Aktualni predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Davor Šuker (51) u svojoj je bogatoj karijeri postigao niz važnih i prelijepih pogodaka, a u dresu hrvatske reprezentacije na 69 odigranih utakmica suparničke je mreže tresao 45 puta i uvjerljivo je najbolji strijelac naše nacionalne vrste svih vremena (drugi je Mario Mandžukić s 33 gola, pa Eduardo da Silva s 29...). Teško je izabrati najljepši i najvažniji pogodak koji je Šuker zabio u 12 godina igranja za Hrvatsku, no u najužoj je konkurenciji svakako pobjedonosni gol koji je zabio Irskoj u kvalifikacijama za odlazak na Euro 2000. godine u Nizozemskoj i Belgiji.
Prohujalo je 20 godina od te utakmice, bio je 4. rujna 1999., u predzadnjem kolu kvalifikacijske skupine 8 Hrvatska je ugostila Irsku. Inače, na startu ovih kvalifikacija, Hrvatska je, još opijena osvajanjem francuske bronce, lagano “kleknula” u Dublinu i Irska je pobijedila s 2:0.
Česte muke
U skupini su još bili SR Jugoslavija, Makedonija i Malta i naši su se nogometaši mučili gotovo na svakoj utakmici, pa su tako, primjerice, jedva svladali i slabašnu Maltu u Zagrebu (2:1).
A nakon lipanjskog kiksa u Skoplju protiv Makedonije (1:1) Hrvatska je 22. kolovoza remizirala protiv ondašnje SR Jugoslavije u Beogradu (0:0) i konture raspleta bile su posve jasne: s dvije domaće pobjede, protiv Irske i Jugoslavije, Hrvatska bi ipak osvojila prvo mjesto i plasirala se na završnicu Eura. Trebalo je, dakle, najprije svladati Irce u Zagrebu.
Maksimir je bio prepun, danima se tražila ulaznica više. Željno se čekala ta utakmica, naši su nogometaši bili opipljivo nervozni uoči važnog okršaja, znalo se da samo pobjeda Hrvatsku ostavlja u igri za plasmanom na Euro. I odigrali su Vatreni dobru utakmicu, stvorili su nekoliko šansi, ali irska mreža ostala je nedirnuta.
Svemoguća ljevica
Borbeni i agresivni gosti, koji su također bili u borbi za jedno od prva dva mjesta u skupini 8, branili su se na sve moguće načine i kako je utakmica odmicala, vrijeme je sve više bilo na njihovoj strani.
Očaj je već zaplivao Maksimirom, istjecala je 90. minuta i ušlo se u sudačku nadoknadu. Irski vratar Alan Kelly (Shay Given bio je ozlijeđen) ispucao je loptu iz svog kaznenog prostora, na našem dijelu travnjaka umirio ju je Robert Kovač i bez čekanja vratio je loptu prema irskom 16-ercu. I onda je uslijedio trenutak Šukerove genijalnosti...
Kovačeva je lopta, naime, dugo letjela, za prostor su se borili irski srednji branič Steve Staunton i Davor Šuker. Naš je centarfor utrčao tamo gdje je htio, ispred Stauntona, pa je na rubu 16-erca bio u boljoj poziciji za primanje lopte od Irca. I kad je lopta pala, Šuker ju je maestralno umirio lijevom nogom i u tom je primanju lopte istodobno varkom tijela odmah “zaljuljao” istrčalog vratara Kellyja! Umirio je Davor loptu svojom čudesnom ljevicom i u sljedećem djeliću sekunde vanjskim dijelom stopala samo ju je produžio pokraj Kellyja, koji je bio izbačen iz ravnoteže i to je za njega bila neuhvatljiva lopta! Maksimir je eruptirao, tresle su se tribine, Hrvatska je povela s 1:0! Bio je to gol za vječno pamćenje, pogodak kakav mogu zabiti samo najveći, rođeni golgeteri, zgoditak koji uljepšava život. Kako su samo eksplozivno izbornik Miroslav Blažević i direktor reprezentacije Zorislav Srebrić istrčali dionicu od klupe do korner-zastavice, gdje je Šuker slavio pogodak sa suigračima...
O genijalnom Šukerovu potezu možda najbolje govori spoznaja da je za opis onoga što je napravio potrebna barem minuta, potrebno je nekoliko rečenica da bi se precizno opisalo to umijeće. A Davor je sve to čemu se mi divimo i 20 godina kasnije učinio u jednoj jedinoj sekundi. To mogu samo najveći virtuozi, najveći umjetnici loptanja, najubojitiji strijelci.
Prije sedam godina, uoči utakmice Hrvatska - Irska na Euru u Poljskoj 2012. godine, Šuker se u razgovoru za naš list prisjetio tog pogotka. Pa ga je ovako opisao:
- Bio je to jedan od trenutaka koje čovjek pamti cijeli život. Kvalifikacijska utakmica za Euro 2000. godine, Irci su gostovali u Zagrebu, a nas je samo pobjeda ostavljala u utrci za plasman na završnicu Eura u Belgiji i Nizozemskoj. Maksimir je bio krcat, atmosfera briljantna, nogomet solidan, dobar... Iako smo bili izrazito bolji od Iraca, lopta, nažalost, nikako nije htjela u gol, na semaforu je stajalo 0:0. Sve do te nezaboravne 91. minute - govorio je Šuker i nastavio:
- Sjećam se tog trenutka kao da je bio jučer. Robi Kovač je s naše polovice uputio dugu loptu u njihov kazneni prostor. Jedan Irac (Staunton, op. a.) kao da je malo zaspao prateći taj dugi let lopte i uspio sam ući u prednju poziciju, ispred njega. Uštopao sam loptu između njih trojice i onda je vanjskom pospremio pokraj istrčalog golmana. Sjećam se Ćirinog trka nakon gola, sprintao je i Srebrić, sakupljači lopti skakali su od sreće... Ma, bilo je to čisto ludilo! Znam da se pokraj mene odjednom našao i jedan navijač, čovjek kojeg sam dobro poznavao. Gledam ga u čudu, a on mi viče: “Morao sam skočiti s tribine, pa ovo je čudo!” - sjećao se Šuker.
Ipak ništa od Eura
A na upit tko bi od igrača koje je izbornik Slaven Bilić tada imao na Euru u Poljskoj mogao napraviti nešto slično, Šuker je odgovorio:
- Takvu čaroliju sigurno bi mogao ponoviti - Eduardo da Silva! On to ima u žilama, pravi je majstor realizacije, egzekutor koji ima tu mirnoću i hladnokrvnost. Jasno, mogu takav gol zabiti i Mandžukić ili Jelavić, ali po stilu igre za to bi najviše bio predodređen Eduardo - govorio je Šuker.
Hrvatska je, eto, tim spektakularnim pogotkom pobijedila Irce i za plasman na Euro bilo je potrebno još doma svladati SR Jugoslaviju. Nažalost, to se nije dogodilo. Iako je sve već bilo spremno za feštu, utakmica je okončana rezultatom 2:2 - Bokšić je doveo Hrvatsku u vodstvo (20. minuta), no do kraja prvoga poluvremena gosti su s dva gotovo identična pogotka Mijatovića (26) i Stankovića (31) preokrenuli rezultat i poveli s 2:1.
U 41. minuti bio je isključen Mirković zbog nasrtaja na Jarnija, Stanić je u 47. minuti izjednačio na 2:2, no naši nogometaši nisu do kraja uspjeli iskoristiti prednost igrača više i dvoboj je završen za nas tužnim remijem. Na ljestvici je SR Jugoslavija bila prva (17 bodova) i izravno je otišla na Euro, drugi su bili Irci (16) i u doigravanju su ispali od Turske (1:1 u Dublinu, 0:0 u Istanbulu), dok je naša nacionalna vrsta završila na trećoj poziciji (15 bodova). Bile su to prve kvalifikacije u kojima Hrvatska nije izborila plasman na veliko natjecanje, a nakon tog ciklusa s izborničke je klupe otišao Miroslav Blažević.
Zabio je Davor Šuker niz predivnih i važnih golova za Hrvatsku i uistinu je teško izabrati najljepši ili najvažniji. Je li to onaj lob Schmeichela u skupini protiv ondašnjeg aktualnog europskog prvaka Danske na Euru 1996. godine, u Sheffieldu? Ili pak “rolanje i valjanje” Nijemca Köpkea za 1:1 u četvrtfinalu istoga natjecanja u Manchesteru?
Pa onaj pogodak Japancima za 1:0 u paklu Nantesa na SP-u u Francuskoj 1998. godine, pogodak koji je odveo Hrvatsku u osminu finala! A hladnokrvno, ponovljeno izvođenje kaznenog udaraca protiv Rumunja u Bordeauxu, u osmini finala SP-a (1:0)? Ne, nismo zaboravili ni realizaciju onog fenomenalnog dodavanja Aljoše Asanovića u polufinalu SP-a kad je Hrvatska protiv domaćina Francuske povela s 1:0 i bila je nepunu minutu u finalu. A kako je samo rastavio velikoga Van der Sara u borbi za francusku broncu poslavši sa 16 metara za vratara mrtvu loptu u malu mrežu.
Odlika najvećih
Pa golovi Italiji u Palermu (2:1), ili pogodak Grčkoj u Solunu (1:0)... Mogli bismo nabrajati unedogled. Kralj strijelaca, Davor Šuker, donio nam je neopisivo mnogo radosti svojim zgodicima, za svoje je umijeće bio i nagrađen Zlatnom kopačkom na SP-u u Francuskoj. Bio je najbolji strijelac natjecanja sa šest postignutih pogodaka u sedam odigranih utakmica. I nije poput nekih dobitnika Zlatne kopačke zabio četiri ili pet golova na jednoj utakmici pa ostale dvoboje odšutio. Poput, primjerice, Rusa Olega Salenka, koji je na SP-u 1994. godine u 6:1 pobjedi Rusije protiv Kameruna zabio pet golova i s Bugarinom Hristom Stoičkovom podijelio naslov najboljeg strijelca.
Ne, Šuker je na SP-u u Francuskoj na svakoj utakmici, osim s Argentinom u Bordeauxu, zabio po jedan pogodak. Kad je bilo najvažnije, kad su se tresle ruke i noge, kad su ti golovi odlučivali pobjednika. A to je odlika najvećih i najboljih...