Naviknuli smo na našim stadionima i u klupskim prostorijama viđati skaute raznih nogometnih klubova sa svih krajeva svijeta, međutim kad u skauting dođu ljudi s jednog od najvećih svjetskih sveučilišta, onda je to pomalo neobično. Dakle, u Hrvatskoj su zadnjih dana boravili Francesco D’Agostino i Mike Fucito pomoćni treneri soccer momčadi Harvarda. Da, oni su u Hrvatsku došli tražiti igrače koji bi pojačali njihovu momčad. Bili su u Splitu, posjetili Hajduk, a mi smo ih zatekli u Maksimiru. Nekoliko su dana boravili u Zagrebu, u Dinamu pratili treninge, upoznali se s trenerima, pogledali utakmice protiv Manchester Cityja i Lokomotive pa u srijedu nastavili dalje, prema Rimu.
Raditi bilo što
"Poznajemo hrvatski nogomet i znamo koliko ovdje ima talenata, a prije svega znamo za Dinamovu školu koje nedaleko poznata", priča nam D’Agostino i objašnjava zašto su njih dvojica došli, s kojom idejom.
"Znači, s obzirom da znamo kvalitetu hrvatskog nogometa, došli smo ovdje ne bismo li pronašli igrače koji bi bili pojačanja za naš koledž. Naravno, ne mislimo pritom na igrače koji su već etablirani, reprezentativci, već prvenstveno na one koji upravo napuštaju juniorski staž, ali ne mogu odmah igrati u prvoligaškom ili drugoligaškom klubu. Pa onda, ako žele, mogu doći na Harvard i studirati. Zašto ne otvoriti vrata u jedan novi svijet, upoznati ljude s brojnih krajeva planeta, igrati pritom nogomet za Harvard i, tko zna, možda na kraju ipak i uspjeti u nogometu? A da ne govorim što znači diploma s Harvarda, iz bilo koje društvene grane, s time možeš raditi gdje i što želiš", govori D’Agostino.
Igranje s Ljungbergom
Naravno, predmnijevamo da nije lako mladiće od 18 godina, koji još uvijek sanjaju profesionalnu karijeru i glamur velike nogometne scene, nagovoriti da odu u Ameriku na studij i nogomet ipak bace u drugi plan. No, njih dvojica tvrde da to nije loša opcija.
"Ako već ne možeš igrati u prvoj ili drugoj ligi, zašto ne probati na Harvardu? Studiraš, igraš nogomet, ako ti se ne sviđa uvijek se možeš vratiti kući i opet igrati nogomet. Mladi su to momci, neće ništa izgubiti ako probaju ovim putem. Recimo, i ja sam studirao na Harvardu pa sam kasnije igrao u MLS-u, između ostalih i s Freddiejem Ljungbergom. Tako da odlazak na Harvard sigurno ne znači prekid nogometne karijere već dodatnu mogućnost", priča Mike Fucito, drugi pomoćni trener Harvarda hvaleći sve što je vidio u Hrvatskoj.
"Igrači su talentirani, tehnički i fizički na visokoj razini, a ono što je jako važno u globalu jako dobro pričaju engleski. A to je, naravno, jako važno, jer ipak moraš znati jezik da bi studirao na Harvardu."
Polaganje testova
Uključio se u priču D’Agostino.
"Evo, ja sam podrijetlom Talijan pa mogu reći da Talijani ni približno ne govore engleski tako dobro kao Hrvati. Ovdje koga god na ulici pitaš bilo što, odgovorit će ti na odličnom engleskom."
A engleski je ipak, uz nogometno znanje, najvažniji za buduće studente. Jer da bi se upisali na Harvard nije dovoljno samo to željeti.
"Kad igrač pristane doći, onda mora proći pripreme za upis, položiti neke testove, ali mi tu pomažemo, ima svu podršku. Dakle, ako želi i ako mi mislimo da može pojačati našu nogometnu momčad, onda ćemo sve poduzeti da nam i dođe", kaže D’Agostino.
Godina 75.000 dolara
Samo kao obavijest, godina studija na Harvardu iznosi oko 75 tisuća dolara, a nogometašima prestižno sveučilište snosi sve troškove studija, smještaja i života. U svakom slučaju, zanimljiva ideja, a vidjet ćemo hoće li i netko od naših mladih nogometaša razmisliti o takvoj mogućnosti. Možda im u ovom trenutku ne zvuči primamljivo, no, zašto ne pokušati?