Kada Koka proradi, bit ćemo još 30 posto bolji, govorili su Perišićevi bliski prijatelji nakon što je zabio Islandu. No prije dva tjedna nitko ipak nije slutio da Hrvatska može otići do finala. Možda je netko sanjao, ali nije mogao glasno reći:
“Vidimo se zadnjeg dana SP-a u pet popodne.”
Na kraju se ipak vidimo u nedjelju, zadnjeg dana SP-a, zahvaljujući i pogotku Perišića koji je zasjao u najvažnijem trenutku. I nije prvi put, po mnogima je bio najbolji igrač Vatrenih na SP-u u Brazilu, na Euru u Francuskoj prije dvije godine. Na trećem natjecanju zaredom daje važan obol u rezultatu Hrvatske.
Ali, tko zna bismo li danas slavili 29-godišnjeg Omišanina da nije u životu sve krenulo nogometnim putem koji je u ranom djetinjstvu organizirao njegov otac Ante Perišić. Trener za dodatni nogometni rad, kondicijski trener za stopala, pa Zoran Vulić koji je iz kadeta lansirao Ivana u seniore Bijelih i naposljetku još jedan kondicijski trener koji je s Ivanom radio nakon komplicirane operacije ramena nakon SP-a u Brazilu. Ima još zaslužnih ljudi u njegovoj karijeri, jer svoj obol dali su svi treneri s kojima je radio, ali kvartet smo izdvojili zbog prijelomnih trenutaka karijere. Kada se “lomilo”, bili su tu....
Odlazak u Sochaux
Branko Šušnjara je trener s kojim je Ivan Perišić radio u Omišu. Na početku u klubu, a kasnije i u privatnom aranžmanu.
"Nije bilo teško prepoznati Ivana kada je s devet godina bio najbolji u konkurenciji dvije godine starijih igrača. Imao je devet, ostali po 11, a Ivan najjači. Vidjelo se da je posebna kvaliteta", počeo je priču Branko Šušnjara.
Nakon tri godine Omiša nastavio je u Hajduku, s 12 je već bio na Poljudu i zato omiški klub nema naknade za razvoj, premda je Perišićeva prva registracija u Omišu. Na Poljudu je proveo pet godina, do ljeta 2006. kada je preselio u Sochaux. Splitski klub ponudio mu je profesionalni ugovor, ali Perišić se s obitelji toga ljeta preselio u Francusku, otvorivši novo poglavlje u životu i karijeri. Ali, ne bi Perišić došao do Sochauxa, ne bi postao igrač zanimljiv, prvo Hajduku, a zatim i europskim klubovima da nije imao organiziran rad.
Pomaganje Omišu
"Trenirali smo dodatno, a ja sam mu osim trenera bio i vozač. Tri godine sam ga vozio iz Omiša u Split da bi stizao na treninge u Hajduku. Ali, uz to smo radili na tehnici i na tjelesnoj spremi", kazao nam je Šušnjara koji je danas trener U-12 u Omišu.
"Kada nam u omladinskoj školi zatreba pomoć u Omišu, javim se Ivanu. Uvijek je sve OK. Pomogne kada treba. I znam da svi u Omišu žive za njegov nedjeljni uspjeh", poručio je Šušnjara.
Perišić je na početku karijere bio vezni i to desni vezni, a s obzirom da u njegovoj klasi ‘89 u Hajduku nije bilo izrazite lijeve noge u veznom redu, ubrzo je postao lijevi vezni, jer je igrao s obje noge. Međutim, imao je velikih problema sa stopalima, koji su bili tako izraženi da čak nije mogao ni unutarnjom stranom stopala šutirati loptu.
"Zato smo radili “mali milijun vježbi” s kojima smo stopala doveli u maksimalnu funkciju", objasnio je Frane Žuvela, kondicijski trener koji je danas angažiran u muškoj odbojkaškoj reprezentaciji Hrvatske..
Sa Žuvelom je Perišić radio tri godine, do njegova odlaska iz Hajduka. U to doba Šušnjara više nije bio ni trener ni vozač, jer otac Ante iznajmio je Ivanu stan u Splitu, više se nije putovalo iz Omiša. Tri godine sa Žuvelom, a zatim i tri važne godine s Marinom Crespijem. U ljeto 2014. nakon odigranog SP-a u Brazilu operirao je Perišić rame i počeo suradnju s Crespijem, kondicijskim trenerom s kojim je ostao do prošlog ljeta.
Lepeza aduta
"Znate kako je trener Intera Spalletti znao reći: ‘Ivanov trening započinje kada Interov završi. Igrača toliko predanog treningu rijetko se viđa’", naglasio je Crespi.
Zato kada Crespija upitate “hoće li Perišić biti umoran u nedjelju”, odgovor je vrlo jasan.
"Kakav umor, od Perišića i svih naših igrača očekujem da idu preko svojih osobnih granica tjelesnih mogućnosti. Jer, igraju finale, ispred sebe imaju izazov koji se događa jednom u 20 godina. Zato nema alibija, nema opravdanja. Kakav umor, bit će Perišić spreman, jer, moram priznati, još uvijek držim da može pružiti svoje najbolje izdanje. U polufinalu je zabio pogodak, a kada netko zabije u tako važnoj utakmici, to se ne događa slučajno. Ivan je sportaš za poželjeti."
Usporedio je Crespi Perišića s Cro Copom, ali ne po snazi, jasno.
"Ako je Mirku Filipoviću high kick najjače oružje, onda je Ivanu njegova izdržljivost, agilnost, promjena smjera i višak koji radi driblingom na svojoj strani, čitava lepeza aduta. Uzdam se u njega u finalu, nema kod njega umora", uvjeren je Crespi.
“Koka koja nosi zlatna jaja”, odavno smo takvim naslovom ispisali budućnost...
'Da se sad vrati i Vogts na desnog beka bilo bi mu svejedno'
A što kaže Zoran Vulić, ključni čovjek u izrastanju Ivana Perišića. U ljeto 2006. godine, sa 17,5 godina preskočio je Ivan dva “razreda”, iz kadeta Hajduka direktno je pozvan na pripreme seniora gdje je odigrao dvije utakmice na turniru u Murskoj Soboti, protiv Mure i Smedereva. Vulić je s Ivanom radio i prije negoli se prihvatio posla u ulozi trenera Hajduka prije 12 ljeta.
"Moram reći da sam jako ponosan što sam u ljeto 2006. promovirao u prvu ekipu Hajduka Perišića i dvije godine starijeg Strinića. Perišić je u ranoj fazi karijere pokazivao kvalitetu i klasu, ali nije se u njega vjerovalo koliko je zaslužio. Ne znam zašto je tako bilo, ali uspio sam to dijelom i promijeniti", ispričao nam je Vulić.
Kakav je igrač bio Perišić u prvim seniorskim danima?
"Polivalentan, a da bi bio polivalentan, moraš biti školovan i inteligentan. Sve te karakteristike Ivan je posjedovao. Ali, iz Hajduka je jeftino otišao, za školarinu."
Platio je Sochaux Hajduku 300.000 eura odštete, jer Perišić je Poljud napustio bez profesionalnog ugovora koji mu je naposljetku bio ponuđen, ali odlučio se s obitelji preseliti u Francusku.
Nepotrebna skepsa
"Zato je ostao tihi talent Hajduka. Igrač koji nije doživio slavu na Poljudu."
Nije Perišić čak odigrao nijednu službenu utakmicu za Bijele. Ali, to je sve prošlost. Sadašnjost i budućnost su zanimljivije.
"Vidim Perišića u sjajnom izdanju i u nedjelju protiv Francuza. Igra protiv Pavarda koji je otkriće prvenstva u francuskim redovima, ali nije Ivanu bitno protiv koga igra kad je na lijevom krilu. Da se sad vrati legendarni Berti Vogts na desnog beka, Ivanu bi bilo svejedno. Međutim, s velikom skepsom se često gleda na Ivana, ali pitam se zašto? Pa svaku utakmicu Perišić ima detalj koji pamtimo. Pogodak, vratnica, pogodak, vratnica. Stalno je u šansi, uvijek pruža svoj maksimum i najveći broj centaršutova dolazi s njegove strane. Uz to, igra kvalitetnu obranu. Gdje god da ga staviš, on je odličan i treba li onda sumnjati u njega protiv Francuza? Jasno da ne treba."
Još nam je Vulić za kraj dodao i osobnu impresiju nedjeljnog dvoboja kroz prizmu prognoze polufinala.
"Rekao sam domaćim medijima prije polufinala da ćemo u finalu igrati protiv Francuza. Danas je moja prognoza da ćemo se u nedjelju osvetiti Francuzima za 1998. godinu. Nadam se da ću pogoditi."