Ivica Olić dao je zanimljiv intervju za njemački Goal.com. Legendarni hrvatski napadač, a danas pomoćnik Zlatka Dalića u reprezentaciji, prošao je s Nijemcima kroz čitav niz tema i pritom dao pregršt zanimljivih odgovora.
Ola je na samom početku razgovora otkrio kako je došlo do suradnje s hrvatskim izbornikom.
"Završio sam karijeru u ljeto 2017. godine, a neposredno prije utakmice s Grčkom dobio sam poziv od Zlatka koji je upravo preuzeo reprezentaciju. Pitao me želim li biti njegov pomoćni trener, a ja nisam razmišljao niti sekunde i odmah sam pristao.
Tema je potom postalo Svjetsko prvenstvo u Rusiji na kojem je Hrvatska stigla do povijesnog srebra.
"To zajedništvo u našoj momčadi - to je nešto što nisam nikad doživio. Kad je toliko ljudi na okupu dva mjeseca problemi su neizbježni, ali kod nas nije bilo toga. To je neizvedivo i sa ženom", izjavio je Olić pa usput otkrio i kako su igrači povremeno odmarali glavu uz PlayStation i pikado, a Brozovića, Lovrena i Modrića je nahvalio da su talentirani i u stolnom tenisu.
Hrvatska je u svim nokaut utakmicama do finala igrala produžetke, kako je to ekipa fizički uspjela izvući?
"To vam ni sam ne znam. Nakon Danske sam ušao u svlačionicu i vidio potpuno iscrpljene igrače, tad sam pomislio da nećemo imati šanse u četvrtfinalu, ali onda smo na penale izbacili Rusiju, a potom i nakon produžetaka Englesku."
A onda - Francuska?
"U finalu zapravo nismo mogli izgubiti jer smo već do tada postigli više nego što je itko očekivao. Prvo poluvrijeme bilo je naših najboljih 45. minuta na turniru. Imao sam osjećaj da nas se Francuzi plaše, a onda je došlo do nepostojećeg penala i poveli su 2:1. To nas je uništilo. Sudac je deset puta pregledavao snimku. Nije bio siguran, ali danas sigurno shvaća da je pogriješio. Sudac je odlučio finale s tom odlukom. Nisam mogao spavati noć poslije te utakmice. Sutradan smo se vratili u Zagreb i doživjeli nešto što nisam mogao ni sanjati. Od zračne luke do centra su ulice bile krcate. Od djede do 90-godišnjaka. Usrećili smo čitavu naciju. Nikada neću zaboraviti te slike. To su definitivno najbolji trenuci u mom životu. Dobili smo simpatije milijuna ljudi, ne samo u Hrvatskoj već i diljem svijeta."
Oliću je najgori trenutak karijere bilo nikad prežaljeno ispadanje od turske na Euru 2008. godine.
"Klasnić je zabio u 119., a onda su oni odmah izjednačili. To mi je bio najgori trenutak u karijeri. Uvjeren sam da smo mogli do naslova. Poslije toga nisam mjesec dana mogao gledati nogomet. Mrzio sam sve što je imalo veze s nogometom. Nikad se prije, ali ni poslije, tako nisam osjećao."
Nijemce je zanimao i fenomen Hrvatske, male zemlje od četiri milijuna stanovnika koja niže nevjerojatne sportske uspjehe.
"Ustvari, to je čudo, ali u Hrvatskoj je sve moguće. Imamo olimpijske pobjednike u skijanju iako snijega imamo možda mjesec dana u godini. Možda su samo naši geni posebni. Borbeni smo po prirodi. To je i zato što nemamo najbolje uvjete u Hrvatskoj. Do 16. godine igrao sam na ulici i nitko me nije naučio ništa. Morao sam se sam snalaziti. Međutim, danas su uvjeti u Hrvatskoj bolji, ali su neusporedivi s onima u Njemačkoj. Tu su umjetni travnjaci na svakom koraku."
'Tko je nasljednik Marija Mandžukića prebacili su Nijemci temu?
"Nažalost, trenutno nemamo napadač koji ima nešto slično Mandžukićevim kvalitetama. Testirali smo Kramarića i Rebića, ali oni nisu prave devetke. Nedavno su Ivan Santini i Bruno Petković dobili svoje prilike."
Olić je otkrio i da planira jednog dana postati glavni trener neke momčadi.
"Nedostaje mi pro licenca da bih radio kao glavni trener."
Želite li postati trener u Bundesligi?
"Naravno! Kao igrač želite igrati, a kao bivši igrač biti trener u Bundesligi. No ovo drugo je još teže od prvog. Postoje stotine igrača, ali samo 18 trenerskih mjesta.
Za kraj je na red došao i Niko Kovač, hrvatski strateg na klupi Bayerna.
"Niko zaslužuje biti trener Bayerna. Uvjeren sam da će osvojiti puno trofeja u idućih nekoliko godina. S Frankfurtom je uspio gotovo nemoguće. Bili su u neredu kao Hamburg kad je došao, a napustio ih je kao osvajače Kupa. Niko je Nijemac u hrvatskoj koži. I kao igrač je bio pravi profesionalac. Mislim da nikada u karijeri nije zakasnio. Dok smo bili u reprezentaciji, morali smo u krevet u 23:00, a on je tamo bio u 22:55. Svi su ostali interpretirali vrijeme po svom", nahvalio je za kraj Ola Kovača.
