“Kockice” su jučer oko podneva polako počele okupirati centar Nižnog Novgoroda. Skupljali su se Hrvati iz svih dijelova Lijepe Naše, ali kako to biva i iz dijaspore. U navijačkom puku bilo je raznih generacija, od onih najmlađih, preko srednjih, starijih, a bilo je i - nerođenih!
Sudarili smo se Ivanom Meštrovićem i Irinom Kornejevom, hrvatsko-ruskim bračnim parom. Žive u Moskvi, ali su došli bodriti Hrvatsku, automobilom su potegnuli do Nižnog. Ne bi bilo ništa neobično da Irina nije u devetom mjesecu trudnoće!? Mala Maša trebala bi svaki trenutak na ovaj svijet...
- Pa neće valjda za vrijeme utakmice s Danskom. Vjerujem da će pričekati do finala - smije se Ivan koji je iz Buja, ali šest godina živi u Moskvi gdje je i upoznao suprugu.
Prolazili smo tako centrom Nižnog, s vremenom je gužva bila sve veća, hrvatsko društvo je jačalo, ali danskih navijača baš i nije bilo previše. Čak bismo mogli kazati da je bilo više - Argentinaca! Kakav su samo oni debakl doživjeli... Ogromna većina njih rezervirala je avionske karte i hotele u Nižnom vjerujući da će njihova reprezentacija biti prva u skupini i ovdje igrati osminu finala.
Kad nisu prodali...
Prevarili su se, Vatreni su bili prvi u skupini. Zamislite taj jad Argentinaca, reprezentacija im je već doma, a oni lutaju Nižnim.
Stipe Pavin nadimkom Co, Sandra i Senad Hadžihalilovic s otoka Ugljana, te kći i tata, Branka i Predrag Šegović iz Varaždina, sjedili su za istim stolom. Imali su viška karata.
- Treba li vam ulaznica, gospodo novinari? Imamo ih viška... Tražimo kome da ih damo. Argentinci ih dijele besplatno - kaže nam Sandra.
Nije nam trebala ulaznica, ali bilo je zanimljivo vidjeti kako razočarani Argentinci nude ulaznice prolaznicima.
- Ma, sad je tako. Ali da ste vidjeli jučer. Htjeli su ih prodavati. Nama su željeli prodati jednu za 800 dolara! Onda je cijena padala, a sada ih, vidite, dijele besplatno. Evo, pogledajte ovu ulaznicu, na njoj je ima Marta Rodriguez... - smije se Senad.
Stipe Pavin Co bio je poseban, duga i gusta brada bila je mu obojana u hrvatsku bijelo-crvenu kombinaciju.
- Supruga mi je piturala bradu. U početku baš nije uspjelo, malo se crvena boja prelila preko bijele, ali sad mislim da je dobro - s ponosom nam je pokazivao bradu ‘u kockicama’ naš Stipe.
I tako hodajući Nižnim upoznavali smo se s hrvatskim navijačima. Zanimljivo društvo ispijalo je pivo.
- Ja sam Milan Perković iz Rijeke. Od 1998. godine idem na sve utakmice hrvatske reprezentacije. Bio sam na svim velikim natjecanjima, pa i u Japanu. Stari sam navijač. Znaš, malo nas je strefila euforija, ali sad stvarno imamo dobru reprezentaciju, već sam kupio avionsku kartu za Soči i rezervirao hotel. Nadam se da neću i ja kao Argentinci u Sočiju morati besplatno dijeliti ulaznice.
Pridružili su nam se tata i sin iz Zagreba, Toni i Igor Jurković, ovdje ja zaista bila ‘Hrvatska u malom’. Medutim, onda nam je prišao jedan Rus, Roman Panfilov Sergejevič. On je odjenuo dres moskovskog Lokomotiva na čijoj poleđini bilo otisnuto prezime - Ćorluka.
- Strastveni sam navijač Lokomotiva, a Vedran Ćorluka mi je omiljeni igrač. On je pravi kapetan, vođa, on je neprelazni zid naše obrane. Naravno da navijam za Hrvatsku kad je u njenom rosteru moj ljubimac Ćorluka - kazao nam je Roman. A onda smo na odlasku prema stadionu u Nižnom Novgorodu sreli stare poznanike, društvo iz Crikvenice o kojem smo već pisali. To su oni momci koji imaju najveću hrvatsku zastavu od skoro 100 metara...
Prošli put u Nižni je stigla samo trećina zastave, a sad je stigla i druga trećina. Bilo je spektakularno, na glavnoj ulici u Nižnom lokalna krojačica je šivala (!?) hrvatsku zastavu, spajala prvi i drugi dio.
Bila je to prava atrakcija za Nižni, stroj za šivanje je dopremljen u centar grada, to mogu samo - Hrvati. Čuli smo priču kako su hrvatski navijači došli do šnajderice. To je ona priča kako je svijet malen. Jedna djevojka iz Crikvenice živi u Nižnom, a krojačica joj je najbolja prijateljica!
Nižni je jučer definitivno bio hrvatski grad, a još kad je eksplodirao Subašić...
Gradovima su letjele petarde i gorjele bengalke
Kako se u Hrvatskoj doživio rasplet prolaska Vatrenih u četvrtfinale Svjetskog prvenstva? Ludo i nezaboravno, kao i svaka pobjeda Vatrenih. Ali, šutjela je Hrvatska sve do 22.45, a onda se otvorilo nebo. Urlici, sirene... Onaj tko je zatvorio oči na penal Rakitića znao je kako je prošao udarac. I gdje je završio....
- Gorjet će Hrvatska noćas, slavit će se u svim gradovima - vikao je u mikrofon Drago Ćosić dok su po gradovima letjele petarde, palile se bengalke.
U Zagrebu se slavilo na Trgu bana Jelačića uz “Ružu hrvatsku”, u Splitu u fan zoni u gradskom parku, u Đardinu.
- Suba, majstore! - vikali su navijači po splitskom Đardinu.
Zanimljivo je da je splitska fan zona imala i danskih navijača, ali time je pobjeda bila još i slađa. Slavilo se diljem Hrvatske, u Rijeci, Šibeniku, u svim hrvatskim gradovima. U Subašićevu Zadru feštalo se uz veliki video zid u središtu grada, u Imotskom se na ulici okupilo više od tisuću navijača.
- Nije zabio Ante, nego Raketa, ali opet ćemo bit prvaci svijeta - poručili su navijači iz Imotskog.
Alkari iz Sinja su prije utakmice Vatrenima poručili “pogodite u sridu”, a na kraju su im Vatreni uzvratili i ponudili novu šansu za radost. Alkarima i svim navijačima. Drama u Nižnom Novgorodu je završena, slijedi subota i Soči. (J. Radić)