Nakon Intera i Dinama, i Lokomotiva je dovela srbijanskog centarfora - iskusni Kragujevčanin Đorđe Rakić (33) u ponedjeljak popodne već je odradio prvi trening na Kajzerici! Došao je iz Kine, gdje je igrao posljednje tri i pol godine (Qingdao Huanghai i Zhejiang Greentown), a u karijeri je još odijevao dresove kragujevačkog Radničkog, OFK Beograda, Red Bull Salzburga, Reggine, Münchena 1860, Al Gharafe, Al Arabija i Crvene zvezde, u kojoj je proveo dvije sezone prije odlaska u Kinu...
Na ljeto opet u Kinu
- Imao sam problema s koljenom, pa sam dio jeseni pauzirao. Moj je agent (Andy Bara, op. a.) kontaktirao Lokomotivu, svidjela mi se opcija polugodišnjeg igranja u Hrvatskoj i brzo smo se dogovorili i pronašli zajednički interes. Doista sam sretan što sam došao i nadam se lijepom početku. Motiv dolaska u Zagreb svakako mi nije novac, želim i dalje igrati nogomet na visokoj razini, želim sebi i drugima potvrditi da još mogu. I ukaže li se prilika, želio bih na ljeto opet otići u Kinu. Zahvalan sam Lokomotivi na ukazanoj prilici i dat ću sve od sebe da opravdam povjerenje - rekao nam je Rakić prije odlaska na trening.
Što znate o Prvoj HNL?
- Imam dosta informacija, pratio sam ligu, a otkad je Andrić došao u Dinamo, u srbijanskim se medijima znatno više piše o Prvoj HNL. O Lokomotivi sam čuo mnogo lijepih stvari, a trenera Gorana Tomića poznajem iz Kine, često sam igrao protiv njegovog kluba i znam kakav je čovjek i stručnjak. Svakako je pozitivna stvar što je i trener rekao da me želi vidjeti u svlačionici - kaže Rakić, koji je u karijeri igrao s nekoliko Hrvata:
- Najveće je ime Niko Kovač, bio mi je kapetan u Red Bull Salzburgu, a potom i trener! Tamo sam igrao i s Pokrivačem, ostali smo u dobrim odnosima, a suigrač mi je u Red Bullu bio i Marin Matoš, Dinamovo dijete. I on mi je rekao da neću pogriješiti dođem li u Lokomotivu... Igrao sam posljednjih mjeseci u Kini i s Matthewom Špiranovićem, koji je hrvatski Australac, roditelji su mu Hrvati. S Tomasovom sam se mimoišao - on je došao u München baš kad sam ja odlazio, ali u kontaktu sam, jer igra s mojim prijateljima u Astani - govori Rakić, koji je bio na posudbi u Reggini kad je Dinamo 2009. godine igrao u kvalifikacijama za ulazak u Ligu prvaka protiv Red Bull Salzburga.
U kakvim ste odnosima bili s Kovačem?
Razlika je golema
- On je već bio na zalasku karijere, a ja sam bio vrlo mlad igrač, klinac, sve sam upijao od starijih. A kad je postao trener, razvili smo fenomenalan odnos, vjerovao mi je... Već se onda vidjelo da će biti veliki trener! Nismo u kontaktu nekoliko godina, ali navijam za klubove koje trenira, vesele me njegovi uspjesi.
Igrali ste u mnogim zemljama - gdje vam je bilo najljepše i kakve ste pouke izvukli tijekom svih ovih godina?
- U Njemačkoj mi je bilo najljepše, u Münchenu 1860. Tamo sam se i oženio, supruga mi je Njemica i nakon karijere živjet ću u Augsburgu, rodnom gradu moje supruge. Upoznao sam mnogo ljudi različitih mentaliteta, upoznao sam različite kulture, u svakom sam klubu stekao novo iskustvo i sad posve drukčije razmišljam nego kad sam kao mlad igrač odlazio u inozemstvo. U Kinu sam, primjerice, otišao praktički „na silu”, a tamo mi je bilo fenomenalno i zato bih se želio opet vratiti u Aziju.
Poznajete li Dinamova napadača Komnena Andrića?
- Kako ne! Počeli smo u istom klubu - kad sam igrao za seniore kragujevačkog Radničkog, on je igrao u mlađim kategorijama! Prije dva mjeseca posljednji smo put razgovarali i tada mi je u superlativima pričao o Hrvatskoj, posebno je nahvalio uvjete, odlične terene za igru. U to sam se i sam uvjerio gledajući na malom ekranu neke utakmice Prve HNL. Kad usporedite terene na kojima se igra u Srbiji s hrvatskim travnjacima, razlika je doista golema. Inače, prije dolaska ovdje razgovarao sam i s novim napadačem Intera, Andrijom Kaluđerovićem, rekao je da mu je u Zaprešiću izvanredno, došao je s obitelji i preporučio mi je da uopće ne razmišljam ni sekunde, nego da odmah dođem! I evo me...
Kudikamo više igrača iz Srbije dolazi igrati u Prvu HNL nego što Hrvati odlaze u Srbiju. Kakvo je vaše mišljenje o tome?
- Najvažniji je razlog što su u Hrvatskoj stvoreni bolji uvjeti za igranje nogometa. Iako postoji nekakvo poboljšanje i u srbijanskom nogometu, većina je tamošnjih klubova u ozbiljnim problemima. U Srbiji samo dva-tri kluba imaju normalne uvjete za rad, uredno posluju i regularno plaćaju igrače. Iskreno, nisam ni imao baš neku želju da se vratim u Srbiju, jer znam kakva je tamo situacija.
Je li točna informacija da ste na stolu imali i ponudu Partizana, ali niste je prihvatili zato jer ste igrali u Zvezdi, pa ste se bojali neugodnosti i odlučili ste se za dolazak u Lokomotivu?
- Ha-ha... Ne, to nije točno, sad nisam imao Partizanovu ponudu. Ali, kad sam imao 18 godina, zvali su me i Partizan i Zvezda, a moj je dječački san bio otići u Zvezdu. No, tada se nije ostvario, uspio sam doći tek u trećem pokušaju, kad mi je bilo 28 godina. Pomiješani su mi osjećaji kad se sjetim svojih dana u Zvezdi, bilo mi je drago što mi se ostvario san, ali od tada me prate ozljede...
Kako ste doživjeli uspjeh Hrvatske na SP u Rusiji?
- To je fantastično, posve zasluženo, ali i očekivano, budući da Hrvatska ima uistinu fenomenalne igrače. Napokon im se sve poklopilo... Iskreno sam navijao sam za Hrvatsku zbog brojnih prijatelja i bivših suigrača. Pa neću valjda navijati za Dansku ili Englesku - kaže Rakić koji je bio mladi reprezentativac Srbije (do 21 i do 23 godine).