Skoro cijeli jedan život u streljaštvu. Davno, još tamo 1979. je krenuo u njega Siniša Vitez, prvi trener naše streljačke reprezentacije u Riju. I traje više od 30 godina. A mogao je biti, točnije bio je odličan nogometaš, junior Hajduka, reprezentativac... No streljaštvo je ostalo, u njemu je nastavio pogađati. On, supruga, kćeri - kada bismo se šalili, rekli bismo, vjerojatno najbolje naoružana hrvatska obitelj.
Teško ga je nagovoriti da priča o prošlosti, no prošlost je svakako za pohvalu i treba je znati, jer Vitez je od 1983. bio trener i izbornik bivše reprezentacije u kojoj su velikani nosili medalje s velikih natjecanja i kao krunu s Olimpijskih igara. Tako su, recimo, Jasna Šekarić s pištoljem i Goran Maksimović sa zračnom puškom, čija će kći Ivana u Riju nositi zastavu Srbije na otvaranju OI, u Seoulu osvajali olimpijska zlata, a bilo je to i vrijeme kada je kretao Rajmond Debevec, koji će u bližoj budućnosti sa sedam olimpijskih nastupa postati posebnost kao i sa zlatom u Sydneyju u trostavu 2000. godine.
I onda kada ga uspijete nagovoriti, spomenut će...
- Drago mi je da neki traju i danas, nekima su došla djeca na pozicije koje su oni imali. A ja želim spomenuti i velike rezultate Suzane Skoko (5. 1992. u Barceloni u trostavu), Suzane Cimbal (12. u trostavu u Pekingu 2008) i Mladenke Malenice (trostruka olimpijka, 9. u Sydneyju sa zračnom puškom).
Treba i malo sreće
No nećete ga uspjeti previše zadržati na toj priči. Ide dalje, sada je na neki način hrvatski izbornik za OI, iako je ta funkcija novost, a u društvu koje je otputovalo u Rio su dva njegova aduta. No, stara škola nikad ne počinje priču od sebe.
- Dobro smo radili, ispunili smo plan i program i to nam daje optimizam za odlazak u Rio.
Što govori iskustvo s OI?
- Konkurencija je na OI najjača moguća. Svi dolaze s najvišom ambicijom. Trenutačna forma nam daje nadu da ćemo se vratiti s dobrim rezultatima. Želja nam je ostvariti najbolje dosege u disciplinama i onda ćemo vidjeti što će nam to donijeti. Uz malo sreće vjerujem da se možemo puno veseliti...
Pitali smo za njegovog Goršu, no brzo je prebacio lopticu i krenuo redom.
- Petar Gorša je napredovao zadnje dvije godine, no bez obzira na sve moram reći da najviše očekujemo od Giovannija Cernogoraza i Snježane Pejčić. Tek iza njih dolaze svi ostali.
Vratili smo se na Goršu, koji je ove sezone zabljesnuo.
- Nije me iznenadio, odavno su mi poznati njegovi potencijali i uz dobar rad i veliko zalaganje zadnje dvije godine je to sve zaslužio.
Može biti svašta
I Marija Marović s pištoljem iz Dalmacijacementa?
- Marija je izborila nastup, to je sjajno, radila je dobro i težit će najboljem rezultatu. Koliko će to vrijediti na ljestvici, vidjet ćemo.
Sada je koncentriran na Snježanu Pejčić.
- Snježana prva gađa, odmah na startu i to će joj dobro doći da probije psihološku barijeru i lakše dočeka trostav koji je njena glavna osobina.
I nema tu previše priče, jer sve se svodi na zaključak:
- Olimpijske medalje su uvijek bile san svakog sportaša.
Kratko - jasno. Moglo bi se dogoditi svašta...