Karijera novog Juventusova trenera Maurizija Sarrija jednog bi dana mogla biti predložak za nekakav filmski uradak ili u najmanju ruku inspiracija nekom od zagriženih igrača Football Managera. Jer priča ide otprilike ovako - 31-godišnjak koji radi kao bankar nakon što je 15-ak godina igrao nogomet po seoskim igralištima na poziciji središnjeg braniča prepoznao je u sebi trenerski gen i uhvatio se vođenja niželigaša USD Stia niti ne sluteći da će ga taj put dovesti do klupe najtrofejnijeg kluba u Italiji.
Jer kada kažemo Stia, govorimo o osmom razredu talijanskog nogometa i gradiću koji je 50-ak kilometara udaljen od Firence gdje je Sarri živio nakon što je rodni Napulj zamijenio Lombardijom (Bergamo), pa Toskanom (okolica Arezza). I počeo nogometni put koji je mogao krenuti drugim smjerom da njegov tadašnji klub Figline nije tražio čak 25 tisuća eura naknade za istupnicu koju je tražio Montevarchi.
Ipak rizik
Sarri je ubrzo shvatio da od aktivnog igranja nogometa neće moći živjeti, uhvatio se knjige i studija, pa počeo raditi u jednoj banci u Toskani, u kojoj je brzo napredovao, pa često boravio u njihovim poslovnicama po Londonu, Zürichu ili Luksemburgu. Ipak, ljubav prema nogometu nije ostavljao po strani i devet godina nakon što se upustio u bankarske vode odlučio je da će biti nogometni trener. Za perspektivnog bankara činilo se kao ludost, jer nije da su se za Sarrija, kao što je to danas, natjecali veliki europski klubovi, već talijanski ligaši koji su igrali na regionalnoj razini.
- Odabrao sam kao svoj poziv ono što bih radio i besplatno. Igrao sam nogomet, trener sam već dugi niz godina i nisam slučajno ovo odabrao. Smeta me samo što me nazivaju bivšim bankarskim djelatnikom, ispada da je greška što sam se bavio drugim poslom - rekao je jednom prilikom Sarri, čiji je trenerski napredak bio strelovit, pa ga je 2005. doveo u Pescaru (osigurao je ostanak tri kola prije kraja pa odstupio), 2007. u Veronu (smijenjen nakon jednog boda u šest utakmica), 2008. u Perugiu, a sve na putu do kluba u kojem će definitivno afirmirati svoje ime.
Berlusconijevo ‘ne’
Već tada je imao nadimak “Mister 33” kojeg mu je jedan talijanski novinar dao zbog brojnih kombinacija koje je uvježbavao za prekide, a promocije među profesionalce (Serie C2 i C1) do kojih je vodio nekoliko klubova prvi put su njegovo ime vadili iz anonimnosti nižih liga. Klub koji je “lansirao” njegovu karijeru bila je Alessandrija, s kojom je uspio izboriti kvalifikacije za plasman u Serie B.
- Predsjednika nismo vidjeli tri mjeseca, plaću nismo dobili četiri mjeseca, a već 40 dana nas ubijaju ove priče o namještanju utakmica s kojima su suočeni moji igrači - govorio je Sarri, koji iz momčadi nije uspio izvući još ono malo snage potrebne za korak u 2. ligu.
Ali definitivno je to bio Sarrijev korak prema ozbiljnom nogometu i prilike koju je 2012. dobio na klupi Empolija. Klub iz Toskane ukazao mu je povjerenje, ali nakon 9 kola Sarrijeva momčad je skupila samo 4 boda. Ipak, umjesto palca dolje dobio je povjerenje, a uzvratio sjajnom sezonom koja je završila pobjedom u kvalifikacijama za Serie A. U prvoj sezoni među talijanskom elitom osigurao je ostanak, dok je Sarri brzo došao u fokus velikih klubova.
Sacchi ga je preporučio Berlusconiju, no ovaj mu nije vjerovao, pa je Napoli u njemu pronašao nasljednika Rafe Beniteza, ponudio mu ugovor na godinu dana koji je brzo produžen nakon što je već u prvoj sezoni osvojio 2. mjesto i potukao brojne klupske rekorde.
- Doveli smo genijalca - govorio je vlasnik Napolija Aurelio de Laurentiis, s kojim Sarri ipak nije nikada imao idiličan odnos.
Nije se predomislio
Tri sezone protkane uspjesima, ali ne i trofejima budući da mu je Europska liga s Chelseajem prvi ozbiljni trofej koji je osvojio u karijeri, završile su rastankom i odlaskom u Chelsea, koji kao da je bio postaja dok dočeka mjesto u Napulju omraženom Juventusu.
- Odlazak Sarrija u Juventus za nas iz Napulja bi bila izdaja i nadam se da će promijeniti mišljenje - govorio je Insigne kada su krenule špekulacije da bi Sarri mogao naslijediti Allegrija.
Želja mu se nije ispunila, a Sarri izazvao nemalu kontroverzu na jugu Italije gdje se Juventus - mrzi! Sarri to dobro zna, uostalom on je bio taj koji je često dolijevao ulje na vatru parolama o tome kako je Juventus protežiran kod sudaca i Saveza.
- Valjda moramo napraviti dresove na crno-bijele pruge kako bi nam dosudili jedanaesterac - grmio je Sarri, koji je imao i jedan incident s navijačima Juventusa kojima je iz autobusa pokazao srednji prst dok su svojim pjesmama prizivali erupciju Vezuva.
- To su bili divljaci koji su nas vrijeđali jer smo iz Napulja - pravdao se za svoju gestu Sarri, kojem se sada prljavo rublje vadi iz prošlosti i nabija na nos, ali nekako u većoj mjeri od navijača Napulja, koji su njegov potez doživjeli kao izdaju.
Ipak, nogomet se igra dalje, Sarri je došao do najvažnije trenerske klupe u svojoj karijeri. Sveti cilj je osvajanje LP kojoj je Stara dama posljednjih sezona sve podredila.
