Veličanstvene pobjede kao ova nad Argentinom utječu na vizure njezinih aktera. Izbornik i igrači uvijek žive u jednom kadru dok se ne dogode ovakvi pozitivni potresi, a sada slijedi drugi fokus tijekom podešavanja vizura. Razložno je analizirati kako se dogodilo to što se dogodilo. Jer dogodilo se nešto veliko što, budimo iskreni, nismo očekivali ni u snu. Ne zato što nije moguće dobiti (ovu) Argentinu, to se moglo osjetiti još nakon prvog kola, njihova (Island) i našeg (Nigerija). Tko je mogao očekivati da će Modrićeva Hrvatska tehnički, taktički i ukupnim dojmom praktično poniziti Messijevu Argentinu…
Temeljem pripremnih utakmica, pogotovo s Brazilom i Senegalom, ali i prije tri mjeseca s Peruom i Meksikom, djelovalo je to pretenciozno. No, po našem mišljenju, upravo je taj pripremni period ključna stavka kojom je Zlatko Dalić začeo ovu povijesnu prezentaciju hrvatske reprezentacije…
Presjekao stvari
Prije svega, ponovit ćemo ono što smo navodili i u negativnim fazama tih okupljanja Vatrenih (nakon Perua i Senegala), a to je mudar i kvalitetan izbor suparnika. Dalić je tražio i dobio jake utakmice. Rizik za atmosferu bio je planiran, ali profit od spoznavanja vrijednosti pojedinaca, momčadskog potencijala u težim situacijama bio je, i pokazao se, nemjerljiv. Senegal je Vatrene dobro prodrmao kontrama i dodatno mobilizirao za Nigeriju. Brazilskih pola sata, nakon hrvatskih 60-ak minuta ravnopravnosti i visokog dobro odrađenog presinga, pokazao je koliko je s velikima presudna koncentracija i kompaktnost do 90. minute. Sjajna iskustva, koja su se maksimalno oplodila u prva dva kola…
Međutim, ima tu još faktora koji su pridonijeli odavno neviđenoj uvjerljivosti reprezentacije. Prvo je očita dobra atmosfera unutar tabora, koju je Dalić snažio jasnim izborom prvo 23 igrača, a potom i radnim i relativno “tihim” ozračjem u Rusiji. Udaljavanje Nikole Kalinića, koliko god težak trenutak za sve, zapravo je samo ojačalo tezu o koheziji, jer je prilično brzo i jednostavno apsolviran. Dakako da su teren i igra ključan dio priče, a tu je Dalić, do Nigerije prilično taktički i selekcijski neodlučan, presjekao stvari prije prve utakmice.
Srušen tabu
Shvatio je da mora dati prednost spremnijima (u odnosu na Ćorluku), taktički ofenzivnijima (u odnosu na Badelja). Isto je učinio i prije Argentine kada je izostavio Kramarića a stavio Brozovića, odnosno potonjeg pretpostavio Badelju. Sve te promjene ili korekcije reprezentacija je kao grupa prihvatila bez mogućeg stresa zasigurno manje zadovoljnih igrača takvim raspletima, prije svega zbog “one” atmosfere koju navodimo gore.
Ono što je također važno, to je da je u taktičkom i tehničkom promišljanju dosadašnjeg dijela SP-a Dalić potvrdio da favorizira vrline Hrvatske. To su prije svega nadarenost za igru i kreativnost, a što je izborom igrača stavio u prvi plan. No, vještina je izbornika bila ta što je upravo izborima koje prije navodimo (Lovren - Vida, Strinić, Brozović, ali i Rebić - Perišić - Mandžukić), dao dužnu pažnju fizičkoj komponenti. Bez nje, u standardno nužnim količinama, nije moguće osloboditi u igri izvanserijski tehnički talent Vatrenih. Daliću je to uspjelo u obje utakmice. Zato je Hrvatska u konačnici srušila tabu prolaska druge nakon 20 godina razočaranja na mundijalima…