DINAMO - AUSTRIA KLAGENFURT 2:0
Gornja Radgona. Gradski stadion. Bez gledatelja. Sudac: Simon Grlec (Slovenija).
DINAMO: Livaković (do 61. Zagorac) - Stojanović, Theophile-Catherine, Dilaver (od 46. Gvardiol), Leovac (od 83. Šitum) - Ademi, Gojak (od 83. Gjira) - Hajrović (od 75. Đurasek), Petković, Oršić (od 83. Marin) - Gavranović (od 70. Baturina). Trener Nenad Bjelica.
AUSTRIA K: Sygo - Badal, Gzekos, Kennedy, Moreira - Saravanja, Hütter, Rusek, Aydin - Jaritz, van der Moot. još su igrali: Pelko, Zubak, Kiril, Pollanz, Nsandi, Killar, Asante. Trener Robert Micheu.
Strijelci: 1:0 - Gavranović (49), 2:0 - Gvardiol (66), žuti kartoni: Gzekos (9), Gavranović (45), Theophile-Catherine (56), Gojak (62), Crveni kartoni: Gzekos (54, drugi žuti).
Slavio je Dinamo u drugoj pripremnoj utakmici u Sloveniji, pobijedio austrijskog drugoligaša Austriju Klagenfurt 2:0. Puno su prilika imali Modri, odigrali dobru utakmicu, zabili su Mario Gavranović i mladi, sedamnaestogodišnji Joško Jole Gvardiol, koji u svakoj novoj utakmici skida neke nove barijere.
Kiša je napravila pomutnju, jaki pljusak natopio je teren u Murskoj Soboti, toliko da se tamo nije moglo igrati. Odgoda nije dolazila u obzir, time bi se poremetio program priprema, organizatori su hitno našli alternativni teren, igralo se u petnaestak kilometara udaljenoj Gornjoj Radgoni. Zbog svega je utakmica kasnila dvadesetak minuta, ali, bitno da se igralo.
Ovako je izgledao teren u Murskoj Soboti na kojem se trebala igrati utakmica
Nenad Bjelica od prve je minute na teren postavio uistinu zvučnu momčad, igrače koje bismo u narednoj sezoni mogli zajedno gledati zajedno i u 'pravim' utakmicama, većinu njih držao je na terenu dosta dugo, baš kao da je važna utakmica. Otpočetka su na terenu bili i Bruno Petković i Mario Gavranović, s tim da je Gavranović bio u špici, a Petković iza njega. Opet su Modri ušli u utakmicu motivirani, Bjelica ih je s klupe bodrio, davao upute, tražio da budu disciplinirani, da pritišću zadnju liniju protivnika.
To su i radili, tu i tamo pogriješili, pa su Austrijanci dva-tri puta došli u poziciju da zaprijete Livakoviću. Prvo je pucao Aydin, pa koju minutu kasnije Jaritz, nakon što je 'izvozao' Theophilea, a onda je opet Aydin udarcem završio kontru. Sva tri puta lopta je prošla pokraj gola, da su igrači iz Klagenfurta bili precizniji, mogli su voditi. Ali, puno bliži vodstvu bio je Dinamo. Odličnih je 45 minuta odigrao Petar Stojanović, prolazio kroz suparničku obranu, dodavao, centrirao. Prvo je nakon duplog pasa s Gavranovićem proigrao Gojaka, koji je imao čisti zicer, ali je pucao u istrčalog vratara Syga. Izveo je Gojak i slobodan udarac, preko gola, zaslužio je to jer je dan ranije na treningu bio najprecizniji, u 'dvoboju' je pobijedio Gavranovića. Ali, sad nije bio precizan, otišla je lopta preko gola.
- Neno, pucaj ti sljedeći - uzviknuo je s tribine jedan od onih rijetkih gledatelja koji se tamo našao. Utakmica je zatvorena za publiku, no uvijek se netko tu nađe. Bjelica je čuo tu opasku, nasmijao se i promrmljao nešto u stilu 'možda bih trebao'...
Pojačao je Dinamo pritisak u zadnjih 15 minuta prvog dijela, ali vratar Sygo i nepreciznost Dinamovih napadača držali su 'nulu'. Prvo je pucao Oršić, netko je skrenuo u korner. Pa je Hajrović opet pronašao na drugoj strani Leovca, on iz voleja pucao, ponovno je završilo u korneru. Pa je na ubačaj Stojanovića Petković, sam na nekoliko metara od gola iz voleja pucao preko gola. Gavranović je potom glavom pucao, vratar Sygo odbio u stativu! Još jednom Leovac, još jednom Gojak, pokraj gola, pa opet Gojak glavom. Nekoliko su puta tijekom cijele utakmice Dinamovi igrači vikali jedan na drugoga, znali se i porječkati, ali to je valjda dobro, znači da su potpuno bili u utakmici.
Mladi Gvardiol prvi je ušao s klupe, već u 46. minuti umjesto Dilavera, a vrlo brzo Dinamo je i poveo. Hajrović je snažno pucao s dvadesetak metara, vratar Sygo samo odbio loptu, točno u noge Gavranoviću koji je to nije mogao promašiti. Gzekos je u 54. dobio drugi žuti karton i zaradio isključenje, ali je Bjelica predložio da Austrijanci nastave s 11 igrača, pa je tako i bilo. Nastavio je Dinamo redati prilike, a uspio je zabiti Gvardiol, glavom nakon Hajrovićeva ubačaja. Još jedan pokazatelj klase tog sjajnog stopera. Ne treba začuditi ako i nakon priprema ostane uz prvu momčad!
VIDEO: TOMO NIČOTA
Nije Dinamov trener krio zadovoljstvo nakon pobjede protiv Austrijanaca. - Zadovoljan, bili smo vrlo angažirani, dali šansu dosta igrača. Imali smo i dosta prilika, pobijedili, igrali smo protiv dobrog protivnika i mogli smo isprobati što smo radili na treninzima. Imali smo šansi, dosta i promašenih šansi što je normalno u ovoj fazi priprema, ali sve u svemu mogu biti zadovoljan. I time kako su se igrači ponašali na terenu - rekao je Bjelica pa opet odgovarao na pitanje o pojačanjima: - Nema novosti, radi se u miru. Znate da očekujemo lijevog beka i veznog, vjerujem da će se brzo priključiti momčadi.
--------------------------
UOČI UTAKMICE
Bjelica o protivniku iz grada u kojem živi: 'Na stadionu na kojem su Vatreni svladali Njemačku zasadili su drveće...'
Pripremnu utakmicu protiv austrijskog drugoligaša ne treba nešto posebno najavljivati, međutim, taj dvoboj bio je dobar povod da s Nenadom Bjelicom malo ‘preberemo’ taj austrijski dio priče. Oni koji ne znaju, Bjelica živi baš u Klagenfurtu, tamo je već 13 godina i zato smo iskoristili ovu priliku da se malo odmaknemo od ‘teških tema’ poput dolaska lijevog beka, odlaska Olma, svakodnevnih treninga.
Za početak, približio nam je Bjelica, iako nije lako, suparnika Austriju Klagenfurt. Komplicirana nogometna povijest.
- Dakle, ja sam igrao u Kärntenu, a to nije ovaj klub. Znači, kad sam ja bio u Kärntenu, onda su političari kupili licencu od prvoligaškog kluba Pasching i doveli cijeli klub u Klagenfurt te formirali klub Austria Kärnten. Mi smo ostali u drugoj ligi, no kako je Klagenfurt grad koji ne može financirati dva prvoligaša, naš FC Kärnten nije dobio licencu i ostala je Austria Kärnten. Oni su onda dvije sezone igrali u prvoj ligi, onda su i oni otišli u stečaj, nisu dobili licencu pa je nastao klub Austria Klagenfurt. Ima ljubičaste boje, to je povijesno klub koji se nekad ranije zvao Austria Klagenfurt. Oni su preuzeli licencu od Austrije Kärnten i počeli od Regionallige. Bili su stalno između druge i treće lige, sad su se zbog reorganizacije prošlog ljeta izborili za drugu ligu, spletom okolnosti, jer su neki klubovi odustali. I sad imaju ambiciju ići u prvu ligu. Jer, Klagenfurt je veliki grad, ljudi vole nogomet - priča Bjelica.
Protiv Austrije će zaigrati i reprezentativci
Stigao je u Moravske Toplice i Lovro Majer, momčad koju Nenad Bjelica sad ima na okupu zaokružila je brojku 30.
- Da, s mladim reprezentativcima bit će ih 33, kad dođe lijevi bek 34... Šalim se, dio ovih mladih vratit će se u Dinamo II, na kraju očekujem da ćemo u sezonu startati otprilike kao i lani s 27-28 igrača - rekao je Bjelica, koji je jučer ujutro prvi put na treningu imao sve raspoložive snage. Svih 29 igrača, uključujući Pinta i Theophilea, odradilo je trening, no, poslijepodne je momčad ipak bila malo manja, nedostajali su Andrić i Franjić, zbog manjih upala koje su izazvali teški treninzi. Ništa opasno, već uobičajena nuspojava priprema.
Inače, Bjelica je odlučio u današnjoj utakmici protiv Austrije (18.30) na teren poslati jaku momčad.
- Ulaze u igru reprezentativci, želim dati minutažu stožernim igračima, 60-75 minuta, vidjet ćemo - rekao je Bjelica kojega u srijeda čeka još jedna utakmica, suparnik će biti slovenski prvoligaš Dekani.
- Igrat će svi u tim utakmicama, pa čak i Majer u srijedu, ako vidim da može nakon prva dva-tri treninga.
A Majer nam je u prolazu kratko kazao da je spreman, da se osjeća dobro i da jedva čeka početi s radom. Dakle, nastup u srijedu ne bi trebao biti nimalo upitan.
Međutim, istovremeno i otkriva kako je situacija daleko od ‘meda i mlijeka’
- Politička situacija nije dobra, zbog problema s Hypo Bankom cijela je regija u kaosu i jednostavno nema novaca ni za kulturu, pa tako ni za sport. Dok ne prođe proces revitalizacije nema novaca ni za klub.
Ali, današnji klagenfurtski klub odlučili su preporoditi naši ljudi.
- Prije šest mjeseci su u klub ušli Hrvati iz Njemačke, mislim, Hamburga i vidim da ozbiljno rade. Vratili su publiku, dali besplatne ulaznice, dosta su ozbiljni. Odigrala je Austria odlično proljeće, bila među prve tri momčadi. Meni su sinovi igrali tamo, draga mi je ta momčad, uostalom, Klagenfurt mi je nakon Osijeka grad u kojem sam proveo najveći period, tamo sam već 13 godina.
Leti vrijeme, vjerojatno nije tada mislio da će baš to biti grad u kojemu će se skrasiti.
- Miran je to grad, 2006. smo sagradili kuću i ostali. Mi smo malo izvan grada, u predgrađu Viktring, to je predivno mjesto u predivnoj regiji. To je zelena zona, s puno jezera, zimi ima skijališta, za djecu je isto odlično. Imaju normalno odrastanje, stariji sin završio je gimnaziju, drugi sad idu u drugi razred gimnazije. Imamo krug ljudi s kojima se družimo, ali i nemamo previše vremena, često smo na putu, obitelj dolazi kad god može gdje god ja radio.
Znači, kad kaže ‘idem doma’, Bjelica misli na Klagenfurt?
- Da, sad mislim na Klagenfurt. Imam tamo svoj mir, pokušavam se odmoriti, da imam dovoljno energije kad dođem u žižu.
Vratimo se tim Hrvatima koji su uložili u Austriju. Jesu li pitali Bjelicu za neki savjet, tražili pomoć?
- Ne, nisu me pitali za savjet, ne znam znaju li da sam ja tamo. Ne eskponiram se previše, nisam se sreo s njima, ali vidim da ozbiljno rade i drago mi je zbog toga.
Koruška je poznata kao regija u kojoj ima puno ljudi s ‘ovih prostora’, popularno zvanih Balkanaca. Je li imao kad problema s domaćima, kako gledaju Austrijanci na doseljenike, znamo da ima država gdje ‘domoroci’ baš nisu skloni strancima?
- U Klagenfurtu ima puno ljudi s ovih prostora, najviše iz Bosne pa i nema nekih velikih problema. Više je toga možda u pograničnim zonama, po selima i zaseocima, tamo su i malo primitivniji ljudi. Recimo, Koruška je nakon Drugog svjetskog rata, ne znam koje godine, ali znam da je datum 10. listopada, odučivala hoće li biti pripojena Jugoslaviji ili će ostati u Austriji. Građani su odlučili da će ostati u Austriji, ali razlika je bila mala, 52:48 posto. Zbog toga možda i ima te netrpeljivosti, ali mislim da je ipak sve manje i manje takvih stvari. Kaže, puno je tamo stranaca, a tko hoće raditi, uvijek može raditi.
No, nogomet, iako je mnogima strast, nema preveliku pomoć lokalne politike i države.
- Politika je dosta nesklona nogometu, minimalna je pomoć ili je ni nema. Recimo, dok je bio Haider, on je vladao dosta dugo, bio je sklon sportu, on je bio taj koji je došao na ideju da se otkupi licenca od Paschinga i stvori Austria Kärnten. Morao je pravdati investiranih 100 milijuna eura u stadion, tih dodatnih pet, šest milijuna eura nije bilo previše. Imali su i dobru atmosferu na stadionu, znalo je doći i 20 tisuća ljudi. Sad se politika mijenja, od Seljačke stranke, do socijalista, desnice, kao i svuda. Međutim, tko god bio na vlasti, sportu nije sklon.
Onda nam je ispričao nešto što doista nikad nismo čuli. Ako ste mislili da je problem Ultra u Splitu, ili slični događaji koji miču nogomet s nogometnih stadiona, onda se tješite kad čujete što je gradskim čelnicima u Klagenfurtu palo napamet.
- Evo, na tom stadionu održava se izložba drveća! Zasadili su na terenu drveće i to traje pola godine, godinu. Nitko to ne razumije, valjda je u pozadini opet politika. Austria sad igra na pomoćnom terenu, uz improvizirane tribine, dobili su licencu. Dobro, inače taj veliki stadion nije optimalan za drugoligaški nogomet, na tribine od 30 tisuća ljudi, dolazi oko dvije, tri tisuće. Ali, opet, nije ni logično da se na terenu zasadi drveće.
Samo usput, to je stadion na kojem je igrala Hrvatska na Euru 2008. protiv Njemačke i Poljske. A kad smo već kod Bjelice, sretan je što je sad blizu kući, blizu Klagenfurtu, često odlazi tamo, sve više vremena provodi s obitelji.
- Ovo je nagrada za sve što smo prošli od 2013. kad sam otišao u Beč. Bio sam prije toga u Lustenauu, to je pet sati od Klagenfurta, pa sam se vratio u Wolfsberg, tada sam živo u Klagenfurtu. Potom u Austriju, Speziju, Lech, ali ovo je najbolje, najmanje vremena provodim sam, obitelj je često uz mene.
Onaj njegov Kärnten, u kojem je igrao i započeo trenersku karijeru, više ne postoji.
- Nema više tog kluba. A moji sinovi su igrali u sva tri kluba - počeli su u u Kärntenu, pa u Austriji Kärnten, onda i u Austriji Klagenfurt. Sve su prošli, ali krenuli su u druge vode, sad se školuju.
