Kalinjingrad ove subote nije bio ni ruski, dakako ni njemački, nego hrvatski. S Trga pobjede, iz kafića, vrtova, sa svih strana odjekivale su dobro znane pjesme, navijači, sjajno raspoloženi, nisu popuštali u tempu, kako se utakmica bližila bilo ih je sve više grupiranih, očito su spremni došli na Svjetsko prvenstvo. Golema stometarska zastava "Croatia“ s natpisom "Bribir", satkana od crvenih i bijelih "kockica", lopta s kojom "svi igraju“ po centru grada, razni performansi za javljanja uživo portala i televizija, poziranje za fotoreportere… Tako je izgledao Kalinjingrad i podsjetio na najveće utakmice Hrvatske na ranijim velikim natjecanjima. Još od petka "diše" hrvatski.
Za stalnog pratitelja Vatrenih neke su navijačke face dio neizostavnog kolorita utakmica, od kvalifikacija do završnih natjecanja, no još i dalje postoje ljudi koji impresioniraju. Fasciniraju. Dok u klupku idu pjesme koje najbolje "sjedaju“ uz pivo, jedan čovjek, u kolicima, s FAN ID iskaznicom i hrvatskim dresom, uživa na maloj distanci.
- Prije tri dana slomljena mi je lijeva noga u gležnju. Doktor mi ju je pokrpao, stavio neke vijke, pa pita: "Boli li?“ Kažem: "Ne, nimalo, možete lupati po njoj.“ A zapravo me "rastura“. No kako da mu priznam, idem na Svjetsko prvenstvo, ne bi me pustio iz bolnice, eto me ovdje u kolicima - priča nam Ivan Jelić, Splićanin, s kojim je prijatelj Stipe Nosić.
- Stipe me čekao autom pred bolnicom i nije bilo kolebanja. A doktor kaže: "Kad te ne boli, idi."
Stipe dodaje:
- Ljubav prema Hrvatskoj nema cijene. Mi smo branitelj, mi drugačije doživljavamo domovinu nego pojedini mladi.
Ivan priznaje:
- Neki u Splitu nisu blagonaklono gledali što sam se odlučio za takav potez, ali ja znam da i oni vole Hrvatsku, samo su opterećeni nekim stvarima vezanima za HNS, pa ispada da to iskazuju preko leđa reprezentacije.
Ostali smo impresionirani. S nogom u gipsu, sa štakama, u kolicima, do Kalinjingrada. Ima li više od toga?. Može li biti...
- Skupili smo se Hrvati sa svih strana svijeta, ali najviše iz BiH. Mnogi žive po Europi, no sretali smo putem ljude iz Jajca i drugih gradova koji su baš iz BiH putovali ovamo - dodaje Stipe.
Tu su petorica na biciklima. Trebalo im je 13 dana, njihov je pothvat za divljenje. Renato iz Zagreba i prijatelji, dvojica iz Zaprešića, po jedan iz Čakovca i Splita.
- Prošli smo oko 1400 kilometara. Jednom se pokvario bicikl, mislili smo da će morati odustati, srećom, popravili smo ga. Nije bilo nikakvih neugodnosti, sve je prošlo super - prepričavali su.
I Nigerijci su se uklopili, brojčani inferiorni nisu htjeli propustiti tulum. Registrirali smo ih dvadesetak… I Rusi, njima je to bilo silno zanimljivo, tako i gospođa i gospodin u trećem životnom dobu s ruskim kapama i hrvatskim šalom, te nekoliko mladića za zastavom koju nismo odmah prepoznali.
- Mi smo iz Uzbekistana. Živjeli Hrvatska i Uzbekistan! - smješka se vođa.
Sve to događalo se odmah iz ugla hotela Radisson u kojem je odsjela hrvatska reprezentacija. Sigurno su mogli čuti barem djelić atmosfere… I poticaja.
- Nemam povratnu kartu, moj je plan do finala - pričao nam je jedan do dosta brojnih Hrvata iz Australije… Drugi imaju drugačije ideje.
- Stigli smo samo u Kalinjingrad, vozili iz Istre 22 sata, a dalje ćemo vidjeti kako će se turnir razvijati. Odlično smo se proveli, i u petak, i u subotu, ali najvažniji je na kraju rezultat utakmice - govorio nam je Igor.
Atmosfera je rasla. Kad Hrvati popiju, svega zna biti, nije začudio pogled na mladića koji se popeo na krov terase restorana.
- Jeste vidjeli Ivu Sanadera? Tu je sigurno, negdje u gradu, infiltriran među navijačima, sa šiltom kape okrenutim unatrag - pričao nam je kolega novinar.
Iskreno, nismo ga vidjeli.
- Mislim da nas u gradu ima deset tisuća - komentirali su pojedinci.
Bilo je govora i o nogometu, o Dalićevoj taktici, o važnosti rezultata… Oni koji idu dalje uglavnom ostaju još jedan dan na Baltiku, pa prema Nižnom Novgorodu. I mladi i stari, bez razlike. Hrvati su glatko osvojili Kalinjingrad, cijeli dan vladale su samo pozitivne vibracije. U pizzeriji "Mama Mia" pogledali smo Argentinu i Island. Sjevernjaci su jučer imali podršku "kockica". Nogomet i provod idealan su "koktel" Svjetskog prvenstva. Kalinjingrad je najbliži Hrvatskoj i državama gdje živi mnogo naših ljudi, i zato je u njemu atmosfera bila vrhunska. Koliko se samo piva popilo. No, Mundijal je tek krenuo, premda u Nižnim Novogorodu i Rostovu na Donu možda neće biti toliko naših, show ide dalje...