Čuvate svoju intimu kao zmija noge, i vrlo ste uspješni u tome. Možete li nam ipak otkriti neku rutinu svoje svakodnevice?
- Moja intima ne bi više bila intima kada bih je dijelio s medijima. Općenito ne razumijem zašto bi nekome bilo tako važno da zna sve o mojem privatnom životu, umjesto da ključnim bude ono što radim kao igrač na terenu. Volim svoj mir, u domu sa svojom Ivanom i okruženju bliskih mi ljudi.
Kako prolazi svakodnevica nogometaša Mandžukića izvan treninga?
- Haha, uporni ste... Dobro, mogu kazati da je slična drugima koji vole sport. Pratim NFL, NBA, teniske turnire, obožavam gledati prijenose naših sportskih momčadi i pojedinaca, rukomet, tenis, košarka, skijanja, gdje god su naši, tu sam okom i ja. Jako volim hrvatske sportaše i jako sam sretan što se primijeti da među nama vlada veliko poštovanje i uzajamna podrška.
Mandžukić
Ova je godina potvrdila fenomen hrvatskog sporta.
- Ma to je potpuno nevjerojatno da zemlja s tako malo ljudi, s ne baš velikim sredstvima i optimalnim uvjetima stvara tako velike sportaše, proizvodi vrhunske rezultate koji u ljudima bude takve posebne emocije. Mi smo čudo, a ono što je bilo u 2018. godini trebamo nastaviti i u idućoj godini.
Postoji li neki planetarno slavan sportaš koji vas inspirira?
- Puno je velikana sporta u svijetu da bi samo jedan stršio. Od svih se tih fenomena može nešto naučiti i pronaći inspirativni model.
Žilav ste tip, ne volite baš jesti?
- Ma tko kaže, pa ja sam Slavonac, haha... Naravno da volim roštiljati, volim kulen, ali iznad svega sada moram biti odgovoran prema svom poslu, svom tijelu i poslodavcima. Kad jednom prestanem igrati, vjerojatno ću nadoknađivati gušte...
U domovini delicija vjerojatno uživate u vrhunskoj pašti?
- Ne samo u pašti, u Italiji obožavam predjelo teletine u umaku od tunjevine. To je super!
Piće?
- Voda, iako se nekad za nagradu počastim kokakolom.
Nije neka nagrada. Filmoteka?
- Puno toga gledam jer smo često u karanteni i na putu. Različit su žanrovi, od komedija preko akcija do krimića. Batman, Gladijator, Mr Bean, svega pomalo. Posljednje sam gledao “Johnny English ponovno jaše”, jako je zabavno.
Glazba?
- Slično kao i s filmovima, širok je raspon, sve ovisi o danu, raspoloženju, prilici. Moram li istaknuti neku posebnu i trajniju pjesmu, onda je to svakako “Ne dirajte mi ravnicu”. U autobusu, gdje uvijek sjedim u stražnjem dijelu, dobro zaklonjen, na putu prema stadionu i finalu SP-a slušao sam Škorinu izvedbu i samo su mi tekle suze. Bili su to trenuci ponosa, vrtjele su mi se slike života, moje Slavonije i ljudi, gdje je sve u mom životu počelo i emotivno je najsnažnije. Kad sam je čuo na dočeku u Slavonskom Brodu, ovaj put uživo od Škore, uz mnoštvo mojih Brođana, silno sam se trudio da ne zaplačem. Nisam si to mogao dopustiti...
Zašto? Pa vi odajete gard “fajtera meka srca”?
- Pa ne mogu doći u trenucima sreće pred svoje ljude i cmizdriti, haha... No dirnuli me jesu i zato su bile takve borbene emocije u meni. Istina je, imam gard fajtera, i na terenu i u životu se borim kao fajter, no ne bježim od toga da mi je duša meka kad je logično da bude.
CIJELI INTERVJU S MARIJOM MANDŽUKIĆEM MOŽETE PROČITATI U SUBOTNJEM TISKANOM IZDANJU SPORTSKIH NOVOSTI
