Hrvatska je moćna izvan parketa. Osim što su u delegaciji dva proslavljena košarkaša Dino Rađa i Stojko Vranković, Hrvatskoj je potporu u Torinu došla dati i Najveća.
Janica Kostelić, doministrica u tehničkoj vladi, no, zaboravite priče o političkom angažmanu, ona je ovdje jer vjeruje u sport i jer je sportašica.
I zna koliko je teško biti u lovu na cilj, na sportski cilj.
U Torinu je ona zaokružila priču, spojila je dvoje Igre s medaljama, pa nakon booma u Salt Lake Cityju s tri zlata i srebrom, u Torinu je dobila zauvijek još jedno zlato i srebro. I mogla je u mirovinu. Doduše, ne u Torinu, ovdje su joj prije deset godina samo uručivali medalje, osvojila je ona te dva odličja u sat i pol vremena udaljenom Sestriereu.
- Nije važna moja pozicija, ja sam uvijek tu za podržati sportaše. Bila mi je osobna želja doći ovdje jer smatram vrlo važnim biti uz sportaše, barem kao moralna podrška kad još nisu osigurali put na Igre. Neće ih to spasiti, ali moja je dužnost da pokušam njima pridonijeti na važnosti.
I kakva je reakcija košarkaša?
- To su ozbiljne stvari i svatko ima svoju koncentraciju i to ne treba narušavati. Oni znaju da sam ovdje, ali svaki od njih ima svoj sustav funkcioniranja na natjecanju, nadam se da im je drago što sam ovdje. Ništa drugo.
Kako je doživjela uvodni poraz od Italije?
- Kao laik, kao netko tko jako dugo nije igrao košarku, reći da je sreća jako važan faktor. Sreću treba i isprovicirati, ali s domaćinom je jako teško igrati. Njih nosi publika, pa se propusti jedan napad i izgubi se koncept, stvari krenu u krivo, pojavi se i sudac, puno je tu detalja. No, nije ništa gotovo. Po meni, dečki nisu loše odigrali, dosta je to dobro složeno, ali na koncu smo izgubili tempo. Bit će bolje.
Janica odlazi iz Torina...
- Ali se nadam da ću se vratiti.
U subotu. Kad se definitivno vade vize Rio...