Upravo na taj dan prije 19 godina Dinamo je vratio svoje ime i u Maksimiru se počeo graditi jedan novi, europski klub.
„Imamo Dinamo“ – zaorilo se tada ispod zapadne tribine.
Rečenica koja je bacila u trans navijače Dinama širom svijeta značila je i novi početak. Jedan novi Dinamo počeo se graditi u Maksimiru. Dinamo koji neće imati kompleksa prema nikome. Koji će izmisliti svoj „know how“ pa poslije tim modelom poslovanja zaluditi nogometni svijet i prošlo se ljeto u Rusiji upisati zlatnim slovima u nogometne almanahe.
Unatoč konstantnom obezvrijeđivanju, pritiscima, omalovažavanja i kampanjama koji su se vodili protiv kluba iz Maksimira. Unatoč političkim pritiscima i progonu, Dinamo je postao svjetski rekorder. Nitko nikada nije imao više svojih igrača u finalu SP-a. I vjerojatno niti neće...
Taj se plavi mozaik počeo stvarati upravo negdje nakon Valentinova 2000. godine. Kockica po kockica. Klub se prvo financijskih konsolidirao od strane osoba koji su vjerovali u taj projekt. I koji danas vjeruju u taj projekt i nose ga na svojim leđima. To je bio preduvjet stabilizacije jer u protivnom je Dinamu prijetio stečaj, bacanje u najniži rang natjecanja pa i gašenje. Kada se klub osovio na noge, nogometna škola označena je kao projekt od vitalnog značaja. Uložilo se u infrastrukturu, dovedeni su treneri s velikim potencijalom i pomalo su počele stasati nove generacije.
Stigli su i naslovi u serijama. Dominacija koju je tek Rijeka nakratko uspjela zaustaviti bila je rijetko viđena u novijoj povijesti. Svake godine naslov i igranje u europskim skupinama. U zemlji bez stadiona i sponzora, taj je novac kupio mir i vrijeme. Za priču koja nema kraj...
I tim više je ovaj 14. veljače još veći i jači jer se ponovno piše povijest kluba.
Večeras u 21 sat na Doosan Areni neće igrati samo momčad Nenada Bjelice. Ona ista koja nam je donijela toliko veselja ove jeseni. S njima će na travnjaku biti duh svih onih 49 generacija koji bi svake sezone čekirali karte za vlak u europsko proljeće. Vlak u kojem su, dosad, kopnile nade i ambicije.
Večeras će s Livijem, Akijem, Danijem i Amerom biti sve te generacije Dinama. Onih s travnjaka Maksimira, ali i onih s tribina. I pokojni Dugi će biti s njima. I prerano otišli Buba. I tisuće onih odanih plavoj boji. S njima će večeras igrati i Čera, strijelac zadnjeg Dinamovog gola na europsko proljeće. S njima će po krilu trčati i Rudi Belin. Nogometni virtuoz Štef Lamza „carinit“ će Česima loptu i uživati u igri kao i generacije 70-ih i 80-ih.
I neće biti jedini. S Dinamom će večeras biti i Luka Modrić, najbolji nogometaš na svijetu i dijete Dinama. I Mario Mandžukić. Pa Šuker, Boban, Ladić, Prosinečki, Lovren.. Svi ti velikani Dinamove povijesti koji su pokušavali prebaciti Božić u Europi, ali karta ih jednostavno nije išla. Nisu dočekali svoje Valentinovo. I svi oni čuvat će leđa Mori, uklizati za Oršu pa i ići glavom na kopačku za Dilavera, iako neće trebati. To će već on sam.
Jer Dinamo smo svi mi. I tribine i oni koji igraju. I oni koji su igrali i oni kojih više nema s nama. I one generacije koje tek dolaze. Stiskat će se večeras šake u znak pobjede u cijeloj Hrvatskoj, u našoj Slavoniji, Lici, Dalmaciji i plavoj Hercegovini. Jer svi smo mi ovo čekali pola stoljeća!
Hvala vam i - nema predaje!