Igru ćemo, dopustite, preskočiti. Taktičke ćemo analize, nemojte zamjeriti, pustiti drugima. A sada, sada ćemo se opustiti. I uživati. Jer, jesmo, zaista smo dobri, pametni, hrabri i odvažni, s pravom se nadamo svačemu, ali dokusuriti Argentinu, s tri gola razlike, to ipak zaslužuje slavlje...
Igrači pritom, da se razumijemo, nisu zaplovili Volgom punom struja euforije, ali navijači to imaju pravo. Ovo je prva, a pritom i naša najveća pobjeda nad ovim gigantom. Koji je definitivno ispod svakog svog nivoa. Ali je i dalje Argentina. Dovoljno je stati na stepenice stadiona, osvrtati, slušati i sve to osjećati. I nikako ne likovati, jer ovi navijači, i ova strast, to nisu zaslužili.
OVDJE POLGEDAJTE SAŽETAK UTAKMICE ARGENTINA - HRVATSKA
No zaista treba pustiti čašu i emociju, prepustiti se maštarijama: ovi "vatreni" nakon Nižnjija definitivno su u stanju ispuniti sve naše mokre snove. Osigurali smo drugi krug, ali usput bacili na leđa Nigeriju, a potom u otvorenoj, ali pametnoj utakmici potpuno zakočili Messija i čekali Argentince da nam se ponude. Što su ovi i učinili. Za herojski potez ludog Imoćanina, koji je riljao, bio na rubu kartona, ali izluđivao "gaučose", da bi ih potom ozlijeđen i načeo, potom ih je kapetan majstorski zadrmao, a Rakitić naposljetku i nokautirao!
Zbog svega viđenoga, doživljenoga, ali i zbog energije koja dopire iz Dalićeve svlačionice, ova Hrvatska s drugim krugom u banci zaista nije emitirala poruke s figom u džepu kako je spremna zasjeniti "vatrene". Na pragu bronce, krije se sjenka Modrića i ove sve luđe kompanije...
Pitam se samo je li negdje na Pelješcu Nikola Kalinić ovo zalio nekim sjajnim dingačem, ili je potegnuo za nečim težim. Jer, ovo je bila i ostala njegova generacija. Koje se preolako odrekao...