Raspjevani riječki navijači slavili su na kraju utakmice sjajnu petu pobjedu svojih ljubimaca u hrvatskom nacionalnom kupu. Uz dva Kupa iz bivše države, Rijeka se danas s pravom diči s osam (sa Superkupom) klupskih trofeja! Ovaj osvojen u Puli svakako će imati posebnu težinu u riječkim memorijama. Na stadionu Alda Drosine, koji se napokon može dičiti sjajnim travnjakom, većina prognoza davala je prednost Dinamu. Tehnički gledano, Nenad Bjelica ima i širi i kvalitetom jači kadar. To se potvrdilo u HNL-u, ali i europskim utakmicama. Igor Bišćan ne samo da nema tu razinu kvalitete, nego je u odmjeravanjima Rijeke i Dinama ovo vjerojatno najmanje favorizirana grupa igrača s Rujevice.
Olmo bez svježine
Otuda je bilo vrlo jasno zašto je mladi trener (opet) odabrao formaciju 5-4-1. Svaka ideja da se značajnije ofenzivno postavi, odnosno da ostavi prostore u defenzivnom djelu bila bi voda na mlin taktičkim željama Dinama. Bišćan je jasno locirao gdje mora prioritetno dobiti dvoboj, na boku. Zato je na desnom boku postavio Luku Capana, a na lijevoj strani iskusnog i dobrog Tomečaka. Na desnoj strani je duplirao s odličnim Kvržićem, na lijevoj s pokretljivim Halilovićem. Čolak, usamljen u dvoboju sa stoperima Modrih, obavljao je golemi posao opstrukcije.
VIDEO: Gianluca Starčić
Nenad Bjelica je odabrao 4-2-3-1 formaciju. Bio je to znak da je vodio računa o mogućim protunapadima Riječana, pa je s dva stražnja vezna učvrstio blok. Dinamo je, prema očekivanju, odmah napao u početku utakmice i pritisnuo Rijeku. Ono što se moglo očekivati, to je i beskompromisna borba, homogenost i kompaktnost Rijeke. Na tom planu Bišćanova momčad bila je u top izdanju. Na tom planu je i temelj gradnje konačne pobjede u finalu.
VIDEO: Gianluca Starčić
Dinamo je, naime, potvrdio da ima problem na postavljenu obranu. Bjelica je odabrao postavu u kojoj je bilo više brzih, čvrstih i igrača koji svoj forte imaju u fizičkom kontekstu. Dinamo jest zato nametao igru, ali je s takvim kadrom imao manje kreativnosti i ideje u ofenzivi, uz izostajanje kvalitetnog završnog pasa. Na bokovima su Modri teško stvarali višak, jer su (agilniji) Oršić, odnosno neučinkoviti Atiemwen bili dobro duplirani. Olmo je djelovao bez svježine, možda djelomično i sebično u igri, pa nije probijao linije. Petković u gustoći obrane nije dolazio do izražaja. Sve je to rezultiralo sve češćim visokim ubačajima u kazneni prostor, gdje su Riječani prilično jednostavno otklanjali opasnosti.
Da su Riječani znali kako će morati svaku (polu)priliku iskoristiti ako žele pobijediti, dalo se razumjeti i iz priprema izvođenih prekida. Prije prvoga gola iz kornera su izigrali Modre i Tomečakov opasan udarac završio je opet u korneru. Nakon gužve pred Livakovićem Čolak je iskoristio dekoncentraciju obrane Dinama i postigao važan gol. To je bitno ojačalo samopouzdanje Riječana, koji su i kod drugog pogotka iskoristili Kvržićevu visoku tehničku vrijednost i proboj po boku. U nastavku je Bjelica ojačao ofenzivu Gavranovićem, te s Leovcem pojačao ranjivu lijevu stranu. Dinamo jest dominirao, ali i dalje je bio dojam da to nije ona prepoznatljiva ovosezonska moć. Promašaj kaznenog udarca bio je jasan znak nogometne sudbine, bio je to dan Rijeke! Kako dolikuje ključnom igraču ove pobjede, Zoran Kvržić majstorskim je pogotkom definirano sretne epiloge svoje momčadi i navijačkog slavlja. Pečat Igora Bišćana bio je i na tom planu prilično jasan…
Zašto je na Aldo Drosini završilo trijumfom Rijeke?
1. Rijeka je odigrala čvrsto, borbeno do daske, kompaktno. Govor tijela njenih igrača ukazivao je na snažniju glad za uspjehom. Svjesni da se samo takvim pristupom mogu nametnuti, Riječani su kolektivno to i te kako znali pokazati.
2. Čini nam se da je uloga Kvržića bila presudna da Rijeka može povući tranziciju, a da istovremeno njegov važan doprinos u obrani ne izostane. Sluga je pak prelomio krizni trenutak u korist Rijeke obranom jedanaesterca.
3. Imali su izuzetno dobru sezonu, a ujedno je to bila duga i naporna sezona. Dinamo je u Puli djelovao bez svježine, emotivnog naboja i posljedično je teško nametao prednost tehničke kvalitete. Željeli jesu, ali to nije više dovoljno…
