Bilo je teško, ali na kraju smo zasluženo slavili, iako moramo biti pošteni i reći da ni slavlje Islanda ne bi bilo nezasluženo. Na kraju je presudila i naša individualna kvaliteta, iako nakon prvog poluvremena to nije izgledalo dobro.
Vidjelo se da ova momčad nije uigrana i da to nije onako kao kada igra prva momčad. Međutim to ne znači da sam protiv odmaranja igrača, čak to i opravdavam, ali činjenica je da nismo našli rješenje protiv čvrstog Islanda, koji je igrao u sustavu 4-4-2 i u početku stajao u bloku, da bi potom, vjerojatno kada su čuli da je Argentina povela, sve više pomjerali linije, počeli su se dizati prema gore, pritiskati nas visoko i stvarati šanse.
U prvom poluvremenu u igri nas je zadržao odlični Kalinić. Nismo imali rješenje protiv njihovih 4-4-2 pri čemu su bili strašno disciplinirani, linije su im bile plitke, u fazi obrane gusti, a čim su uzeli loptu brzo su razvijali kontre i probijali po bokovima. Imali smo velikih problema i linije nam nisu štimale. Igrali smo naš klasični 4-2-3-1, ali Perišić i Pjaca su premalo pokazali, pri čemu me najviše naravno brine Perišić, stoga sam posebno sretan što je na kraju u svom stilu zabio pobjedonosni gol i nadam se da će ga to dići za utakmicu koja nam slijedi.
Treba reći i da nam u prvom dijelu Kovačić i Badelj nisu donijeli sigurnost u pasu, a do Modrića koji je bio malo istureniji lopta nije dolazila. Zadnja linija također je bila dosta nesigurna.
Srećom, u drugom poluvremenu dečki su se trgnuli i to je izgledalo puno bolje. Izbornik je dobro odlučio s odmaranjem glavnih igrača i dobio je dosta novih informacija.
Najbitnije je da smo slavili i treću utakmicu te da ostala je sjajna atmosfera. Bili smo dominantni u grupi i po meni smo broj jedan prvog kruga. Idemo na Dansku, od koje smo realno jači i uvjeren sam da ćemo proći.
Čestitke igračima i stručnom stožeru. Neka idu do kraja.