Pa je li može luđe? Hrvatska, koja je godinama padala kad god bi zagustilo, danas ima potpuno drugačiji, pobjednički karakter, i kad je najteže, i kad iz ruku iscuri već dobivena utakmica, i s Danskom, i Rusijom bila je psihički jača i eto nas u polufinalu. Fantastično, koliko smo samo snivali o tome...
Domagoj Vida imao je na glavu tri lopte u Lensu da matira Portugal i odvede Hrvatsku možda i do europske krune. Tada niti jedna nije ušla, no Rusija je naša sretna zemlja. Vidina glava ovaj je put bila neobranjivo precizna, no ni to nije biilo dovoljno, dopustili smo Fernandesu da vrati Ruse u život, međutim i Vida,i svi osim Kovačića, a još jednom pod navjećim pritiskom majstor Rakitić bili su precizni s bijele točke. Subašić je opet obranio... Nakon 20 godina ponovno smo u polufinalu Svjetskog prvenstva. A tamo su Englezi koji su nam nešto dužni. Još od 2009. godine. Hrvatska je sve naplatila, poraze i frustracije, nepotrebna i neopravdana ispadanja, Vida je od tužnog lika iz Francuske postao novi heroj nacije.
I Rusiju smo prošli, i Soči smo preživjeli, negdašnjim talijanskim stilom Hrvatska je ponovno u nogometnoj eliti. Ali nije kraj, finale zove, iako će biti silno teško jer mnogo je snage i mentalne energije potrošeno u dva produžetka i šokantnim scenarijima.
Fišt je grmio od potpore domaćinu koji su jurili kao na mlazni pogon nošeni fanatičnim entuzijazmom, Hrvatska ni ovaj put nije bila prava od starta, ali da je najveći pehist zadnjih godina Ivan Perišić u 59. minuti realizirao super šansu mogao je dvoboj poslati u potpuno drugačiji tijek.
Rastrgana, igra s raznima mana na obje strane, detaljan stručni analitičar našao bi više rupa nego u ementaleru. Rusi brzi, eksplozivni do začuđujućih granica i agresivni, naši dugo tromiji. Dalićeva odluka da uvede Andreja Kramarića urodila je golom, ali momčad je bila raspolovljena, Rakitić se uvlačio stoperima kao svojevrsni libero, a četvorica napadača visoko se parkirali. Rusi se zgrabili prostor, Modrić je često bio usamljen u sredini. Tako su domaćini i zabili, preko Čeriševa, ni iz čega, iako sjajnim udarcem, opet je bila sreća što smo brzo poravnali.
No, Kramariću je gol digao samopouzdanje, počeo je bolje igrati, aktivniji u prilaženju vezi, opasniji pred vratima, Hrvatska je uspostavila kontrolu i kontinuiran napad, ali očito nije moglo bez šokova i drame. Dobro je, ostali smo na nogama, idemo u Moskvu po još veću svjetsku slavu.