Kako je malo potrebno, posebno kad je u pitanju splitski ambijent, pa da se odjednom, poslije manje-više ipak nesretnog poraza Hajduka (ne i nezasluženog) u Koprivnici, raspoloženje navijača “bijelih” bitno promijeni. Bile su dovoljne dvije neopreznosti Stanka Jurića, koje su osakatile splitsku momčad (dva žuta kartona, isključenje), kao i očajne reakcije Jradija, odnos vratara Posavca u finišu utakmice, pa da se euforija na tribinama bitno stiša.
No, za raspoloženje na Poljudu, u okvirima momčadi, za trenera Igora Tudora posebno pitanje je status Darka Nejašmića, mladog igrača koji je od standardnog, doslovno nedodirljivog prvotimca od vremena trenera Siniše Oreščanina, pa automatski i za vrijeme mandata Damira Burića, sada spao na figuru za pričuvnu ulogu.
Radi se o tome da je Nejašmić kao i još neki mladi igrači faktično predstavljan kao projekt kluba, odnosno materijal koji će vrlo brzo biti unosno transferiran u inozemstvo. Slično kako se to dogodilo s Antom Palaversom i Domagojem Bradarićem, oni su brzopotezno prodani u Manchester City (Palaversa igra sada za belgijski Ostende), odnosno Lille. Pogotovo, kada je Siniša Bjelanović, bivši sportski direktor Hajduka, u talijanskim medijima predstavio Nejašmića kao igrača tipa, odnosno kapaciteta, jednog Marcela Brozovića.
Naravno, trener Tudor ima sva prava, ali isto tako je legitimno da se pojedini komentatori čude, pa i traže objašnjenja, koja Tudor izbjegava. Bjelodano je da je Nejašmić igrač koji po svojim karakteristikama baš i ne odgovara Tudorovoj filozofiji (brzina plus agresija), jer premda Darko izvanredno čita igru, ipak je on tip klaj-klaj igrača, koji nema pravu brzinu, što nadoknađuje hitrim rješenjima.
Nejašmić bi u drugim okolnostima bio strpljiv, čekao bi svoju šansu da mu nije oca, također Darka Nejašmića, koji je vjerojatno kao i svaki tata nestrpljiv, posebno kada kao menadžer zna, odnosno vjeruje da bi sina mogao plasirati u inozemstvo. Navodno je tata Nejašmić odmah poslije prvog kola nastavka prvenstva i utakmice u Varaždinu tražio i dobio razgovor s Tudorom, što mu u odnosu na karakter splitskog trenera nije bilo preporučljivo.
A onda se u nečijoj radionici rodila misao o svojevrsnom pritisku, to da bi ljubljanska Olimpija rado uzela Darka juniora na posudbu, što su novinari bliski obitelji Nejašmić brzo plasirali u javnost. Ali to nije sve, jer treba znati da Nejašmić senior u svojoj agenciji ima pod kontrolom još nekoliko mladih igrača Hajduka, od kojih su neki, kao Šego i Teklić, morali na posudbu u Slaven Belupo, odnosno Varaždin.
Zanimljivo je da je menadžer Nejašmić, otkako mu je sin zakoračio u prvu momčad, redovito pratio “bijele”, kako u Splitu tako i na gostovanjima, pa i na pripremama, na primjer u Turskoj. I dok su to bivši treneri tolerirali, čini se da Tudora ta paska, praktično kontrola, seniora Nejašmića pomalo živcira… Inače, Nejašmić nije toliko razvikan menadžer kao neki drugi u Hrvatskoj, on svoj posao radi uspješno, tiho, bez želje za isticanjem. Međutim, sada se našao u zaista delikatnoj poziciji, pogotovo, jer u Poljudu uživa status “persone grate”, poželjne osobe. Tudor je sa svoje strane najavio, točnije javno obznanio kako neće dopustiti utjecaj menadžera, odnosno kako su njemu jedino bitni interesi njegove momčadi. Tako, na primjer, Tudoru stalno igra Barry Hamza, bez obzira na to što mu u lipnju završava ugovor, pa bi po uvriježenim mišljenjima za klub bilo bolje forsirati Nejašmića, kojeg će se moći unosnije prodati od Hamza, koji bi mogao s Poljuda kao slobodan igrač.