NEVJEROJATNA PRIČA SINA HRVATA I AMERIKANKE, TALENTIRANOG SPORTAŠA KOJI JE IZ SAD-A ODLUČIO PRESELITI U HRVATSKU 'Hrvatsko društvo je drukčije...'

Godina velikih događaja. Upravo je to 2018. za 22-godišnjeg Antona Lončara. Već bi završetak studija na prestižnom Sveučilištu Denver bio golema stvar u životu svakog mladog čovjeka, ali sin Hrvata i Amerikanke pred sobom ima još jedan golem i, budimo iskreni, iz naše perspektive, kad iz dana u dan svjedočimo odlasku mladih, obrazovanih ljudi iz Hrvatske, neočekivan korak. Selidbu u domovinu svog oca. Dolazak u Lijepu našu.

Anton je plivač, dečko koji je krajem ožujka na završnici NCAA prvenstva Divizije 1 u SAD-u izborio dva finala, a to je rezultat za svaki respekt. Na 100 leđno bio je sedmi, na 200 leđno šesti.

Anton već neko vrijeme pliva za Hrvatsku, lani je bio i na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti, gdje je nastupio praktično izravno iz aviona, a u prosincu je na Europskom prvenstvu u malim bazenima izborio jedino hrvatsko finale. Bio je peti na 200 metara leđno i vrlo, vrlo blizu rušenju rekorda Gordana Kožulja. Anton je isplivao 1:51.67 i Kožuljev rekord je “preživio” za samo 5 stotinki (1:51.62).

Privatna arhiva

Anton Lončar sa štafetom svog sveučilišta na NCAA prvenstvu

Različite opcije

Iako još nije definitivno odlučio, Anton je mnogo bliži povratku u domovinu svog oca, nego nekoj drugoj opciji, a imao ih dovoljno, i to njegovu odluku čini još zanimljivijom. Iz perspektive hrvatskog plivanja to zvuči kao sjajna vijest, ali iz Antonove... Vjerojatno to i nije najpametniji izbor, koliko god je to teško napisati.

- Istina, još uvijek razmatram različite opcije. Imam ponude klubova iz Singapura i ponude trening grupa s nekoliko američkih sveučilišta, ali ja želim doći u Hrvatsku iz nekoliko razloga. Prije svega, a o tome sam već govorio, zato što se u Hrvatskoj osjećam kao kod kuće.

Rođen je u SAD-u, cijeli život proveo je u SAD-u, kako to da Hrvatsku osjeća svojim domom?

- Prvenstveno zato što je, po mom mišljenju, hrvatsko društvo bitno drukčije od američkog. Osobno se mnogo jače poistovjećujem s čvrstim prijateljstvima i međusobnim odnosima kakve ljudi imaju u Hrvatskoj, dok su u SAD-u ljudi često neiskreni i lažni jedni prema drugima. Vjerujem da je očev poslovni partner Jeff Blackard u pravu u svojoj analizi hrvatskog društva kad je u pitanju njegova ideja “Neo retroizam” do koje je došao nakon posjeta Supetru na Braču. Ideja da se moramo vratiti načinu života utemeljenom na zajednici, u kojoj bogati i siromašni, stari i mladi, obrazovni i neobrazovani žive povezano, a ne otuđeno jedni od drugih, vrlo je bitna za mene. Doživio sam taj osjećaj prave zajednice neovisno o razlikama među ljudima posljednjih nekoliko ljeta koja sam provodio u Hrvatskoj i to je glavni razlog koji me vuče povratku u Hrvatsku. Meni se čini da se u Hrvatskoj ljudi iskreno brinu jedni za druge. Takve vrijednosti u mene su usađene otkad sam bio dijete i zato osjećam potrebu vratiti se.

Privatna arhiva

Nisam još potpisao

Na žalost, dočekat će ga i mnoge stvarnosti našeg svakidašnjeg života, koje pokazuju kako nismo toliko dobri kako se njemu činimo ili koliko bismo sami voljeli vjerovati da jesmo. Dočekat će ga i mnogo nesređenosti u hrvatskom sportu. Pritom ne mislimo na manjak novca jer on i ne očekuje zaradu od plivanja u Hrvatskoj, nego mnogo više na neorganiziranost na mnogim razinama, nedovoljan rad, nepostojanje jasnih kriterija, aljkavost... na koje sigurno nije navikao u Americi.

Je li izabrao klub za koji će plivati i sredinu u koju se seli? Prethodnih godina bio je član riječkog Primorja.

- Radije ne bih odgovorio na to pitanje dok ne potpišem za klub.

Za oproštaj s Amerikom ostvarili ste dva odlična nastupa na završnici NCAA prvenstva.

- Ove je godine konkurencija bila jača nego prethodnih. Znao sam da ako ne isplivam osobne rekorde u kvalifikacijama, neću izboriti finala ni na 100 niti na 200 leđno. Znao sam da imam šansu za finala, ali nisam očekivao da ću ih izboriti u obje discipline. Presretan sam što sam uspio otplivati svoje rekorde u obje discipline u takvoj konkurenciji i pod pritiskom i da sam završio posljednju sveučilišnu sezonu na ovakvoj razini. Posebno sam bio sretan zbog rezultata 1:38.6 na 200 leđno (dimenzija bazena su u yardima) što me, mislim, svrstava na 14. mjesto svih vremena na ovim prvenstvima.

Kad je birao sveučilište, bilo mu je bitno da zadovolji i njegove sportske i akademske ambicije. Na Sveučilištu Denver je to i dobio.

- Birao sam između nekoliko sveučilišta koja su bila zainteresirana za mene i željela me privoljeti na dolazak, Missouri, Ohio State, Purdue, Columbia, da spomenem neke. Nudili su mi od djelomične do pune stipendije, a izabrao sam Denver odmah nakon posjeta sveučilištu na temelju kulture zajedništva koja vlada, obrazovne vrijednosti (90% je stopa zapošljavanja s diplomom ovog sveučilišta), kao i sjajnih trenera i sjajne lokacije u planinskom području. Denver mi je dao punu stipendiju za plivanje i studiranje (godišnji trošak studiranja je 60.000 američkih dolara). Trenirali smo 20 sati tjedno s kombinacijom plivanja i teretane, a tih 20 sati je i maksimalni dopušteni broj sati po NCAA pravilima.

Sretan zbog nagrade

Kao kruna sportskog uspjeha tijekom studiranja stigla je i nagrada za najboljeg plivača Summit League, kojoj Denver pripada. Anton je ovu nagradu zaradio treću godinu uzastopno, što nikome dosad nije uspjelo.

- Počašćen sam što sam jedini kojem je to uspjelo. Nagrada se dodjeljuje sportašu koji je iz određene konferencije u određenom sportu ostvario najviši plasman na NCAA prvenstvu, a ja sam je ove godine zaradio za 6. i 7. mjesto.

Jedno poglavlje života i sportske karijere tako je završio na najbolji mogući način, ali puno je još toga što Anton želi ostvariti u sportu.

- Imam nekoliko ciljeva, koji su mi jako bitni. Želim srušiti hrvatske rekorde u svojim disciplinama, izboriti nastup na olimpijskim igrama i postići tamo najbolji mogući rezultat i izboriti finale na svjetskom prvenstvu u 25-metarskim bazenima.