Prava je rijetkost da Vedran Ćorluka propušta službene natjecateljske utakmice, iako je često znao na okupljanje reprezentacije doći s upitnikom.
Hoće li moći, možda neće. No gotovo je uvijek na kraju stisnuo zube i zaigrao, a koliko znači hrvatskoj reprezentaciji, ne treba previše objašnjavati. Mi smo se u to mogli uvjeriti i gledajući dvoboj protiv Turaka pred praznim i tihim Maksimirom, kad se jako dobro čulo kako Čarli komandira suigračima, raspoređuje ih i udara ritam.
Dosad je, gledajući kvalifikacije, od 2006, kad je krenuo u prvih 11 protiv Rusa u Moskvi, propustio samo sedam utakmica! Zanimljivo, bez njega smo u tim dvobojima samo dvaput pobijedili, Wales 2:0 u kvalifikacijama za SP 2014. i Finsku u ovim kvalifikacijama.
Protiv Kosova je već u prvom dijelu osjetio zatezanje u aduktoru, izbornik Čačić na odmoru ga je zamijenio i Ćorluka je propustio dvoboj u Finskoj. Jedva smo pobijedili. Bez Ćorluke je Hrvatska igrala u onom teškom porazu (1:5) na Wembleyju 2009, tada nije bilo ni Modrića, a nije bio na terenu ni kad su nas Škoti 2013. zaskočili u Maksimiru.
Bez njega smo u momčadi pak triput remizirali: nakon što je presudio Turcima u Istanbulu u dodatnim kvalifikacijama za Euro 2012, u maksimirskom uzvratu (0:0) liječio je ozljedu; nije igrao ni protiv Belgije (1:1) u Bruxellesu u eri Igora Štimca, a susret s Italijom pred praznim Poljudom (1:1) propustio je zbog nepotrebnog crvenog kartona u završnim minutama susreta s Norveškom u Zagrebu.
Nedostajat će, svakako, ali vjerujemo da će Hrvatska protiv Ukrajine popraviti statistiku u utakmicama bez Ćorluke.