Marin Čilić prati aktualne teniske trendove. Kako u Hrvatskoj, tako i u svijetu. Najbolji hrvatski tenisač i šesti na svijetu otkazao je suradnju treneru Jonasu Björkmanu, u kratkom priopćenju navijačima naveo je sljedeće:
“Želio bih vas obavijestiti da nakon 16 mjeseci uspješne suradnje Jonas Björkman i ja više nećemo raditi zajedno. Imali smo odličnih rezultata tijekom tog razdoblja i izgradili sjajan odnos. Bilo mi je veliko zadovoljstvo raditi s Jonasom. Želim mu zahvaliti na naporu koji je uložio i poželjeti mu sve najbolje, kako u profesionalnom, tako i u privatnom životu.”
Usput je 29-godišnji Međugorac iskoristio priliku najaviti press-konferenciju zakazanu za 13. prosinca u zagrebačkom hotelu Panorama. Hoće li tada obznaniti ime novoga trenera ili će ostati na samo jednom, ali i te kako vrijednom Ivanu Cinkušu, ostaje nam za vidjeti.
Bivši švedski tenisač, koji je bio broj 1 u igri parova i čak četvrti u singlu u jednom trenutku, postao je Čilićev trener u ljeto prošle godine nakon što je Međugorac odlučio prekinuti suradnju s Goranom Ivaniševićem. Bilo je to usred srpnja, pravo objašnjenje o raskidu nikada nije izrečeno, osim uobičajenih i kurtoaznih izjava o želji za napretkom.
Hvala ti, Marine
Naš najbolji tenisač htio je s Björkmanom postići efikasniju i agresivniju igru, konkretno, učinkovitost u dolasku na mrežu i realizaciji poena volejima, ali to - budimo objektivni - nikad nije zaživjelo. Kao što mu postotak ubačaja prvog servisa nije napredovao u mjeri u kojoj se to htjelo.
Čilić je pod Björkmanovim vodstvom na papiru osvojio tri turnira, makar na onom najvećem trijumfu (Masters 1000 Cincinnati) nije bio fizički prisutan, nego je s njim bio Ivan Cinkuš (Istanbul također). Čak i da je Šveđanin bio tamo, govorimo o sredini kolovoza prošle godine, teško da je mogao bitno utjecati na izvedbu Čilića. U listopadu je Marin osvojio i Basel (turnir iz kategorije 500) jureći za nastupom na ATP Finalsu u Londonu, što je potvrdio ulaskom u polufinale Pariza, gdje je konačno pobijedio Novaka Đokovića.
Ove godine, pak, Marin je otišao do kraja samo u Istanbulu, uz dva finala, dva velika finala na travi, Queen’s Club i Wimbledon.
I prošle i ove godine završio je kao šesti na rang-listi, što je fenomenalan doseg sam po sebi, ali treba imati na umu da prošlu godinu nisu završili Roger Federer i Rafael Nadal, a da su se ove kao u dominu od ozljeda rušili Đoković, Murray, Wawrinka, Kei Nishikori i Milos Raonic, kvintet koji je lani zauzeo prvih pet mjesta na rang-listi. Stoga se šesto mjesto u 2017. ne može smatrati konstantom, kamoli napretkom ako znamo da su Marina preskočili Grigor Dimitrov, Alexander Zverev i Dominic Thiem, a David Goffin mu puše za vratom.
“Hvala ti, Marine, za proteklih 18 mjeseci. Bilo je veliko zadovoljstvo raditi i provoditi vrijeme s tobom na terenu i izvan njega. Golem je moj respekt prema tebi u radu koji si uložio te što si bio pravi gospodin. Želim ti sve najbolje u 2018. godini”, oglasio se i 45-godišnji Šveđanin.
Pad forme bolna točka
Iako su nakon ATP Finalsa u Londonu oba iskazala želju za daljnjim napretkom i pritom se nije spominjao raskid suradnje, očito je da je Marin došao do drugog zaključka nakon odmora i početka priprema. Vjerojatno ga je, slutimo, razočarao nastup u Londonu, omjer od 0-3 u skupini s Federerom, Zverevom i Jackom Sockom (sva tri poraza u tri seta, Zvereva i Socka je propustio jer je u oba meča u trećem setu imao prednost breaka), te ukupnih 1-8 u tri pojavljivanja na skupu najbolje osmorice.
Marin, kao i Jonas, spominjali su pad forme krajem sezone kao bolnu točku. Očekivao se iskorak, napredak možda i do trećeg mjesta na rang-listi (da se ne vraćamo sada na Wimbledon kad je Marin najavio napad na broj 1 ohrabren ulaskom u finale), ali sve je to ostalo u magli.
Posebno razočaravajući jest njegov omjer protiv Top 10 suparnika u ovoj godini, mršavih 2-7 (Raonic, Goffin), što je još lošije od ukupnih 28-70 tijekom karijere.
Ako je Marin zatvoreniji prema javnosti i u svojim izjavama uvijek sklon pozitivi, ovaj potez pokazuje da je i on svjestan da nešto ne štima i da se nešto mora mijenjati. Sezona pred nama puna je izazova, sa svima koji se vraćaju i onima koji namjeravaju još bolje, stoga Marin ne smije uzmaknuti, nego mora pobjeđivati elitu da bi ostao gdje jest ili napredovao.
Vremena za čekanje jednostavno nema...