Tennis - Australian Open - Melbourne, Australia, January 28, 2018. Men's singles runner-up Marin Cilic of Croatia arrives for a news conference. REUTERS/Edgar Su
REUTERS/Edgar Su / REUTERS

TKO JOŠ VJERUJE?

PIŠE NEVEN BERTIČEVIĆ Marin Čilić apsolutno ima legitimitet za postati broj 1 svjetskog tenisa! To je u nekom budućem vremenu - realnost

AUTOR:
  • OBJAVLJENO:
  • 01.02.2018. u 13:18

  • PUT PREMA TENISKOM EVERESTU Možda mu se broj 1 neće dogoditi ni sutra, ni prekosutra, a možda i nikad, ali to više nije tek želja i pusta nada, već u nekom budućem vremenu i realnost

    Dan nakon Australian Opena uvijek je isti. Kraj je siječnja i svi koji vole tenis se osjećaju prilično mamurno. Ne zato što smo produljili proslavu Nove godine, već zbog navike svakodnevnog gledanja prvog Grand Slam turnira sezone. A ove se godine hrvatski tenis tamo vinuo do neslućenih visina, tamo gdje nas je uoči ta dva tjedna malotko vidio. Pretvorilo se sve u još jednu proslavu tenisa, koji je godinama na visokoj, najvišoj poziciji na rang-listi najvećih i najutjecajnijih hrvatskih sportova.

    I to je trend koji traje. Ove su nas godine u napetosti držali Marin Čilić i Mate Pavić, ali i Ivan Ljubičić, koji je briljantnoj karijeri Rogera Federera dodao novu dimenziju, a predstavio je svijetu i novu moguću mladu tenisku zvijezdu, 15-godišnju Ukrajinku Martu Kostjuk.

    Nakon trijumfa nad Rafaelom Nadalom, ili tu negdje, Marin Čilić prepun samopouzdanja otvorio je srce i otpustio kočnicu, koja je uvijek bila negdje u blizini. Stoga su neke njegove izjave za Čilića kakvog poznajemo bile nestvarne.

     

    - Neposredni cilj bila je borba za poziciju među pet najboljih tenisača svijeta, a moja ovogodišnja želja je osvojiti Grand Slam naslov.

    Onda se nasmijao i dodao nešto što je zvučalo još intrigantnije.

    - Osvojiti barem jedan Grand Slam naslov.

     

    I Federer se naklonio

    Veliki uspjeh Marina Čilića i plasman u finale nosio je svakojake čestitke i epitete, ali više od svih čestitki - a jedna je bila posebno bizarna, ona HOO-a, koja je čestitala Marinu na naslovu doprvaka Australian Opena, što god to zapravo značilo - zapravo najveći kompliment koji je mogao doći na stol Marina Čilića, stigao je s adrese najvećeg tenisača svijeta svih vremena Rogera Federera.

    - Marin je pobjednik, svaki put kad izađe na teren je pobjednik u pristupu prema tenisu i protivniku i to je ono što mi se oduvijek u njegovoj igri sviđa.

    Pobjednik, kao što je rekao Roger Federer, a ne doprvak, kao što je nespretno pisalo u čestitki HOO-a. Ni to nije bilo potrebno da bi se vidjela sva veličina tenisača koji danas zvjezdanim stazama korača prema vrhu i mogućem broju 1. I tom je izjavom Marin Čilić iznenadio mnoge koji ga prate pa je otišao korak dalje od želje da u skoroj budućnosti osvoji drugi Grand Slam naslov u karijeri.

    - Moja je konačna želja boriti se i doći do broja 1 na svijetu.

    Ne toliko davno, još prije nekoliko godina, tako je nešto bila, gotovo bih rekao, nemoguća misija, jer Marin Čilić, iako uvijek blizu svjetskog vrha, teškom se stazom probijao kroz sve prepreke koje su ga pratile na tom putu. Bilo je puno više onih koje se nisu dale preskočiti, no njegova je upornost bila jača i veća od svega. I dok smo mi koji smo Čilića pratili i navijali za jednu karijeru koja je nudila i više od pozicije u Top 10 očajavali svaki put kad bi zapeo na nekom turniru iz Masters serije, a takvih je posrtanja bilo više nego što smo željeli ili mogli tolerirati, on je ostao uporan. Na svoj poseban način, ali nije nikad izravno rekao da će doći vrijeme kada će se takvi odnosi promijeniti.

     

    Koliki je rok trajanja?

    I bez obzira na to što je deveti put od deset međusobnih dvoboja izgubio od Rogera Federera, veliki je Švicarac Marinov tenis vidio pobjedničkim, a to se bez pravog razloga ne vidi i ne govori u nekim drugim situacijama. Federer je imao potrebu i tako nešto reći o Marinu.

    I dok su teniski znalci i svi najveći komentatori nudili Federera kao favorita, ali nisu zanemarili mogućnosti našeg najboljeg tenisača, samo je u svom dobrom starom običaju legendarni John McEnroe otišao dovoljno daleko i postavio pitanje:

    - Recite mi, tko još osim Čilića vjeruje da bi mogao biti pobjednik?

    Ostavio je prostora za kratku šutnju, pa je ponovo postavio isto pitanje.

    - Recite mi, tko još misli da bi to mogao biti Čilić?

    Da bi prešutno zaključio da je to nemoguća misija, ali mislio je tako čuveni Mac i kada se Goran Ivanišević 2001. borio za titulu u Wimbledonu, pa je onda trebalo vremena da se njihovi odnosi poprave. I vrate u normalu nakon prilično velikog zahlađenja.

    Marin Čilić nije osvojio Australian Open, ali i čak ako ove sezone ne ode do kraja na nekom od Grand Slam turnira, ovo što je postigao u Melbourneu nudi argument, a činjenica da je bio finalist na tri različita Grand Slam turnira, a jedan je osvojio, dovoljno će reći gdje bi u konačnici mogao doći. Danas Marin Čilić više ne igra tenis da bi dokazao nekim drugima što je i koliko je dobar. On danas, rekao bih, igra samo da bi sebi pokazao da sve ove godine koje je potrošio u realizaciji jedne sad već velike karijere nije potrošio uzalud i da će njegovo vrijeme doći, ne samo na Grand Slam turnirima, nego i dalje.

     

    Činjenica je da su Sportske novosti prve vidjele i osjetile da bi Marin Čilić mogao postati prvi tenisač svijeta. Napisao sam to prije izvjesnog vremena i neki su mi sugerirali da drugi put kad tako nešto napišem izmjerim temperaturu. Evo, sada  je to rečenica koja i ima smisao, ima i trag, i ima više od nade. Marin Čilić prvi tenisač svijeta nije više želja ni nada, već u nekom budućem vremenu i realnost.

    Nitko sa sigurnošću ne može reći kako će svijet tenisa izgledati kad se ponovo svi nađu na okupu i kad u tom društvu na redovitoj bazi budu stanovali i Đoković, i Murray, i Wawrinka. I kada ovi mladi momci koji dolaze načine novi korak. Sigurno je da će biti teže ostvariti svoje snove, ali ako sada pogledamo stanje u svijetu tenisa, onda je izvjesno da Marin Čilić zvjezdanom stazom ide prema broju 1 i sasvim je moguće da se jednog dana prije nego kasnije tamo i zaustavi jer će i oni koji su trenutačno ispred njega doći do granice kad više neće ići i njihov rok trajanja će proći. Iako danas, nakon Australian Opena izgleda da je tako nešto nemoguće kad je u pitanju Roger Federer.

    Za njega kao da je stalo vrijeme. Vrijeme koje, čini mi se, tek dolazi za Marina Čilića. U posljednjih nekoliko sezona puno toga se promijenilo u karijeri našeg najboljeg tenisača, a netko od promatrača, ili netko od onih koji to bolje znaju, reći će da je sve počelo onda kad se Čilić rastao s velikim australskim trenerom Bobom Brettom, koji je uvijek bio zaljubljenik u hrvatski tenis pa je na putu prema velikim rezultatima pomogao i Goranu Ivaniševiću i Mariju Ančiću, koje je vodio prije Čilića.

     

    I Björkman bivši

    Čilić je bio nesklon velikim promjenama i trebalo je puno vremena i uvjeravanja da bi se zaključilo da je mogao krenuti nekom drugom stazom nakon Boba Bretta i netko će reći da je to bio presudan potez u njegovoj karijeri. Nedvojbeno je da je Ivanišević također bio presudan u razvoju karijere Marina Čilića i onda kad ga nije trenirao i onda kad mu je donio promjene i boljitak servisa, pogotovo kada su zajedno otišli do trijumfa na US Openu.

    Ni ta ljubav, međutim, nije trajala koliko su neki očekivali i prekinuta je gotovo preko noći jednom e-mail porukom, kojom je Čilić otkazao suradnju Goranu i krenuo novim putem. Činjenica da je relativno brzo pronašao Šveđanina Jonasa Björkmana sugerira da je to ime imao tu negdje iza ugla, ali se i ta idila raspala nakon 16 mjeseci pa iako je Čilić rekao da se radi o sporazumnom prekidu ugovora, to baš i nije tako jer je Björkman, za razliku od Ivaniševića, pokušao zadržati tu poziciju, ali naš najbolji tenisač je bio čvrst u svom naumu. Baš kao što se u istom paketu odrekao svog belgijskog menadžera Vincenta Stavauxa.

    Sve što se kasnije dogodilo, sugeriralo je da je to očito bio dobar potez, a to je više od svega potvrdio turnir u Melbourneu, gdje je Marin zamalo otišao do kraja. I ako je ovaj turnir nešto dokazao, mislim da je dokazao legitimnost Marinova mladog trenera Ivana Cinkuša, koji je u ekipu došao s Goranom Ivaniševićem, a koji je tu i danas.

    A sada još nešto. Da bih bio iskren do kraja, a uvijek sam tretirao ljude onako kako sam želio da oni mene tretiraju, moram ostati vjeran sebi i zapitati se: jesam li očekivao da će Marin Čilić nakon skromnog završetka prošlogodišnje sezone ovako eksplodirati na početku nove?

     

    (Ne)moguća misija

    Moram reći da nisam. I siguran sam da je bilo malo onih koji to jesu i koji su govorili da će tako biti. Najlakše je govoriti sada kad se to dogodilo.

    Iako sam nekad davno, kad je Marin bio mlad, govorio i pisao da bi u roku od pet godina mogao postati broj 1 u svijetu, to se nije dogodilo. Nije se tada dogodilo.

    Hoće li se dogoditi danas u svijetu tenisa koji je drukčiji nego prije nekoliko godina, vrijeme će pokazati, ali istina je da Marin Čilić ima legitimitet pobjednika. Možda mu se broj 1 neće dogoditi ni sutra, ni preksutra, možda i nikad, ali to više nije nemoguća misija i to je Marinu Čiliću jedino važno.

    Iz drugih medija