Hoće li se senatori reprezentacije Subašić, Ćorluka, Mandžukić, Modrić i Rakitić oprostiti od nacionalnog dresa nakon najvećeg uspjeha hrvatskog nogometa? Čeka li Hrvatsku smjena generacija, odnosno kakva je perspektiva među onima koji će u budućnosti uskočiti u njihove kopačke? Sve su to pitanja na koja se traže odgovori nakon što se spustio zastor na natjecanje na kojem je ostvaren najveći uspjeh hrvatskog nogometa.
Sad već bivši tehnički direktor Saveza Romeo Jozak nakon jednog kvalifikacijskog turnira U-19 reprezentacije, prije dvije godine, istaknuo je da je briga struke svih reprezentacija od U-21 naniže kako će izgledati seniorska reprezentacija na velikim natjecanjima koja slijede. Nenad Gračan, aktualni izbornik mlade vrste, u posljednje je četiri godine cijelu jednu generaciju doveo do seniorske reprezentacije ili pred njena vrata, a samim je time i najpozvaniji odgovoriti na pitanje o budućnosti hrvatskog nogometa, odnosno trenutku kada će idole nacije morati zamijeniti neki novi klinci.
- Za mlade je igrače sazrijevanje u seniorskoj reprezentaciji lakše uz nekoga iskusnijeg, samim time i taj proces mora biti postepen. Talentiranih ima; bez obzira na to što nam baza nije velika kao nekim drugim državama, uvijek se nađe kvalitetnih igrača od kojih se onda napravi prava selekcija - kaže Gračan.
Mogućnost odlaska najistaknutijih pojedinaca iz aktualne generacije pod povećalo je gurnula one koji trebaju doći, odnosno smjenu generacija, koja se ne događa preko noći. Dovoljno se sjetiti svojevrsne rupe koja je nastala nakon 1998, kada se dosta dugo čekalo da stasa generacija s Modrićem, Ćorlukom i Eduardom koja je na Euru 2008. bila na pragu dobrog rezultata.
Vedran Ćorluka
- Ta bi generacija Modrića, Ćorluke i Eduarda bila napravila izvanredan rezultat da nije protiv Turske ispala na jedanaesterce. U svemu je tome jako bitno iskustvo, sazrijevanje kroz utakmice i kroz klubove za koje ti igrači nastupaju. Sadašnja je generacija pokazala da je igrajući u velikim europskim klubovima, jednostavno, stekla iskustvo u tome kako se nositi s pritiskom i igrati na ovoj razini.
Iz aktualne Gračanove selekcije do 21 godine dobar dio igrača već je u inozemstvu. Je li to dobro?
- To se uvijek može gledati s jedne i s druge strane. Dobro je za njih da odu van, da se razvijaju, usto činjenica da se netko probio u inozemstvo znači da je vrijedan, samim time i kandidat za najviše domete. S druge strane, onima koji odu van pa ne igraju sigurno nedostaje utakmica kroz koje se skuplja iskustvo, ali danas je teško zadržati igrača kada dođu pozivi velikih klubova, neovisno o tome daje li ti netko garanciju da ćeš igrati ili ne daje.
Talentirani momci
Primjeri nekih od ključnih igrača iz sadašnje generacije možda su najbolji pokazatelj da ponekad ne treba žuriti s odlaskom. Subašić se u inozemstvo otisnuo s 25 godina, Kramarić i Mandžukić s 24, Modrić i Brozović s 23, Strinić i Vida imali su 24 kada su drugi put otišli u inozemstvo nakon što im prvi odlazak iz HNL-a nije donio željen iskorak. Je li to najbolja poruka mladima da ne trebaju žuriti van?
- Teško ih je zadržati, ali nema dvojbe da bi bilo bolje da odu dvije ili tri godine kasnije. Ali to ovisi o igračima, ali i našim klubovima, jer i sami znamo da se u velikoj mjeri financiraju od tih transfera.
Iz Gračanova aktualnog kadra već više imena kuca na vrata reprezentacije. Ćaleta-Car sada ih je odškrinuo, Brekalo, Vlašić i Halilović već su izašli na veliku pozornicu, neki poput Majera, More, Benkovića, Balića, Sose, Šunjića, Šempera ili Letice to će sigurno napraviti, pogotovo kada na vrata Srebrnih pokucaju neki od igrača rođenih 1998. godine koji su najveća perspektiva.
- Sigurno se puno očekuje od njih, to su momci koji su talentirani, neki igraju već u kvalitetnim europskim klubovima i tu ne treba strahovati za budućnost. Ali volio bih naglasiti i da je u posljednjih nekoliko godina, osim Ćalete-Cara, kroz taj naš sustav mlade reprezentacije u dva kvalifikacijska ciklusa prošlo devet igrača koji su bili dio svjetske smotre, od Vrsaljka, Brozovića, Kovačića i Rebića, do Livakovića, Bradarića, Jedvaja i Pjace. Naravno, treba biti i zahvalan onima koji su to omogućili; bez HNS-a, Izvršnog odbora i logistike, odnosno svih ljudi koji tamo rade, ne bi bilo ni ovih rezultata koji su se ostvarili u Rusiji. To je rad koji je prepoznatljiv i gdje god dođemo, izazivamo divljenje kako tako mlada zemlja tako kvalitetno radi s igračima.
Istaknuo je Gračan u zaključku i da je rezultat ostvaren u Rusiji već odličan pokazatelj da nema razloga za brigu kada je riječ o budućnosti hrvatskog nogometa.
- Treba dati komplimente Savezu kao vrhu svega ovoga, izborniku i stožeru koji su obavili sjajan posao te, dakako, igračima, jer, u konačnici, oni su ti koji ostvaruju rezultate i bez kojih ovo ne bi bilo moguće. Rezultat koji su ostvarili veličanstven je u svakom smislu. On je i pokazatelj da možemo. Normalno je da je teško takve uspjehe ponavljati u kontinuitetu, ali za mene je ovo pokazatelj da se ne treba bojati za hrvatski nogomet, koji je s rijetkim iznimkama stalno prisutan na završnicama velikih natjecanja. Samo neka se nastavi u ovom smjeru - poručio je Gračan.