Na početku se malo iznenadio...
- Kako vi znate kad dolazimo?
Bojan Bogdanović i Kruno Simon iz Rija su se vraćali sami i mislili su kako će po slijetanju u Zagreb samo produžiti kućama. Nije se dogodilo, valjalo je odraditi još poneki razgovor, još jednom se prisjetiti svega lijepog što su naši košarkaši napravili ovoga ljeta. Makar Bogdanović ni u kojem slučaju nije djelovao kao zadovoljan čovjek. Pogotovo kad smo mu spomenuli srpsko razbijanje Australaca u polufinalu OI.
- Kruno i ja nismo gledali utakmicu jer smo bili u avionu. Iznenadio me rezultat, mislio sam da će Australija u tu utakmicu ući kao favorit, igrati kao od početka turnira. Očito je Srbija odigrala odličnu obranu, sveli su ih na 14 poena u prvom poluvremenu i ja im čestitam na tome. Kod mene je žal bio dovoljno velik nakon poraza u četvrtfinalu, a možemo pričati i o tome je li sad veći. Prije svega sam razočaran jer smo mogli napraviti korak više dok pobjeda Srbije nad Australijom ne znači da bismo i mi dobili, ali sigurno bismo imali dobru šansu za ulazak u finale.
Stefan Marković i Bojan Bogdanović
Dolazi puno mladih
Na stranu četvrtfinalni poraz, koliko je Bojan Bogdanović sretan i zadovoljan odrađenim poslom na predolimpijskom turniru u Torinu, ali i svemu što su napravili u Riju?
- Iskreno, još nisam sretan. Možda ću biti kroz sljedećih tjedan ili petnaestak dana. Još uvijek ne gledam kompletnu sliku, razmišljam isključivo o tom porazu u posljednjoj utakmici. Četvrtfinale nam je bila najvažnija utakmica ovo ljeto. Treća četvrtina nas je uništila, nismo je odradili dovoljno koncentrirano, nismo odigrali kao u ostalim utakmicama koje su nam bile bitne. Još sam razočaran, možda i meni dođe u glavu da smo napravili veliku stvar plasmanom na OI.
Što sve ovo znači za budućnost?
- Činjenica je da će nam dogodine doći dosta novih, mladih igrača. Reprezentacija će se promijeniti. Ne znam što je s Acom, nisam s njim pričao, ali sam vidio da je najavio odlazak. Još nemamo dovoljno dobru sliku za sljedeću godinu. Mi smo postavili dobre temelje, pobijedili nekoliko jakih protivnika, i u Torinu, i u Riju.
Još ne mogu biti sretan
Prvi korak je pronaći izbornika. Ako Aco Petrović odlazi, a sve vodi prema tome, u kojem smjeru bismo trebali krenuti?
- Rano je još za takve priče... Aco je s nama napravio podvig i malo čudo. Dugo nismo igrali ovako dobro, javnost nas nikad nije podržala na ovakav način. Ako on želi ostati, ako se vidi i dalje na klupi reprezentacije, mislim da bi mu svi trebali pružiti ruku i pozvati ga nazad. Ne znam kakav je stav Stručnog savjeta, što je s njegovim poslom u Ciboni, kako će se to sve odvrtjeti... Nismo razgovarali jer smo nakon Srbije svaki otišli na svoju stranu. Kad se svi vrate iz Rija, siguran sam da će Stručni savjet odmah krenuti u akciju. Ja ne odlučujem o tim stvarima, niti bih trebao. Otprije nekoliko mjeseci su tu Dino Rađa, Stojko Vranković i Toni Kukoč, vjerujem kako će oni donijeti najbolju odluku za svih nas.
Iza Bogdanovića je ukupno možda i najbolji niz od 10 službenih utakmica u karijeri. Četiri na kvalifikacijama u Torinu i šest u Riju...
- Ne znam je li bilo najbolje u životu, ali sigurno da su mi posljednja dva mjeseca među najboljima otkad igram seniorsku košarku. Na žalost, opet nije bilo dovoljno da napravimo korak više, uđemo u borbu za medalje. Zato nisam zadovoljan ni sobom, ni ekipom. Bez obzira što sam kroz medije, ali i po porukama podrške, shvatio da smo puno napravili. Drago mi je da su se ljudi zbog nas budili tako kasno, gledali nas i podržavali. Ali ja nisam time zadovoljan, nadam se da ću moći biti kad se dojmovi slegnu, kad se glava ohladi.
Tu je odmah još jednom pogledao prema naprijed.
- Sad nam dolazi dosta mladih momaka, puno ih je izabrano na draftu ove godine, nadam se da ćemo na Eurobasketu sljedeće godine konačno napraviti korak više.
Tko je ili što najzaslužniji za fantastičnu “kemiju” među hrvatskim košarkašima?
- Mislim da je presudna bila hijerarhija koju je Aco postavio. Od prvog dana se znalo tko je prvi igrač, što svaki pojedinac mora odraditi. Tako je krenulo, a kad dođu pobjede, posloži se i kemija.
A što je Bojana napravilo liderom kakav je bio na parketu i izvan njega?
- Stojko, Dino i Toni su proveli dosta vremena s nama. Puno sam pričao s njima, što uživo, što preko poruka tijekom turnira u Riju, gdje sam bio u stalnom kontaktu sa Stojkom i Dinom. Oni su me potaknuli, gurali prema tome da uzmem momčad u svoje ruke.
I bolje no što se nadao
Nešto slično se dogodilo i prije godine u Sloveniji kad je bio izabran u najbolju petorku Eurobasketa na kojem je Hrvatska stigla do polufinala.
- Tamo smo otišli korak dalje pa mogu reći da je to bio bolji turnir. Ali predolimpijski turnir i ovo u Riju sam zaista odigrao jako dobro. Na kraju mi to ništa ne znači jer smo ostali kratki.
Koliko mu činjenica da je bio najbolji strijelac olimpijskog turnir može pomoći u sljedećoj sezoni?
- Pokazao sam i sebi da mogu u kontinuitetu igrati dobro i zabijati puno na vrlo visokoj razini. Dat će mi to poticaj i za NBA sezonu, dodatno podignuti samopouzdanje za ono što me čeka u Brooklynu.
Jesu li Olimpijske igre bile sve čemu se nadao?
- Bile su i puno bolje nego što sam se nadao. Prvenstveno zato jer dosta sportaša nisam poznavao. Pratili smo i prije jedni druge, ali ovo stvarno treba doživjeti. Kad se osvoji medalja, dobije utakmica... Te emocije su strašno jake i to je nešto što ću pamtiti cijeli život. Kako se ono kaže, doživljaj za pričati unucima.
Što je uspio vidjeti uživo?
- Puno sam gledao vaterpolo jer smo se s rukometašima stalno preklapali. Otišli smo na boks podržati Filipa Hrgovića. Ostalo, nažalost, nismo stigli gledati...
Po čemu će najviše pamtiti dva tjedna u Riju?
- Pamtio bih medalju da smo je osvojili, ovako će mi kao najbolja uspomena ostati zajedništvo među svim hrvatskim sportašima - završio je Bojan Bogdanović i iz Zagreba odjurio u rodni Mostar.