Roko Šimić, 15-godišnji sin Darija Šimića, negdašnjeg hrvatskog reprezentativca, prvog koji je došao do stotinu nastupa za Vatrene i brončanog iz Francuske 1998, nije prihvatio ponudu Atalante i ostaje u zagrebačkoj Lokomotivi.
Roko je napadač, za razliku od oca, koji je bio obrambeni igrač. Zapeo je za oko Atalanti, klubu s jednom od najboljih škola u Serie A, vrlo organiziranom i ambicioznom. Talijani su mu ponudili odlične uvjete i trogodišnji ugovor, no Roko je, zajedno s obitelji, odlučio ostati u Lokomotivi. Njegov je cilj, kako ga je postavio ovog časa, zaigrati u Prvoj HNL, prvo se dokazati kod nas, pa potom, bude li privlačio zanimanje klubova iz Europe, zakoračiti na međunarodnu scenu. To je poučan primjer za mlade nogometaše koji se često, bez razmišljanja o tome što će biti sutra, odluče zgrabiti prvu ponudu i krenuti u nepoznato. Nakon čega mnogi nestanu s radara...
Želim nadmašiti tatu
Lokomotiva ima vrlo dobru školu, u njoj mladi igrači brzo i lako dobiju šansu, lansirala je niz aktualnih reprezentativaca iz kadra Zlatka Dalića i Roko je naumio ići tim putem. Vjeruje da će prije kompletan igrač postati u HNL-u nego da se sada otisne u Italiju. Iako je, na neki način, “Talijan” jer je rođen 2003. godine, kad je Dario igrao za Milan i s tim klubom osvojio naslov prvaka Europe.
- Želim nadmašiti tatu - to je rečenica koju je Roko izgovorio u razgovoru za Sportske novosti protekle jeseni. U jednom već jest, u visini, a ostalo mu je da to napravi u igri. Spretan je strijelac, s bogatim repertoarom poteza i načina na koje trese mreže.
Darijo Šimić ima trojicu sinova, 13-godišnji Viktor također je u Lokomotivi, a 11-godišnji Nikolas u Dinamu. Može se pretpostaviti da je Atalanta bila tek prva koja je pokucala na vrata Roku, i neće mu biti lako odoljeti nastavi li se s ponudama, no Dario, koji je napravio odličnu karijeru i zna što znači biti nogometaš, što to sve nosi sa sobom, pogotovo u inozemstvu, itekako mu može pomoći pravim savjetom. Da ustraje na stavu koji je zauzeo. Što i čini...
Podsjetimo, Dario je iz Hrvatske i Dinama otišao s 23 godine, nakon što je već imao broncu sa SP-a i nastup u Ligi prvaka. I skupio 140 utakmica u najvišem rangu hrvatskog nogometa, a stigao je nakon toga odigrati još 11i pol godina u Interu, Milanu i Monacu.