Što povezuje Zorana Vulića i Rusiju? Ništa osim Luč Energije, momčadi iz Vladivostoka koju je splitski stručnjak trenirao prije 10 godina. Ima Vulić rusko iskustvo i to ono najupečatljivije. Tko nije bio u Vladivostoku, ne zna što je pojam “na kraju svijeta”.
- Putovali smo 9,5 sati avionom do Moskve - prisjetit će se Vulić na tren davnih ruskih dana.
- I to je bilo dobro ako bismo igrali u Moskvi, ako nismo morali smo još tri sata čarterom do naše konačne destinacije. Osjetio sam bogme koliko je velika Rusija.
“Kao Amerika”, reći će oni koji su posjetili SAD. Ali, nećemo o meridijanima i paralelama. Nogomet je u prvome planu, jer subota u Sočiju nudi spektakl golemog uloga.
- Odlično ste rekli, to je baš spektakl velikog uloga. Za obje reprezentacije nudi se rezultat o kojem su prije prvenstva sanjali.
Posebno Rusi, čiji je domet po svim prognozama bio osmina finala, ali nogomet je takav sport. Može proći i onaj tko nije objektivno bolji. Takvi su bili Rusi protiv Španjolaca, a Vulić dobro poznaje nogomet Furije. Igrao je u Mallorci, prati španjolski nogomet i jasno mu je što se dogodilo.
Nekoliko razloga
- Nekoliko je razloga za neočekivano ispadanje Španjolaca, Nema sumnje da su kvalitetniji od Rusa u svim segmentima, ali opet su otišli kući. Prvi razlog je umor, istrošenost igrača velikih klubova. Isti problem su imali Argentina, vjerojatno i Njemačka. Zato na svježinu prolaze reprezentacije poput Belgije, čak i Francuska nije tako potrošena kao što su bili Argentina i Španjolska.
Drugi razlog je taktika koja se primarno bazira na obrambenom dijelu.
- Guše se igrači koji imaju maštu, guši se njihova ideja. Defenzivna taktika je zavladala nogometom, malo je pogodaka i to je ono što me brine za budućnost nogometa. Jer, treneri primarno pokušavaju zaustaviti Messija, zatvoriti ga sa svih strana i pritom ne mare za svoj napad. Najvažnija je obrana, a nebitan je posjed igre. U takvom trendu nogometne izvedbe prolaze Rusi, a kući idu Španjolci. Klasičan primjer s ovog Svjetskog prvenstva.
I tu dolazimo do Rusa i njihove taktike. Jer, Rusi su najbolje uspjeli spojiti kontru i igru bez lopte.
- Ako pogledate što su Rusi radili od početka prvenstva, onda vidite da su svim protivnicima prepustili loptu. Znači, posjed je suparnički, a Rusi čekaju na kontru. Čekaju tranziciju igre i prekid. To su njihovi aduti. Uz strpljenje i disciplinu koje moraju krasiti momčadi bez velikih imena...
Ruska je reprezentacija posložena od igrača iz nacionalne lige, jer primjerice startna postava iz susreta sa Španjolcima odabir je najboljih 11 iz ruskog prvenstva.
- A što će ići u inozemstvo kada najbolje uvjete imaju u ruskoj ligi!? Rijetki igrači iz Rusije imaju kvalitetu da bi prošli u najvećim europskim klubovima.
Kvalitetom se ne mogu usporediti s hrvatskim igračima...
- Ali, ne igraju imena, nego igrači na terenu. Ako su mogli riješiti Španjolsku, jasno je da Rusi misle kako će eliminirati i Hrvatsku. Šanse imaju, iako, iskreno govoreći, ne vidim kako nas Rusi mogu izbaciti sa SP-a. Mi smo toliko kvalitetniji da jednostavno moramo proći.
Pa i preko kaznenih udaraca?
- Može i preko produžetka i preko jedanaesteraca. Nije važno kako, ali vjerujem u naše polufinale. Ne samo polufinale, ja vjerujem i u finale, ali posvetit ćemo se ovog puta samo Rusiji. Subašić i Akinfejev su odveli svoje reprezentacije u četvrtfinale obranama kaznenih udaraca, međutim, to su dva vratara koja ne mogu stati u istu rečenicu. Ne mogu se uspoređivati, jer Subašić je kompletniji vratar. Akinfejev nije Subašićeva klasa.
Idemo i korak dalje. Imaju li Rusu nekog tko može parirati Modriću u sredini?
- Da se razumijemo, Rusi su odmah na startu imali veliki hendikep kada su ostali bez Džagojeva. Definitivno njihov najbolji igrač. U sredini nemaju nikoga za usporedbu s Lukom Modrićem. Golovin je zanimljiv igrač, ali nije tip igrača poput Modrića. Kao što u napadu nemaju brzanca osim Čeriševa. Ma, ne treba uopće širiti priču o pojedinačnoj usporedbi, jer naši i ruski igrači ipak nisu iste klase.
Tko će biti najbolji igrač Svjetskog prvenstva u Rusiji?
- Ante Rebić! Oduševljava me. I ne samo mene, oduševljava sve stručnjake na SP-u - podvukao je na kraju Zoran Vulić.