Alen Halilović od Lonea do Milenija. U tri godine. Tako bi se mogla sažeti priča o igraču kojeg je Igor Štimac ubacio na debitantski nastup za A vrstu 10. lipnja 2013. godine u Ženevi protiv Portugala. Osam dana kasnije proslavio je 17. rođendan. Štimac mu je vrlo brzo dao nove prilike, ali nije samo on vjerovao u plemeniti nogometni gen dečka koji se još kao pionir vidio u Real Madridu; Niko Kovač ponudio mu je mjesto u startnoj postavi u rujnu 2014. u prijateljskom srazu s Ciprom i kvalifikacijskom srazu s Azerbajdžanom. No odlazak iz Dinama u Barcelonu B tog ljeta potkresao mu je krila. Nikad više nije imao takav status.
U studenom 2014. igrao je za pričuve protiv Messija i Argentine, a čim je igrajući za Sporting Gijon dao prve naznake da u društvu “velikih momaka” može biti protagonist, Ante Čačić upisao ga je na širu listu kandidata za Euro 2016. u Francuskoj. Iako mu je ponudio 40 pa 44 minute u dvobojima s Izraelom i Moldavijom, Čačić ga je odrezao kod završnog kresanja popisa putnika u Deauville.
Na letu za Pariz nije bilo mjesta za Duju Ćaleta-Cara, Domagoja Antolića i Alena Halilovića. Iz rovinjskog hotela Lone 31. svibnja 2016. izletio je poput furije, izbornika nije ni pogledao, kamoli pozdravio, pokupio je torbu i zvao prijevoz. Novinarima je kazao da sami napišu zašto je izvisio jer jako dobro znaju tko sastavlja popis, a to nije Čačić. Kiptio je od bijesa.
Čačić je trajao do listopada 2017. godine, no igrajući za Las Palmas i Milan, Halilović nije pobudio zanimanje Zlatka Dalića. U tri godine za HSV, dva spomenuta kluba i Standard Liege skupio je 63 utakmice, u njima 2890 minuta, 45 u prosjeku.
Kako je reprezentacija poharana ozljedama, izbornik Dalić pozvao je u Opatiju šefa mladih Nenada Gračana, tražio je koga priključiti i dobio preporuku: Halilovića. Gračan je vrlo zadovoljan, pogotovo profesionalizmom koji iskazuje kao kapetan U-21 vrste, gdje je jedan od glavnih igrača, i Dalić je nakon tri godine vratio Alena na mala vrata. Mladić u kojeg su se hrvatski treneri kleli još dok je bio pionir i kadet, napravili mu i medvjeđu uslugu pozivanjem u A reprezentaciju kad za to nije bio spreman, čijem su igračkom stilu neki tepali da je hrvatski Messi dobio je novu priliku. Nije ni u Standardu odigrao ništa specijalno, no došao je do minutaže u završnici sezone, startao u pet prvenstvenih utakmica, u kojima rezultati kluba nisu biti osobiti, ali sama činjenica da igra bila je dovoljna da se još jednom probudi nada u njegov potencijal.
Danas ne znamo hoće li Alen Halilović ostati ček bez pokrića ili će se naplatiti, no ovaj lipanj i sljedeća sezona njegova su nova prekretnica. Dobit će šansu s Tunisom u prijateljskom srazu, a potom dolazi Euro U-21. Za mladu reprezentaciju više neće imati pravo nastupa, želi li ostati u nacionalnom dresu, morat će dodati gas. Bit će to, nakon muka odrastanja i sazrijevanja, konačan odgovor na pitanje je li ili nije.
Iz Lonea je izjurio s gardom čovjeka koji o sebi ima visoko mišljenje i kojem je učinjena golema nepravda, u Milenij se javio sretan što nije potpuno zaboravljen. Šest godina nakon debija ponovno je na početku. I opet ima šansu, a više nego prije sve ovisi o njemu.