Split, 020919.
Tiskovna konferencija povodom zavrsetka prelaznog roka za nogometase.
Na tiskovnoj konfereciji novinarima su se obratili Sasa Bjelanovic, Marin Brbic i Luksa Jakobusc.
Na fotografiji: Sasa Bjelanovic
Foto: Duje Klaric/ CROPIX
Duje Klaric/ CROPIX / CROPIX

KAKO JE TO MOGUĆE?

SAŠA BJELANOVIĆ NAKON OSTAVKE OTVORIO DUŠU I OTKRIO KAKO JE IGOR TUDOR PREKO NOĆI OSTAO BEZ KLUPE HAJDUKA 'Sve je bilo gotovo! NO je dao odobrenje...'

AUTOR:
    • Sportske novosti

  • OBJAVLJENO:
  • 12.11.2019. u 12:14

  • Saša Bjelanović napustio je Poljud nakon tri i pol godine. U Hajduku je počeo kao šef skauta, a iz kluba otišao uoči nedjeljnog susreta s Osijekom kao sportski direktor.

    U očima navijača, Bjelanović je bio taj koji je u velikoj mjeri odgovoran za izgled današnje momčad i igri, s kojom je dobar dio sportske javnosti nezadovoljan.

    U velikom intervjuu za Dalmatinski portal Bjelanović je bacio novo svjetlo na propali dolazak Tudora i Stanića, suradnju s Marinom Brbićem, dosad nepoznatim detaljima transfera..

    Zašto ste na kraju otišli iz Hajduka?

    - Razlog je taj što nigdje ne želim biti uteg. Zahvalan sam predsjedniku Marinu Brbiću na svemu i smatram da je nekorektno to što mu se dešava od njegova ponovnog dolaska. Stalno ga se pokušava omalovažiti, a s vremenom sam i ja postao samo teret. Pa, eto, ako je problem Hajduka Bjelanović, onda više nema problema. Imam veliko poštovanje prema predsjedniku i smatrao sam da će mu moj odlazak dati force. Kod nas prevladava mentalitet tjeranja, ja sam od prvog dana suočen s konstantnom negativom, ali tako je bilo i sportskim direktorima prije mene, bez obzira što su, pogotovo Vučević, imali i jako dobrih odluka.

    U vrijeme mandata predsjednika Ivana Kosa ste već bili otišli iz kluba?

    - Da. U siječnju 2018. godine smo dogovorili raskid za svibanj, nakon što sam četvrti put postao otac. Otišao sam na neplaćeni godišnji, gdje sam još samo odlazio na utakmice s drugom momčadi, s obzirom da sam s njima bio od početka pa je bilo logično otići na kraju sezone.

    No, dogodio se nagli preokret...

    - Nakon iznenadne smjene predsjednika Kosa i odlaska Marija Branca, kontaktirao me tadašnji predsjednik Slaven Marasović i upitao bi li privremeno prihvatio funkciju sportskog direktora. Gledajući iz današnje perspektive, bilo je hazarderski uhvatiti se u koštac s tadašnjom situacijom. Bio je to jako težak period, praktički je cijela upravljačka struktura pala na predstojnicu Ureda uprave Jelenu Mikačić i mene, trebali smo premostiti težak period od smjene Kosa do imenovanja novog predsjednika.

    Imali ste, dakle, vatreno krštenje na poziciji sportskog direktora...

    - Nisam tada imao ni informacija o financijskom stanju kluba, a ni budžet kojim bih baratao za prijelazni rok. Načelno mi je rečeno: 'Bit će novca, samo nešto malo će još trebati uprihodovati', a kad je Jasmin Huljaj imenovan predsjednikom, prva rečenica mu je bila: 'Nema novih dovođenja, moramo prodavati i smanjivati troškove'. U takvim okolnostima se ne bi snašli ni puno iskusniji djelatnici od mene. Bilo bi normalno da sam se kao sportski direktor mogao ravnati po strategiji, smjernicama i zadanom budžetu, a ta dva mjeseca se baš ništa nije znalo.

    Koji je tvoj prvi posao?

    - Potpisivanje ugovora s mladim igračima. Bili su to Bradarić, Nejašmić, Teklić, Šego, Palaversa i Kreković. Ipak sam došao na funkciju s određenim stažem na Poljudu, bio sam s njima u drugoj momčadi i smatrao važnim potpisati ih na duže razdoblje. Na prvi pogled to zvuči jednostavno, ali iza svega uvijek stoje brojni razgovori i pregovori s roditeljima, agentima...

    Idemo malo do teme vratara. Karlo Letica je tada prodan za 3 milijuna eura, doveli ste Posavca i Duku...

    - Najprije, ne želim i neću pričati o iznosima. Letica je ulazio u zadnju godinu ugovora, a izrazio je želju da se taj transfer u Club Brugge, klub kojega je čekala Liga prvaka, realizira. Mi smo mu ponudili novi ugovor, ali on je glavom već bio u inozemstvu. Nismo ni imali puno izbora jer je on za šest mjeseci mogao za drugi klub potpisati besplatno. No, dogodilo se da smo ostali bez tri dobra vratara, otišli su još Dante Stipica i Ivo Grbić, te smo morali dovoditi. Tomislav Duka nam je bio dostupan, tadašnji trener vratara Tihomir Bulat je dao o njemu jako dobro mišljenje. Njega smo računali kao alternativu, a ja sam se fokusirao na Josipa Posavca. Potrošio sam tu dosta energije i uspio ga dovesti na posudbu uz pravo otkupa.

    Taj otkup je na kraju realiziran...

    - U trenutku kada je Posavec stigao na posudbu nije se mogao očekivati raspad Palerma. Kad je došlo vrijeme otkupa, maksimalno smo spustili cijenu, dobili za bagatelu vratara koji je standardno branio za U-21 reprezentaciju, ima iza sebe iskustvo Serie A i neupitan je kvalitet.

    Na ovo zadnje će možda neki reagirati i suprotno.

    - On je proljetos vrhunski branio. Da se nastavio razvijati, već sada bi bio legitiman član A-reprezentacije. Sputala ga je i ozljeda, ali on je kapital kluba i Hajduk mu mora podizati vrijednost. Bio bi poraz struke Hajduka da se dogodi suprotno. Mi smo ga već ljetos mogli prodati za cijenu veću nego Lovru Kalinića i Leticu, no nismo htjeli oslabiti momčad.

    'Dolazak Igora Tudora već je bio dogovoren, ujutro sam došao u klub...'

    Kasnije je došlo do situacije gdje ste upravo Vi bili taj koji je želio dovesti Igora Tudora i Marija Stanića...

    - Predsjednik Huljaj je tada bio u SAD-u, a ja sam tražio novo rješenje. Moram reći da se ni u igračkoj karijeri nisam susreo s takvom situacijom, gdje je većina svlačionice otvoreno bila protiv aktualnog trenera. Smatrao sam da Tudor ima hrabrost, odlučnost i znanje. On je prihvatio ponudu, čak bih rekao sa zadovoljstvom. Jedini mu je uvjet bio da dovede svoje ljude, među kojima i Marija Stanića. Ja sam se tada bio spreman i povući u drugi plan jer nisam u Hajduk došao graditi status nego sam prihvatio funkciju isključivo jer me NO zamolio. 

    Kasnije je došlo do situacije gdje ste upravo Vi bili taj koji je želio dovesti Igora Tudora i Marija Stanića...

    - Predsjednik Huljaj je tada bio u SAD-u, a ja sam tražio novo rješenje. Moram reći da se ni u igračkoj karijeri nisam susreo s takvom situacijom, gdje je većina svlačionice otvoreno bila protiv aktualnog trenera. Smatrao sam da Tudor ima hrabrost, odlučnost i znanje. On je prihvatio ponudu, čak bih rekao sa zadovoljstvom. Jedini mu je uvjet bio da dovede svoje ljude, među kojima i Marija Stanića. Ja sam se tada bio spreman i povući u drugi plan jer nisam u Hajduk došao graditi status nego sam prihvatio funkciju isključivo jer me NO zamolio.

    Zašto onda Tudor nije postao trener?

    - Odgovor nemam ni dan danas. Sve je bilo gotovo, Nadzorni odbor je dao odobrenje, a navečer mi je Huljaj kazao: 'Riješeno. Sutra potpisujemo'. Ujutro sam došao u klub, a on mi je rekao da je ipak odlučio nastaviti s Kopićem. Najviše žalim što u tom trenutku nisam otišao iz kluba. No, radni dan je išao dalje, potom smo imali problem u svlačionici, gdje su igrači čuli za odluku koja im nije bila po volji. Na zatvorenom sastanku je njih više od deset reklo da ne žele dalje sa starim trenerom, a predsjednik i ja smo ih uvjerili da prihvate odluku i nastave raditi. O tim danima bih mogao napisati knjigu, a sve skupa nije dostojno veličine Hajduka.

     

    Scenarij zvuči baš kao iz trilera...

    - Niti dan nije prošao od kada smo 'ispeglali' situaciju u svlačionicu, a dio navijača je došao do predsjednika, što je već poznata priča i Kopić je na kraju ipak otišao. Tudor sada više nije htio doći, a mi smo bili bez trenera i imali jedan dan za novo rješenje

    'Htio sam dovesti Petkovića kada Dinamo još nije ni znao da on postoji'

    - Mene je Goran Vučević angažirao u kolovozu 2015. kao glavnog skauta čim sam završio karijeru. To me malo iznenadilo jer se nismo najbolje ni poznavali, ali jedan od mojih prvih prijedloga je bio Bruno Petković. Odlično sam ga poznavao iz Italije, a tada Dinamo još nije znao ni da on postoji. Igrao je u Entelli, ali za nas je svejedno previše koštao. On je prije Dinama imao lošu statistiku, ali njima nije bio problem platiti 1,5 milijuna eura odštete, što je nama nedostižno u ovom trenutku. Nama je Dinamo rival i konkurent po svemu osim financijama. Od nas se traži minimalan trošak, a maksimalan rezultat.

     

     

    CIJELI INTERVJU MOŽETE PROČITATI OVDJE.

     

      

    Iz drugih medija