Prije desetak dana zagrebački gradonačelnik Milan Bandić otvorio je još jednu fontanu. Obnovio je, naime, zapušteni vodoskok u krugu Klinike za psihijatriju u Vrapču i nakon 87 godina kultna hrvatska bolnica iznova je dobila ukras koji je desetljećima propadao. U svoj omiljeni hobi Bandić je uložio oko 700.000 kuna, otprilike toliko je i godišnji budžet nogometnog četvrtoligaša Vrapča, čiji je teren u susjedstvu bolnice.
Možda je Bandić mogao tempirati otvorenje fontane s gostovanjem Hajduka, no i ovako će nogometno ludilo u srijedu zahvatiti poznatu zagrebačku četvrt! Sve je u Vrapču spremno za domaćinstvo Splićanima u šesnaestini finala Hrvatskog kupa (15.30), a predsjednik kluba, Tom Kačinari otkriva:
- Baš smo u utorak okončali i posljednje potankosti za “treće poluvrijeme”, sve smo pripremili za zajedničku večeru naših i Hajdukovih igrača, ali Splićani su odbili naše gostoprimstvo objasnivši kako im je nutricionistica rekla da će igrači pojesti pizzu u svlačionici i odmah sjesti u autobus. No, dobro, imali smo najbolju volju, željeli smo ih ugostiti na najljepši način, ali nismo naišli na razumijevanje. To ipak više govori o njima, nego o nama - nije Kačinari krio malu dozu razočaranja Hajdukovim inače uobičajenim ponašanjem posljednjih godina. “Pale sam na svijetu”...
Tko je brži, taj će sjediti
Vrapčanci su se doista potrudili i uredili su infrastrukturu. Postavljene su, uz ostalo, montažne tribine s 850 sjedalica, odvojen je dio gledališta za navijače gostiju...
- Očekujemo da će biti oko 2200 gledatelja! I nema besplatnih ulaznica, cijena karte je 50 kuna i sav će prihod ići igračima. Jednaka je cijena i za sjedenje i za stajanje, pa tko prvi dođe na tribinu, taj će sjediti! A oni sporiji će se malo “stiskati” jedan uz drugoga na stajanju. Uostalom, malo je zahladilo, bit će navijačima toplije kad su jedan blizu drugoga, u intimnome “rame uz rame” ozračju - šali se Kačinari.
Ovo je utakmica visokog rizika, pa će troškovi organizacije biti vrlo visoki, gotovo pogubni za ovaj amaterski klub...
- Sve ćemo to morati sami platiti, bit će velik broj policajaca, pa 60 zaštitara... Uglavnom, troškovi organizacije iznosit će oko 170.000 kuna!
Pa kako ćete to preživjeti?
- Nekako ćemo se snaći, nadam se da ćemo “zaplesati lagani sentiš” i s gradonačelnikom... Ma pronaći ćemo negdje novac, pa ne dolazi nam Hajduk svaki dan, nego svakih 28 godina! Na onoj utakmici u Kranjčevićevoj, 8. kolovoza 1990., bio sam “tehniko” momčadi, a sad sam klupski predsjednik. Onda su za Vrapče igrali Rudić, Mužek, Blažinčić, Vicković..., bila je to naša strašna generacija, ali i Hajdukova je bila moćna, pa osvojili su kup te sezone! Ovo je najveća utakmica otkad sam predsjednik i želio bih zahvaliti svim prijateljima koji su nam pomogli u organizaciji utakmice, bez njih ne bismo uspjeli.
U kakvom je stanju travnjak?
- Naš je teren s umjetnom travom fantastičan! Možda čak i najbolji u Zagrebu... I stalno ulažemo u infrastrukturu, postavili smo i solarno grijanje. Držimo se one “najprije urediti štalicu, pa onda dovesti kravicu”! Želimo dohvatiti Drugu ligu, ali je i igrati na našem terenu. A ne kao nekad veliki Zagreb, koji sad u Trećoj ligi seljaka po raznim terenima, to je tragedija. Kao dopredsjedniku ZNS-a srce mi puca kad vidim na što je spao naš Zagreb...
Vaš je klub prošle sezone iz Treće ispao u Četvrtu ligu, prostrujala je gradom priča da su vam to smjestili zagrebački trećeligaši?
- Točno je to. Bio je to masakr, gadni lopovluk, puštale su se utakmice na našu štetu. Brojni su igrači priznali što se događalo, kako se “muljalo”. A u mom klubu nema “muljanja”! I zato smo svima bili trn u oku, jer nismo željeli sudjelovati u toj prljavoj igri. Nema tih novaca kojima bi me netko mogao kupiti, imam hrabrosti reći ono što ne valja u nogometu. Govore mi da sam mamićevac, ili Šukerov čovjek, ali ja sam samo svoj, uvijek sam bio, takav ću i ostati. Nitko me ne može prestrašiti, niti kupiti - iznio je gorčinu Kačinari, dodavši na kraju:
- Nadam se da će srijeda biti nogometni praznik u Vrapču! Šteta što nam je policija zabranila prodaju piva, pa ljudi se žele malo proveseliti na ovakvim priredbama, ne dolazi Hajduk svakoga tjedna u Vrapče. Baš me zanima hoće li se u Mravincima, ili u Križevcima, zabraniti točenje piva? Naravno da neće - kaže Kačinari.
A trener Vrapča Željko Radišić smiruje euforiju u svlačionici:
- Dečki su silno motivirani, željno čekaju veliku utakmicu, najveću u njihovim karijerama. Dobro smo ušli u sezonu, u pet smo utakmica upisali četiri pobjede i jedan poraz, želimo se odmah vratiti u Treću ligu i vjerujem da ćemo to i učiniti.
Je li ovo i vama najveća utakmica u trenerskoj karijeri?
- Već sam sa Zelinom igrao u ovom rangu kup-natjecanja prije desetak godina protiv Rijeke, ali ovo mi je najveća utakmica, zato jer će s druge strane biti Hajduk. A najveći mi je uspjeh osvajanje zagrebačkog kupa s Tekstilcem, kao četvrtoligaši svladali smo u finalu prvoligaša Lokomotivu, za koju su onda igrali Pivarić, Pjaca, Brozović...
Radišić nije profesionalni trener, zaposlen je, a 90 posto njegovih igrača su učenici i studenti, ostali rade kao vozači, skladištari... Igrači dobivaju na ime hranarine oko 1500 kuna mjesečno, pa će im ova zarada od prodaje ulaznica još kako dobro doći.
A može li Vrapče nauditi Hajduku?
- Gledajući na papiru, šanse su nam male. Ali, znate kakav je nogomet - utakmica uvijek može otići u nekom čudnom smjeru, može zaploviti uzburkanim vodama u kojima se autsajder bolje snađe. Želimo se nadigravati, tehnički smo jaka momčad i sretni smo što igramo ovu utakmicu, mirni smo i veselimo se spektaklu. A nisam baš siguran da se nogometaši Hajduka mogu mirno vratiti u Split ne pobijede li nas! Razlika u kvaliteti je velika, ali jedna utakmica može svašta ponuditi - govori Radišić.