Branko Ivanković je ovih dana vjerojatno najpopularnija osoba u Iranu, pa i šire. Iskusni hrvatski stručnjak u utorak je s iranskim prvakom Persepolisom izborio plasman u finale Azijske lige prvaka, gdje će se za trofej boriti s japanskom Kashimom. Persepolis se domaćim remijem (1:1) s katarskim Al-Saddom s ukupnih 2:1 plasirao u završnicu kontinentalnog natjecanja, a 64-godišnji varaždinski trener priznaje da se u noći na srijedu u Teheranu baš i nije spavalo.
- Je, istina, noć je bila neprospavana. Došli su nam neki gosti, malo smo uživali u toj velikoj pobjedi, u ambijentu koji je bio fantastičan. Na stadionu je bilo više od 100.000 ljudi, a još 15.000 ih je pratilo prijenos u dvorani pokraj stadiona, na video zidu. Doista neviđena atmosfera - rekao nam je Branko Ivanković.
Plasman najpopularnijeg iranskog kluba u finale je izniman podvig, može se reci da je srce bilo jače od novca. Al-Sadd je po svemu bio veliki favorit, no i favoriti ponekad kiksaju.
Jako ponosni i sretni
- Samo njihova dva igrača, Španjolci Xavi i Gabi, koštaju 30 milijuna dolara, plus svi ostali. Oni momčadi daju posebnu kvalitetu, razigraju i ostale, i mi se s Al-Saddom ni po čemu ne možemo uspoređivati. Nakon utakmice su bili jako razočarani, ipak su oni državni klub, bili su prvaci Azije pred nekoliko godina, i očekivalo se da će barem jedan katarski klub ove sezone proći u finale. U svojim redovima imaju osam reprezentativaca, eliminirali smo iznimno jaku momčad.
U četiri ovosezonska susreta s Al-Saddom, Persepolis je ostvario dvije pobjede, remi i poraz, iako je bio pod sankcijama Fife.
- Jako smo ponosni i sretni, i s puno optimizma idemo dalje, do kraja. Treba reći i da u posljednja dva prijelazna roka, zimskom i ljetnom, nismo smjeli dovoditi igrače zbog Fifine kazne, a u tom razdoblju otišlo nam je šest najboljih igrača. To daje dodatnu težinu našem uspjehu.
Persepolis nikad nije bio u finalu Azijske lige prvaka otkako se ona igra u novom formatu. Prošle sezone Ivanković je prvi put stigao do polufinala, tada je bolji bio saudijski Al-Hilal, a sad je napravio još jedan korak više.
Postoji veliko jedinstvo
- Izuzetno je velik odjek izazvao naš plasman u finale. Od stadiona, pa do ulica Teherana koje su preplavili navijači. Naš klub ima 40 milijuna navijača, slavilo se i u drugim gradovima. U ovoj zemlji događa se dosta kriznih situacija i trenutaka, tako da nogomet pruža jednu vrstu satisfakcije, narod je sretan kad se ostvari takav uspjeh.
Ozračje na Azadi stadionu bilo je poticajno za njegove igrače.
- Oni su naučeni na velika očekivanja, a postoji veliko jedinstvo igrača i navijača. Nikad nemam problema s njihovim pristupom, željom i htijenjem, oni se i protiv najslabijeg protivnika bacaju na glavu. I kad smo gubili, navijači nisu prestali navijati, vjerovali su da možemo zabiti gol i proći dalje. Igrači su po završetku utakmice doživjeli pozitivan šok, gotovo da nisu mogli vjerovati da se san ostvaruje - naglašava Ivanković.
Nije Ivanković ‘poletio’ nakon minimalne pobjede u prvoj utakmici u Dohi.
- Bili smo jako oprezni, znali smo da smo napravili tek mali koračić. Oni su izuzetno dobra momčad i bili smo svjesni da taj rezultat ništa ne znači, to se i pokazalo jer su oni u uzvratu poveli.
Koliku ste pozornost posvetili bivšem asu Barcelone Xaviju Hernandezu?
Japanci nisu bolji
- Prihvaćali smo ga kad je došao na našu polovicu. On se voli ubacivati u završnicu iz drugog plana, samo jedna mala nepažnja skoro je bila kobna. Izuzetno dobro se Xavi kreće i igra između linija, vrlo je neugodan igrač, uostalom bio je 10-ak godina najbolji veznjak na svijetu. No, eto, sad smo mu srušili san, neće postati prvi igrač koji je osvojio Ligu prvaka u Europi i Aziji. Zato mi i dalje živimo svoj san.
Možete li uzeti taj trofej?
- Bilo bi šteta da ne odemo do kraja, ali bit će teško. Svaka momčad koja se plasira u polufinale napravila je ogroman uspjeh, i svatko od te četiri ekipe mogao je postati prvak. To vrijedi i za nas, no siguran sam da Japanci nisu bolji od nas i da imamo dobre izglede u finalu.
Je li ovo najveći uspjeh vašoj trenerskoj karijeri?
- Je, finale Lige prvaka definitivno jest najveći uspjeh, iako se mogu pohvaliti i s puno drugih ostvarenja. Imam brončanu medalju kao pomoćni trener u hrvatskoj reprezentaciji na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. godine, bio sam s Iranom prvak zapadne Azije i treći na Azijskom kupu, bio sam prvak i pobjednik Kupa u tri različite države...
Nisam mogao ostaviti klub na cjedilu, jer bi se vjerojatno dogodio raspad
Čestitke stižu iz Varaždina, i iz cijele Hrvatske, a i šire.
- Puno ljudi se javilo i čestitalo, Srebrić, Ćuk, kolege treneri, prijatelji, znani i oni malo manje znani...
Ivanković nije jedini Hrvat u Persepolisu. Brat Zlatko mu je pomoćnik, vratare trenira Igor Panadić, dok Marko Stilinović brine o kondicijskoj pripremi. Rezervni je vratar Božidar Radošević. Zanimljivo je da je Ivanković ljetos imao brojne ponude, isticao mu je ugovor, ali je ipak odlučio ostati u glavnom iranskom gradu.
- Nisam mogao ostaviti klub i momčad na cjedilu, zbog situacije koju sam već opisao, te sam sa svojim pomoćnicima odabrao ostanak. Vjerojatno bi se dogodio potpuni raspad da sam otišao, no uspjeli smo sačuvati homogenost momčadi iz koje izvlačimo totalni maksimum.
Naravno, nakon plasmana u finale premije nisu upitne.
- Bit će ih sigurno. Dosta dobro se nagrađuje plasman klubova u finale Azijske Lige prvaka, a i svatko od nas ima pravo na premije temeljem ugovora - zaključio je Ivanković.