Bilo je to malo drugačije slavlje od ostalih na postolju u Marini Gloria. Damir Šegota šef misije HOO donio je šampanjac, ali je donio i prave čaše, stigli su prvi ljudi HOO Zlatko Mateša i Josip Čop. Da se zna da prvi puta imamo jedriličarsko zlato.
A to naše zlato Šime Fantela i Igor Marenić su dva momka kakve sam rijetko imao priliku sresti u sportu. Toliko pristojni, odgojeni, toliko pametni, toliko odmjereni su svemu što misle, rade, žele. Dosta nije samo zbog jedra to zlato na pravom mjestu.
Vjerojatno se njima učinilo da novinar i nema nekih stručnih pitanja, ali na sve su odgovorili, niti u jednom trenutku nisu se žurili, makar su u redu čekali mnogi čestitari, makar su se s njima mnogi željeli slikati i stekao se dojam da omiljenijeg tandema u jedrenju u svijetu u ovom trenutku nema.
Nepobjediva Hrvatska
Kada pogledate zastave koje se vijore na proglašenjima jasno vam je koliko je Hrvatska mala i kakav je to uspjeh. Jedrenje je skup sport, velike zemlje, veliki marketinški sustavi to lakše pokreću, no eto uvijek postoji Hrvatska koja može biti drugačija a opet - nepobjediva.
Odakle početi, pokušajmo u rikverc. Recimo s pitanjem jeste li ikad pomislili živjeti od struke za koju ste završili fakultete.
- Meni je faks moram priznati bio jako zanimljiv, ali bio sam kampanjac. Već dugo ima kako sam završio geodeziju, pa sam malo ispao iz đira. Nikad nisam radio, ali nikad ne znaš, ne daj Bože neka ozljeda što će me udaljiti od sporta, može zatrebati - kaže Igor Marenić.
- Kod mene je slično, ali nisam nikad ni mislio raditi u struci. Samo jedrenje. No, roditelji su uvijek rekli moraš nešto završiti, ne može se od jedrenja živjeti. I ja sam završio ekonomiju. Nikad nije bilo pritiska, ako ne bude škola OK, nema ni jedrenja. Uvijek se znao prioritet.
Ostajete li nakon zlata i dalje na olimpijskoj ruti.
- Hoćeš ti odgovoriti Šime - pita Igor.
- Hoću - potvrđuje Šime i objašnjava:
- Pokušat ćemo ostati u olimpijskom što duže, no to su stvari koje ne ovise samo o nama nego i uvjetima. Što i kako vidjet ćemo sljedećih mjeseci kada dobro odmorimo. Ako ostajemo nema se smisla natjecati da bi se natjecalo, jer ovo je težak sport, već treba biti konkurentan vrhu. To je jedini uvjet. Ako ga uspijemo ostvariti neće biti problema. America’s cup je možda prilika ako se stvari poslože kako treba, a to ne ovisi samo o nama nego i o sponzorima. Nema razloga da mi ne bismo mogli to bolje od mnogih koji su ovdje a koji su to već probali.
Nastavio je Igor…
- America’s Cup je rekao bih Olimpijske igre velikih brodova. Nekad su medalje na Olimpijskim igrama bile odlične ulaznice za to, a mi se nadamo da bi mogle biti i sada i da će neki bogati sponzor nas vidjeti i dati nam priliku. To je čisti profesionalizam za razliku od ovoga, sigurno bi nam olakšao stvari.
Bilo je velikih imena kao savršenih primjera za to.
- Veliki Russell Coutts je krenuo sa zlatom u finnu, a sve ostalo je povijest. Ben Ainsle je veliko ime finna i lasera. Peter Burling koji je na katamaranu Novog Zelanda koji je po meni favorit je isto bio tu, pa mnogi Australci koji su ovdje. Eto nadamo se da će se ukazati prilika, to nam je velika želja.
Sjetili su se i jednog kontra-primjera.
- Brazilac Santiago Lange je već bio u tom điru, pa se vratio nakon teške bolesti i evo sa 54 godine je ovdje osvojio zlato. To je dokaz da se može i vratiti - kaže Šime.
Fantela i Marenić
Jači i od lobija
Koji je najveći peh koji ste vi imali u karijeri?
- Najveći je onaj u Londonu prije četiri godine kada nam nisu dali da se približimo. Sjećam se australskog trenera koji je donio prazan papir kao žalbu, a nije bilo ni svjedoka, ni incidenta niti se išta dogodilo, a mi smo u tom prvom plovu diskvalificirani i na taj način smo izgubili sve šanse za uspjeh. A sve je to ustvari samo dio priče da je on trebao biti diskvalificiran, ali je odlučio zavrtjeti igru s Novozelanđaninom da izbaci nas. A mi smo mali, teško se možemo nositi s tim lobijima - kaže Fantela.
- Ja ću dodati samo friški primjer odavde o toj priči koliko su jaki lobiji. Imali smo oluju na moru, većina je imala oštećenja, ali većina nije smjela zamijeniti opremu osim Australaca. I zato je taj naš uspjeh doista vrijedan, jer nositi se s ostalima i doživjeti da te tako poštuju veliko je priznanje koliko i ovo zlato - kaže Igor.
Ajmo sad malo drugačije pitanje, ima li dana kada vam se ne ide na vodu?
- Ima puno puta da nam se ne da ići na vodu, ali kada se sjetiš cilja, sve je lakše. Dođite jednom s nama na trening da se zimi smrznete, namočite, pa ćete najbolje vidjeti - priča Šime.
Šime Fantela i Igor Marenić
Koliko i kako izgleda jedan vaš trening?
- Jedan trening traje 3-4 sata na moru, to je svakodnevno. Rutina je kondicija sat do sat i pol prije toga, pa analiza, hrana, fizioterapeut i spavanje.
Naljutite li se vi ikada jedna na drugog?
- Poludimo jedan na drugog, kako ne, ali to je prolazno. Recimo u finalnom plovu nismo jer smo kontrolirali situaciju, ali da nije bilo toga...
I tko je žešći?
- Tu smo negdje makar kažu da sam ja nešto mirniji zbog slavonske krvi - kaže Igor. Znamo da je svaka greška privremena. I uvijek se držimo one da je pobjednik onaj koji se više puta digne kada padne.
Vodite li brodski dnevnik?
- Obavezno, obojica.
I šta piše ono 32. dan tu smo i tu smo, sreli smo kita…
- A nee, zapisujemo sve, zašto smo išli brzo, kako smo išli sporo, kakav je bio vjetar, kada je bio takav... Ovo je jako kompliciran sport, a naša je disciplina vrlo tehnički zahtjevna. Imamo tenziometar, vrlo je osjetljiv na balans, milijun sitnica to određuje, a bez toga nema uspjeha - kaže Igor.
Kakvo je privatno stanje kod Fantele i Marenića?
- Aj ti Šime prvi, kod mene je kompleksno, ne bih išao u javnost - nasmijao se Marenić.
- Kod mene je ok, ja sam u dugoj vezi, živimo cura i ja skupa, zaručili smo se, pa ćemo kada se istestiramo na ziku, jer su me komarci dobro pojeli ovdje, vidjeti što i kako dalje. Uskoro se ženim.
Sve nam se vratilo
Znate li da ste u prijenosu dobili prednost ispred Hajduka?
- Valjda se nismo zamjerili Torcidi.
Ali će vas zato Tornado dočekati?
- A mogu mislit’ što bi to moglo biti. Upalio sam mobitel nakon puno dana i samo vidio da je zatrpan.
- Pa sigurno da je lijepo da smo dobili prostor na državnoj TV. To je velika stvar za nas, za jedrenje. Malo nam se sve ono što nismo imali u Londonu vratilo. Tamo je naš finalni plov trebao ići uživo, ali utrka je zbog bonace odgođena, drugi dan više nije bilo prijenosa, a pobijedili smo u tom finalnom plovu u Londonu. I evo sad nam se sve vratilo.
Pa vi ste k’o braća?
- Skoro, kako su me primili u Zadru mogao bih i tako reći - zaključio je Igor.