, na Uskršnju nedjelju 8. travnja sastali su se na odmorištu Krka pored Skradina predsjednik Hajduka Branko Grgić i Zoran Vulić.
Nakon "bombe" Marka Radasa kojom je zabio golčinu za pobjedu Istre dan ranije na Poljudu ((1:0), bilo je jasno da o čemu razgovaraju Grgić i Vulić. Rastali su se prijateljski, jer godinam su surađivali. Od četiri mandata Vulića na klupi Hajduka, triput je dolazak potpisivao Grgić.
Jedini mandat koji nije bio u Grgićeva doba vođenja Hajduka dogodio se u proljeće 1998. kada je tada 37-ogodišnji pomoćni trener postao prvi nakon smjene Bonačića na klupi Hajduka. Vodio je pet utakmica do kraja sezone i potom je dvije godine čekao novu šansu.
U ljeto 2000. godine prvi put su se za istim stolom našli Grgić i Vulić. Hajduk je nakon europske eliminacije od Dunaffera popio gorku "pilulu" u Čakovcu gdje je izgubio od istoimenog domaćina. Petar Nadoveza je smijenjen i nasljednik je pronađen u nekadašnjem "all round" igraču Bijelih Zoranu Vuliću. Preuzeo je momčad krajem kolovoza i do kraja sezone, u furioznom finišu uzeo naslov prvaka u zadnjoj velikoj proslavi naslova prvaka. Pamti se 6.00 navijača Bijelih u invaziji na Varaždin, pamti se doček u zračnoj luci, potom i na stadionu. Ali, odmah po osvajanju naslova prvaka, otišao je Vulić nakon verbalnog nesporazuma sa Grgićem.
Godinu dana poslije zakopane su "ratne sjekire", zaboravljene nesuglasice i Vulić je u ljeto 2002. ponovno na klupi Hajduka. U oproštajnoj sezoni Srne i Pletikose, osvojio je Hajduk naslov pobjednika Kupa, a Vulić je postao jedan od rijetkih trenera tog doba koji je vodio Bijele kroz kompletno prvenstvo. Dapače, vodio je i sljedeću sezonu sve do tri kola prije kraja kada ga je zamijenio Petar Nadoveza. Tri i pol godine ranije Vulić je naslijedio Nadovezu, a u svibnju 2004. zamijenili su uloge. Tako je Vulić ostao bez "šampionskog prstena" premda je momčad vodio praktički do pred sam kraj sezone.
Posljednji mandat upisao je u ljeto 2006. u prilično delikatnom trenutku za Hajduk, jer samo nekoliko dana uoči početka priprema otkazao je Luka Bonačić. Hajduk je krenuo tražiti novog trenera i ponovno ga pronašao u Vuliću. Isti predsjednik Grgić, isti trener, ali dvije godine kasnije. U ljeto 2006. Vulić je preuzeo Bijele u jedinoj sezoni kada Hajduk nije igrao Europu u zadnjih 20 i nešto godina.
Oslobođeni europskih obveza Bijeli su nanizali sedam pobjeda u nizu, postavili klupski rekord sjajnog starta prvenstva. Eto, baš u trenutku kada Hajduk bilježi najlošiji start u HNL-u, na pragu povratka je trener koji je u svom zadnjem mandatu na klupi Bijelih zabilježio rekordnih sedam u nizu. Poslije 11 godina i pet mjeseci Vulić je ponovno pred vratima Hajduka.
U međuvremenu je vodio Luč Vladivostok, Rijeku, zatim Split s kojim je igrao finale Kupa prethodno izbacivši hajduk u polufinalu 2015., te Istru s kojom je također 2010., izbacio Hajduk iz Kupu. Vodio je i reprezentaciju Hrvatske U-19, a tri posljednja kluba bili su mu Šerif Tiraspol (listopad 2015-lipanj 2016), kazahstanski Atyrau (prosinac 2016-travanj 2017) i grčki Apollon Smyrnis (rujan 2017-prosinac 2017). Od tada je slobodan na tržištu, a Hajduk je uvijek veliki izazov.
ZORAN VULIĆ U HAJDUKU:
PRVI MANDAT (travanj-svibanj 1998) - vodio je pet utakmica na kraju sezone kao nasljednik Luke Bonačića, a na kraju je izborio drugo mjesto i odlazak u Europu
DRUGI MANDAT (kolovoza 2000 - lipanj 2001) - osvojio je naslov prvaka Hrvatske preuzevši Hajduk od Nadoveze, a te sezone afimirao je Srnu i Carevića
TREĆI MANDAT (lipanj 2002- svibanj 2004) osvojio je naslov pobjednika Kupa 2003., a smijenjen je tri utakmice prije kraja prvenstva 2004. kada je Hajduk ponovno uzeo naslov prvaka
ČETVRTI MANDAT (lipanj 2006-travanj 2007) - zaredao je sedam pobjeda što je rekord na startu sezone, otišao je nakon poraza od Istre na Poljudu (0:1)
Koga je trenirao?
Hajduk Split
Luč Energija
Rijeka
Istra 1961
Split
Hrvatska U19
Šerif Tiraspol
Atyrau
Apollon Smyrni