U četvrtfinalu smo. Zasluženo! U analizama utakmice s Danskom primijetili smo i određeni postotak negativnih kritika na izvedbu naših. No, nijedna (bar ono malo što sam pročitao) nije bila negativno usmjerena. Naravno da utakmicu nismo odigrali sjajno. Niti vrlo dobro. I da se radilo o prijateljskoj utakmici, ili “običnoj” kvalifikacijskoj utakmici ne bismo bili potpuno zadovoljni. Ali, nemoguće je izbrisati važnost utakmice, težinu scene i količinu uloga koja utječe na izvedbu. Uzevši sve to u obzir, moramo zaključiti da smo odigrali pametno, zrelo i odgovorno. I pobijedili na kraju.
Bio sam na stadionu Spartaka i gledao utakmicu Engleska - Kolumbija. Ni Englezi nisu briljirali. Bili su apsolutno dominantni 75 minuta, igrali solidno, kontrolirali utakmicu, no bez stvaranja velikih prilika. Primljeni gol ih je šokirao, izgubili su nit igre, dominaciju, došli su do jedanaesteraca i prošli. I cijela nacija je u transu. I ovi moji s ITV-a, i navijači su u kolektivnoj euforiji. Zanemaruju dojam. Rezultat je jedini kriterij. A ogromna su nacija. Zašto ne bismo i mi.
Privilegij biti među osam
Ako dodamo da ni Rusija, ni Švedska, Belgija, Urugvaj, pa ni Francuska nisu protutnjali osminom finala (jedino Brazil je bio uvjerljiv, iako je i tamo poluvrijeme bilo 0:0), pohvale Vatrenima bi trebale biti i veće. Izuzetan je privilegij biti među osam najboljih ekipa na SP-u. I zato svaka čast Vatrenima! Uostalom, nismo ni mi ‘98. igrali sve utakmice sjajno. Dvadeset godina poslije sve izgleda bolje nego je bilo. Dobra sjećanja brišu negativne dionice. Ne volim gledati bivše utakmice (osim ako ih radim), nisam gledao niti jedan put našu utakmicu protiv Rumunjske u osmini finala ‘98, ali sjećam je se i znam da je ona bila isto toliko tvrda, nepovezana i nezgodna kao što je bila i ova protiv Danske. I ona nas je otvorila. I daj Bože da Danska otvori i ovu generaciju. Skinuli su pečat gubitnika, teret da nešto moraju napraviti i sad mogu slobodnije krenuti dalje. Ne znači to da uđu u samozadovoljštinu, varijantu “mi smo napravili svoje”, nego i dalje trebaju ići apsolutno motivirano, gladno, odgovorno, s pritiskom, ali onim pozitivnim, koji te gura naprijed, daje ti ekstra energiju, a ne onim negativnim koji ti siječe noge i blokira te.
Njihov način
Da je utakmica s Rusijom u bilo kojoj drugoj zemlji, u bilo kojem drugom momentu, mi bismo bili izraziti favoriti. Ali nije. Igramo protiv domaćina koji je u naletu, osjeća 150 milijuna Rusa uz sebe, imaju ono nešto što dugo nisu imali. Slično se dogodilo i u Njemačkoj 2006. kad nitko nije vjerovao Klinsmannu i ekipi da mogu napraviti nešto ozbiljnije, pa kad su krenuli i zahuktali se skoro su došli do kraja. Svijet u kojem živimo lak je na okidaču i ekstreman. Tako i navijači. Ako te krene, velika su podrška i vjetar u leđa. Ako ne ide, nepremostivi su uteg. A Ruse je debelo krenulo.
Radio sam ovdje (2012.-2013.) i znam mentalitet igrača. Nikad nisu imali posebnu želju za igranjem za Zbornaju. Ono što mi uvijek imamo. Ali sad su to osjetili, i kako je osjećaj sjajan, ne žele da prestane. Igraju u transu. Kolektivnom.
Ruska liga je izuzetno specifična. Neatraktivna, defenzivno orijentirana, bez vanjskog (mediji, navijači) pritiska obaveze igranja lijepog nogometa.
Ali ekipe su izuzetno organizirane, tvrde, strpljive. Vole igrati reaktivni nogomet, kako oni kažu “vtorim nomerom”. Njihove izvedbe protiv Saudijske Arabije i Egipta, i osam postignutih golova, nisu način na koji oni inače igraju. One su bile uvjetovane ipak slabijim protivnikom (poglavito Saudijcima), te nesigurnošću u kojoj su se našli prije SP-a, kad nitko nije vjerovao u njih. Urugvaj ih je prizemljio (uz crveni karton i promijenjenu ekipu), i protiv Španjolske su igrali na sebi bliži način (doduše puno ekstremnije).
Glava igrača s ulice
Kako igraju? 4-2-3-1 ili 5-4-1 kao sa Španjolskom. Koji god sistem odaberu, bit će kompaktni, čvrsti iza lopte, u bloku. Drukčije i ne mogu. Dakle, bit će defenzivni, no ne onako ekstremno kao protiv Španjolske. Dva stopera su dobri u duelu, ali dosta neokretni (poglavito Ignaševič). Trebaju pomoć ispred sebe, a ne trpe prostor iza sebe ako su visoko. Imaju u sredini terena neatraktivne, ali izuzetno odgovorne, motorične i tehnički solidne igrače (Zobnin, Gazinskij, Kuzjajev), dobre u oba pravca igre. Štite obranu, dobri su destruktivci, u napadu ne mogu otključati postavljenu obranu, ali kad nisu pod pritiskom mogu na otvorenom prostoru dati dobar pas i istrčati u kontru, pa i asistirati i zabiti. Napadački trio (ili kvartet u 4-2-3-1) je kvalitetan i raznovrstan. Rekao bih bolji od Danskog (osim Eriksena koji to nije potvrdio na terenu i Poulsena). Desno je Samedov kojeg sam trenirao u Lokomotivi. Stariji je igrač, izgubio je na brzini, ali je izuzetno odgovoran, jak na lopti, tehničko-taktički jako dobar, zna iznenaditi odličnim udarcem i prekidom.
Golovin je jedno od otkrića ovog SP. Lagan, hitar, direktan, odličnog udarca i asistencije. Centarfor Dzjuba je opasan. Kad sam bio u Lokomotivu, on je bio velika nada Spartaka. Međutim, nije ispunio ni pola svog potencijala. No ovdje, maksimalno motiviran, igra nogomet svog života. Jak, odličan u skoku i građenju lopte, ima glavu igrača s ulice, osjeća igru. Vrlo je bitan jer može odmoriti ekipu i pričekati je ako se duboko brani. Recimo, sličan je Dancu Corneliusu, ali puno talentiraniji. Imaju još raspoloženog Čeriševa (hitar, dribler, strijelac), Smolova (najboljeg ruskog strijelca), lucidnog Dzagojeva (ako se oporavi) i mladog Mirančuka. Opasni su. Pridodamo li, po mom mišljenju, ponajboljeg desnog beka na SP, naturaliziranog Brazilca Fernandesa (apsolutno kompletan igrač) i vođu i kapetana Akinfejeva koji brani u odličnoj formi, ne treba čuditi njihov uspjeh. Svi su 30% bolji, jer igraju kod kuće, u svojevrsnom transu.
Trebali bismo dominirati
No imaju i problem neigranja lijevog beka Žirkova, koji je izgubio moć, ali im daje stabilnost na lijevom boku. Tu vidim našu šansu. Vrhunski nogomet je okrutan, ne trpi nijednog nedovoljno dobrog igrača na bilo kojoj poziciji, pa bi Rusi tu mogli imati problem (alternacija Granat više je stoper, i ne vidim ga baš dobro protiv Rebića). Vjerujem u naše. Imaju plan, moć, znanje, brzinu, sad i samopouzdanje nakon prolaska. Trebali bi dominirati. Rusi će nam dati loptu, osim kad je izgube pa naprave presing. Nužna će biti strpljivost, ali i bezobraznost, odlučnost i kvaliteta da ih otključamo. Ali neće biti lako. Niti jedna ekipa do sada nije pokazala da lako rješava postavljene obrane. Ni Belgija, ni Francuska. Španjolci, Portugalci, Argentinci i Nijemci su kod kuće. Brazil to rješava izvanrednom individualnom kvalitetom...
Riječ-dvije još o stoperima. Igrao sam tu poziciju. Opet će biti jako bitni da nam (u slučaju dominacije) osiguraju drugi napad, odmore ostatak momčadi od dugog trčanja u obranu u slučaju izgubljene lopte i kontre. Čeka ih borba s Dzjubom and co. Napisao sam da su u 2. poluvremenu protiv Danske prerano bili preduboko. I bili su. Ali izostao je i pritisak naših veznih na danske. No super su branili šeasnaesterac. I obojicu bih pohvalio. Igraju odličan turnir. Na veliki način. I Lovren i Vida. Ponajbolji su stoperski par prvenstva. Uz bok Godinu i Jimenezu (Urugvaj) i Sanchezu i Mini (Kolumbija). Svaka im čast.
Sretno, Vatreni!!!