Uvijek smo ga predstavljali kao mladog hrvatskog lijevog beka u Romi, znao je ponekad pričati o tome kako je trenirati s Tottijem i društvom, jer bio je dio prve momčadi i s njim su u Rimu ozbiljno računali. Kad je završio s juniorskim stažem, potpisao je novi ugovor s Rimljanima koji su ga u ljeto 2017. željeli posuditi Genoi, da zakorači u pravi, seniorski nogomet. Đenovski je klub već objavio fotografije s liječničkog pregleda, Silvio Anočić trebao se priključiti tog dana na treningu. No, umjesto koraka unaprijed, otišao je nekoliko unatrag, tu je počela njegova nogometa agonija.
- Pao sam na liječničkom, zbog problema s pubičnom kosti. U Genoi su mi rekli da nekoliko mjeseci ne mogu igrati i da me oni ne mogu dovesti - priča Anočić, kojemu je ta vijest tada vjerojatno zvučala strašnom, no sve je to ništa u odnosu na ono što se dogodilo kasnije.
Nije imao sluha
- Međutim, tadašnji Romin liječnik rekao je da ne vidi nikakav problem, kako nema razloga da ne odem u Genou i rekao mi da samo nastavim trenirati. Radio sam, ali me sve i dalje boljelo, bol je bio sve jači, stradao mi je ligament u tom dijelu tijela. Tražio sam liječnika da me pusti u Hrvatsku po drugo mišljenje, nije mi dopustio. Išao sam i nekoliko puta kod šefa Monchija, također ga molio da mi dopusti odlazak u Hrvatsku, ali ni on nije imao sluha. Kad su me napokon pustili, otišao sam kod našeg stručnjaka dr. Borića i on je, gledajući nalaze, vidio da je ozljeda ozbiljnija, da bih trebao dulje pauzirati da se ta ozljeda sanira. Ali, u Romi nisu to željeli ni čuti, i dalje je doktor radio po svome, dao mi je tablete, kortikosteroide, koji su trebali riješiti problem. I doista, nekoliko dana bilo mi je dobro, a onda je opet počelo boljeti.
Situacija je bila sve ozbiljnija, cijela je sezona već bila izgubljena, a kraj se nije nazirao.
- Govorili su da će biti sve dobro za tjedan dana, pa za 10 dana, pa dva tjedna... Tražio sam tada da me iz prve momčadi prebace nazad u Primaveru, samo da se maknem od tog liječnika, da me liječi netko drugi. Uspio sam u tome, malo sam trenirao, puno više bio izvan terena, a onda jednog dana gotovo nisam mogao ustati iz kreveta. Hodajući do auta, sav sam se oznojio, vidio sam to više tako ne ide. Uspio sam dobiti dopuštenje da odem u Zagreb i tu je dr. Borić vidio da su mi se pomaknuli diskovi u kralježnici i tada su svi bili svjesni da mi treba operacija. Operirali su me u Rimu prošle godine, međutim, oporavak je opet potrajao. Pet, šest, sedam mjeseci, a meni i dalje nije bilo dobro, nikako se nisam uspijevao vratiti na teren.
Tada je u Romi došlo do smjene liječničkog tima, između ostalog u baš zbog “slučaja Anočić”.
Ništa za izgubiti
- Liječnik i fizioterapeut dobili su otkaze, uskoro je otišao i Monchi. Ne samo ja, mnogi su osjetili olakšanje. Ali, ja još uvijek nisam bio sasvim zdrav, možda je i operacija pogrešno obavljena! Pitao sam liječnike u Romi što da učinim, mogu li trenirati ili ne, nisu baš bili načisto, nitko nije želio dati svoj konačan sud. Vidjeli su valjda kako je završio njihov prethodnik pa su se bojali. Ne znam, ali nije bilo optimistično.
Činilo se da je s njegovim nogometom gotovo, ali onda je odlučio probati još jednom.
- U tim su mi trenucima već sam hodao kao starac, perspektiva mi nije bila dobra, čak su mi govorili da više neću ni igrati nogomet. U klubu smo već počeli pričati o novom načinu suradnje, da budem možda klupski skaut, razmišljao sam upisati trenersku akademiju, jer bilo je izvjesno da mi je karijera gotova. No, onda sam čuo za dr. Željka Kapulicu u Zagrebu koji mi može pomoći. Jasno da u prvom trenutku nisam vjerovao, kako će mi nakon svega netko samo tako pomoći, ali opet, nisam imao ni što izgubiti. Došao sam kod dr. Kapulice i za tri dana riješio je problem s diskovima, a za još dva i probleme s pubičnom kosti. Ne znam što je napravio, ali mene više ništa ne boli.
Priča Anočić kako je njegov čudesni oporavak izazvao revoluciju u Romi.
- Pojavio sam se u klubu i počeo trenirati, svi su me s čuđenjem gledali. I pozvao sam dr. Kapulicu da dođe sa mnom u Rim, bio je sa mnom u kampu, pomagao mi. Znate, ja sam prvi igrač nakon Francesca Tottija koji je imao svog privatnog liječnika u klubu, dosad to nikome nisu dopustili. Mjesec dana trenirao sam u Rimu, ništa me više ne boli, vratio sam se nogometu. Kao povratak iz mrtvih, tako se osjećam!
Bitno mi je samo da igram
Sad već razmišlja gdje će igrati iduće sezone, još će malo pričekati na odluku.
- Imam s Romom još godinu dana ugovor, ne znam što će biti, vidite i sami da je u klubu sad malo turbulentno razdoblje. No, meni je važno da iduće sezone budem zdrav, da svi vide da sam zdrav i da mogu igrati ozbiljan nogomet. Pa čak i da idem u neki slabiji klub, u lošiju ligu, nemam ništa protiv, samo da igram.
O potencijalnoj tužbi protiv Romina liječnika ne razmišlja?
- Ne, to je iza mene, samo želim igrati i razmišljati o budućnosti, izgubljeno vrijeme mi ionako nitko ne može vratiti. Uostalom, čovjek je dobio otkaz, time se potvrdilo da ne zna svoj posao i nemam tu više što dodati.