“Rakitić i Ladić su me savjetovali prije izvođenja jedanaesteraca”, otkrit će dvostruki strijelac Domagoj Vida. “Prvi savjet, isključi se na trenutak, razmišljaj pozitivno, o nečem lijepom. Sjetio sam se obitelji. Drugi savjet, unaprijed izaberi stranu i ne odustaj od odluke. Prije nego što sam namjestio loptu na kreč znao sam gdje ću pucati...”
Malo smo razočarani, od tebe smo očekivali panenku, našalio se netko u novinarskom društvu u mix-zoni nakon meča.
- Iskreno, i to mi je u prvi mah prošlo kroz glavu, dovoljno sam lud za takvu ekshibiciju. Međutim, kada sam vidio kako se prvi Rus zeznuo (Subašić je pročitao nonšalantan udarac Smolova, op. n.), predomislio sam se i na vrijeme odustao.
Panenka je samo na trenutak zaintrigirala 29-godišnjeg stopera, ali od početka turnira njega zapravo žulja asocijacija na Portugal otprije dvije godine. U Lensu je imao meč-loptu na glavi u idealnoj prilici, s pet metara promašio je okvir. Sada šansa i nije bila tako obećavajuća, a Vida je matirao Akinfejeva za 2-1 nakon 100 minuta hektičnog, ludog dvoboja.
- Sjetio bih se ja često Portugala, ali sada tu traumu napokon mogu pokopati. Jesmo li u Sočiju odigrali utakmicu života? Ma ni slučajno, takve nas utakmice tek čekaju. Odlučili smo da nećemo ovdje stati, već u nedjelju počinje priprema za Engleze. Treba još jednom odigrati odgovornu obranu i malo više poraditi na organizaciji igre koja danas nije bila najbolja, ali dobro, nećemo sada o tome...
Samo koju minutu kasnije novinarska se ‘internacionala’ u utrobi stadiona uskomešala, do ruskih je kolega stigla vijest o videu u kojem Ognjen Vukojević i Domagoj Vida političkom parolom ‘Slava Ukrajini’ šalju pozdrave prijateljima u Kijevu.
- Ja ljublju Ukrajince, ja ljublju Ruse, ja ljublju sve ljude - minorizirao je priču Vida na ruskom pred domaćim reporterima. Sljedećeg jutra ona je ipak eskalirala, ruski se savez požalio Fifi, a Vidi je nakratko prijetila kazna, moguća je bila i suspenzija. Srećom, do nje nije došlo i hrvatski stoper prošao je s opomenom.
Dok je Vida motivaciju tražio u obračunu s osobnim demonima s Eura 2016, pogonsko gorivo Marija Mandžukića bila je mješavina narodnog zanosa i osobnog inata.
Cijela država pretvorila se u psihijatriju uslijed vaših rezultata, kako se nosite s tim?
- Želudac mi se stisnuo nakon Danske. Što zbog scena euforije u domovini, što zbog nervoze i iscrpljenosti. Znali smo da nas u Sočiju čeka jednako teška utakmica, očekivali smo borbu, ali tko će razmišljati o umoru sada kada smo u polufinalu Svjetskog prvenstva - kaže Mandžukić.
Čovječe, otkud ti energija za dva puta po 120 minuta takve fanatične borbe, čudio se kolega.
- Nemam pojma... Zapravo, sjećam se kako je izvjesni stručnjak uoči Mundijala rekao da Mandžukić nije onaj stari i da bi trebalo razmišljati o drugim rješenjima. Čovjek je bio u pravu, Mandžukić zaista nije onaj stari jer u Rusiji gledate još boljeg i jačeg Mandžu.
Ždrijeb se otvorio onog trenutka kada su turnir napustili Nijemci, Španjolci i Brazilci, finale više ne izgleda kao nemoguća misija.
- Normalno je da sada želimo otići do kraja. I neće biti odustajanja, ostavit ćemo posljednji atom energije na terenu. Možemo li se oporaviti do srijede? Bez brige...
Velike pobjede kao koncentrirane adrenalinske injekcije najbolja su terapija igračima koji su objektivno ‘na klocnama’, voze na rezervi nakon maratonske klupske sezone i 45 dana života u karanteni nacionalne momčadi. Primjer: Danijel Subašić se protiv Rusije prilikom jedne benigne intervencije u grču primio za mišić, Lovre Kalinić već je bio spreman za ulazak u igru...
- Osjetio sam da me štrecnulo u zadnjoj loži, uplašio sam se u prvom trenutku, ali rekao sam izborniku: “Branit ću na jednoj nozi, nema smisla da posljednju zamjenu trošiš na vratara”. Izgaramo svi, spremni smo na žrtvu, ne želimo ovakvu priliku ispustiti iz ruku - objašnjava Subašić.
Predstavom karijere prilikom raspucavanja jedanaesteraca s Danskom on je utjerao strah u kosti budućim izvođačima penala. Na licu Fjodora Smolova moglo se pročitati da je u blagoj panici već dok je prilazio kaznenom prostoru?
- Analizirali smo ih, znao sam da Smolov u pravilu puca visoko pod gredu, ali i da ponekad pokušava panenkom. Tako je i bilo, nije me uspio nadmudriti.
Jeste li stigli pogledati koju utakmicu Engleza na SP-u?
- Jesmo, vrlo dobra reprezentacija, ovdje su napravili malo čudo. Mislim da bi nam profilom mogli odgovarati jer žele posjed lopte. Mi najbolje funkcioniramo kada stojimo kompaktno, malo povučenije, onda možemo iskočiti iz bloka, znamo iskontrirati protivnika. Harry Kane? Jest, zabio mi je jedan gol, baš iz jedanaesterca.
Subašić je u Rusiji dobio revolveraške obračune s Kasperom Schmeichelom i Igorom Akinfejevim. Znači, još dvije runde, Jordan Pickford i Hugo Lloris?
- Čekaj, čekaj, a gdje si zaboravio Courtoisa? Kako god da bude, na prvenstvu su ostale sve top reprezentacije i svaka ima vrhunskog vratara koji je velikim obranama otvarao svojoj momčadi vrata sljedeće runde. U ovakvoj konkurenciji ne možete daleko bez pravih golmana...