Nije lako stići do Sočija ovih dana i ako ste već u zemlji domaćinu Svjetskog prvenstva u nogometu. Sezona se zahuktava, a popularno ljetovalište na Crnome moru koje je pomoću Zimskih olimpijskih igara 2014. promovirao Vladimir Putin puno je turista iz svih krajeva Rusije.
Tako smo jutro nakon dolaska s nekoliko kolega svratili do hotela u kojem se još od ponedjeljka navečer nalazi hrvatska reprezentacija i pozvali na kavu Zlatka Dalića. Izbornik se odazvao, supruga i djeca vratili su mu se u Varaždin, doći će opet na četvrtfinale u subotu, proveli smo ugodnih gotovo sat vremena s čovjekom koji je pokrenuo i ujedinio Hrvatsku “kako to samo nogomet može”. I to u kafiću koji se zove Princ od Walesa i u kojem je najveći specijalitet - engleski doručak.
Dakako, o Englezima kao potencijalnim suparnicima u polufinalu nismo prozborili ni riječ, no Dalić je večer prije gledao njihovu “tučnjavu” s Kolumbijcima te odluku 11-ercima. Jedini naš sljedeći cilj je - dokopati se Moskve, pa u polufinalu “tko dođe, dođe”...
Izbornik nam je miran, ali svjestan prilike koja se otvorila. Svjesni su i igrači, stožer, mi novinari, navijači. Najviše oni koji nemaju novca doletjeti u subotu u Soči, koji nemaju mogućnost uopće otići iz svojih domova niti na more. Kojima su “vatreni” sve.
- Blizu smo nečemu... Da mi je netko na početku priprema u Rovinju ovo ponudio, objeručke bih prihvatio, ali sada... Nego, što ima kod vas? - uzvratio je Dalić, samo da malo skrene temu i ne dođe u napast da mu izleti neka prejaka rečenica ili želja.
Nemali broj ljudi je primijetio: famozna riječ koju je Dalić naučio Hrvate je - poniznost.
- Nema euforije, ona te uvijek u životu košta! Mene je koštala u životu nekoliko puta, naučio sam tu lekciju još u svojim prvim trenerskim koracima. Ali morao sam to proći. Naučiti na svojoj pogrešci nakon što te lupi po glavi.
Dakako, razum i emocije ne miješaju se samo šefu, nego i igračima. Nije lako ostati ponizan. A i emotivni su...
- Kako ne bi bili, jer nisu tu reda radi, nego sa željom da se nešto napravi. Takav stav ih je nagradio protiv Danske, nisu se predali.
Dalić je već imao ovakvih iskustava, dok je vodio Al-Ain prema finalu Azijske lige prvaka. Jedini je trener koji je četiri puta zaredom prošao skupinu tog natjecanja.
- Što smo se bližili finalu, pritisak je bio sve gori i gori, no nije taj pritisak ni blizu ovome kad vodim reprezentaciju svoje države, svog naroda. I tamo sam išao s emocijama, ali ovo je druga stvar. Puno puta sam ovo prošao s klubom, imam neko iskustvo...
Nije naš izbornik stigao ni pročitati, a kamoli odgovoriti na sve poruke koje je dobio.
- Najviše me taknu one od jadnih ljudi koji se bore u Hrvatskoj za goli život. Dobio sam od jedne žene, bolesne, poslala mi je i slike, bila je na Trgu, prvi put je gledala utakmicu, njoj i sličnima smo toliko sreće priuštili da se to ne može opisati. Napisao sam joj da ćemo se vidjeti kad se vratimo. Pa od grupe Varaždinaca koji su hodočastili 329. put na Mariju Bistricu... Napisali su mi, nemate pojma koliko svojim primjerom utječete na Hrvatsku da krene u pravom smjeru. Evo, te poruke dirnu.
Kaže Dalić da Rusi kojima su okruženi nisu promijenili ponašanje nakon što smo im postali suparnici za polufinale.
- Mi smo njih osvojili ponašanjem i navijanjem još u Kalinjingradu, bez incidenta, pa još kad su vidjeli onu ženu što šije zastavu... To je njima pozitivna priča. To što Hrvatska ovdje uz nogometnu priču širi svoje dostojanstvo i izvan terena.
Većina, da baš ne kažemo svi komentatori, govore da je “Hrvatska za nekoliko kopalja bolja od Rusije”. Dalić kaže da ga to ne smeta.
- Ne smeta... Ali ja znam što je SP. Favoriti su bili Nijemci, Argentinci, Portugalci, Španjolci, pa su doma. Nema baš izrazitih favorita, malo je čudno prvenstvo, svi koji su igrali na ljepotu su ispali. Ostale su zrele, taktički odgovorne i disciplinirane momčadi. Pada malo golova...
Naš skaut za Ruse je Nikola Jerkan, koji je uživo gledao osminu finala.
- Iskreno, više smo pratili Španjolce nego Ruse, no dovoljno je vremena da i o Rusima saznamo sve potrebne detalje. Kao što mi je Raketa pomogao prije sraza s Argentinom, sad će mi Ćorluka biti prvi pomoćnik. Skauting je jako bitan i ja se stvarno moram zahvaliti svim tim ljudima koji su također dio stožera.
Priznaje Dalić da je protiv Danaca napravljen samo jedan propust i primljen je gol.
- Nismo dobro iskautirali Knudsena, no on ne samo da nije prije dvoboja s nama nastupio na SP-u, nego nije igrao zadnjih sedam utakmica za Dansku. Njihov izbornik ga je postavio samo zbog izvođenja ‘auta’. I taj njegov ‘aut’ nismo uhvatili. A oni su samo na taj detalj išli. Vidite koliko to znači... Ne možemo reći da je to naša greška, iako on u Ipswichu sigurno baca ‘aut’, ali tako se dogodilo. Srećom, sve je dobro završilo.
Što se igračkog kadra za subotnji spektakl na stadionu Fišt svi su zdravi osim Kovačića, čije je rame u boljem stanju nego što je u prvi mah izgledalo, ali neće početi trenirati s loptom prije petka. Što se pak umora tiče, vidljivog protiv Danaca, Dalić kaže.
- Čujte, mi smo 40 dana skupa, 35 muških! I baš sam im rekao, najmanjeg incidenta nismo imali, nitko se nije svađao, a doma se svaki tjedan posvađaš, u svojoj kući, gdje vas je troje-četvero! To je pokazatelj koliko su oni unutra - kaže Dalić i nastavlja:
- Ali umorni jesu. Iako mi kažu da nisu. U prvih 90 minuta protiv Danaca smo sedam kilometara manje pretrčali nego protiv Nigerije i Argentine. Ali imali smo više sprinteva, trčanje nam je bilo većeg intenziteta, no 99 km u 90 minuta je malo. Putovanja, gubljenje noći, sve to skupa je negativno djelovalo.
Dobra je stvar što se poklopilo da je naš četvrtfinale posljednji, u subotu navečer. - I dobro smo pogodili što smo odmah ovamo došli, a nadam se i da će vrijeme ostati ovakvo (oblačno i vjetrovito, s povremenom kišom, op. p.), to nama paše. A kad smo već tu, bilo bi šteta ne vidjeti Moskvu (smijeh).
Što se početne postave za Rusiju tiče, Dalić kaže da nema dvojbi, a neće ni gledati unaprijed prema polufinalu pa vagati “Brozović ima karton, a Badelj nema” ili slično...
- Do ovdje smo došli jer nismo kalkulirali ni sa suparnicima ni s kartonima. Kalkulacija se nikad ne isplati, uvijek se vrati...
Idemo, dakle, dalje s tri vezna, koliko će imati i Rusi. Postava od Argentine i Danske.
- Jedan podatak možda ne znate, ali na prva tri mjesta po trčanju dosad na turniru su tri Rusa! Zobnin, Golovin i još jedan. Četvrti je Danac Eriksen.
Pa da, nisu imali posjed, pa su nakupili kilometražu. Kako je kod nas?
- Protiv Argentine je najviše pretrčao Brozović, a ukupno, kad uračunamo i 120 minuta s Dancima, Vrsaljko - kaže Dalić i zaključuje da mu je svejedno u kojoj će formaciji startati Rusi.
- Ono što me veseli je da smo pobijedili Dansku iako nismo bili na svojoj razini. I svaki od tih igrača može puno bolje! Zato nisam zabrinut nego veseo, jer daleko smo od maksimuma. Tek sada sam siguran da možemo... I moramo.
Zlatko Dalić
Pitao je kolega Dalića je li mu se u međuvremenu javio Nikola Kalinić?
- Nije. Kao prvo, neću se na to vraćati, a kao drugo, nisam ja ni sretan ni ponosan zbog toga. Jer ta situacija s njim je moj poraz. Ali ja sam u potpunosti miran jer sam napravio sve što je bilo moguće da do toga ne dođe. No, nisam sretan ni zadovoljan, jer takav igrača nedostaje koncepcijski, on bi da je ovdje također igrao - priznao je Dalić ono čega su svi koji poznaju naš kadar svjesni. Nedostaje nam takav igrač za skok, za zadržavanje lopte, za odmor Mandžukića, za igranje s Mandžom...
Šteta je što naš izbornik nije ranije prepoznao problem, pa da sad ovdje ima primjerice Ivana Santinija.
- To je najveća šteta! Ja sam novi izbornik, a da bi dobro upoznao igrača i saznao sve najbitnije o njemu moraš ga voditi godinu-dvije, a ne desetak dana. Sad već imam bistriju sliku o svemu tome...
Sretan je izbornik zbog Rebića (“ima energiju, želju, ne zna stati”), koji mu je vratio povjerenje koje je dobio, pohvaljuje Niku Kovača “koji ga je vratio u život”. A kao ključni trenutak za ovo gdje je s reprezentacijom danas ističe onu svoju prvu, improviziranu konferenciju za novinare na aerodromu uoči leta za Kijev, jer nakon 1-1 s Finskom i imperativom pobjede nad Ukrajinom narod je velikom većinom bio pesimističan. Potpuno suprotno današnjem raspoloženju:
Zlatko Dalić
- Tada sam nastupio baš odlučno, da jesmo, da možemo, da vjerujem u ove dečke. Je li to bilo svjesno ili nesvjesno, ne znam, ali tako sam nastupio. I polako se ta percepcija počela mijenjati. Pet sati vožnje iz Splita sam razmišljao što ću, jer ne znam što me čeka, nisam pratio ni nas ni suparnike... I rekao sam već, puno su mi pomogli u skautingu Ogi Vukojević i video analitičar, Škot Marc Rochon.