Ujedinili su zemlju i osvojili simpatije svijeta avanturistički uzbudljivim nogometom, ali s partija odlaze blago deprimirani, s navijačima u blagoj panici jer se spekulira da senatori razmišljaju o umirovljenju, a izbornik razmatra karijerne opcije. Pet sličica na oproštaju od Mundijala...
1. U Rusiji sazidan novi kockasti kult
Zidanje famoznog kulta reprezentacije projekt je koji je zapeo negdje na izlasku iz 2008. godine. Antiklimaks je uslijedio nakon Bilićeva poraza “pod Bečom” protiv Turske, priča se dodatno razvodnila neuspjehom u sljedećoj kvalifikacijskoj kampanji za SP u Južnoj Africi, a kasnije je naš nogomet već bio kronično bolestan i nacionalnoj momčadi na naplatu su počeli dolaziti skupi računi unutarnjih podjela, intriga, ratova.
Onda se u Rusiji dogodio preokret. Je li to zato što je Zdravko Mamić zapalio u pričuvnu domovinu ili zato što je narod osjetio da zlatna generacija više neće imati ovakvu priliku za veliki rezultat, uglavnom, navijači su se homogenizirali kao rijetko kad u posljednjih deset godina.
Od uvodnog desanta na Kalinjingrad do završnih moskovskih večeri pratili su nacionalnu momčad u rekordnom broju, a spektakularni rezultati ubrzo su rasplamsali euforiju i diljem domovine. Da stvar bude zabavnija, kult reprezentacije od ovog je ljeta praćen i stilskim zaokretom koji bi se prikladno dalo nazvati - kultiviranjem.
Navijači reprezentacije odustali su od folklornih tradicija s naših tribina. Odradili su Mundijal bez tučnjava i baklji, bez koketiranja s politikom, premda su, istini za volju, političari od KGK i članova Vlade do Ive Sanadera otvoreno koketirali s njima.
2. Igrao se avanturistički nogomet pun uzbuđenja
Za razliku od svjetskih prvaka koji su se u skupini mučili s Australijom i Peruom, pa razbjesnili gledatelje s onih makijavelističkih 0-0 “protiv” Danske prije nego što su u nokaut-fazi napokon uzletjeli, svjetski doprvaci od početka su igrali uzbudljiv, avanturistički nogomet. S Hrvatskom u pravilu biva tako, nakon kvalifikacijskih muka, slijedi eksplozija talenta na velikom natjecanju, barem u grupnoj fazi turnira. Luka Modrić odigrao je prvenstvo na tragu najboljih predstava u Realovu dresu i stigao na krov svijeta, uzeo je mundijalsku Zlatnu loptu i sada sjedi uz bok Davoru Šukeru koji je dvadeset godina ranije osvojio Zlatnu kopačku SP-a. Ivan Rakitić nije puno zaostajao, Mario Mandžukić i Dejan Lovren kontinuirano su držali visoku razinu forme, Ivan Perišić probudio se u pravom trenutku, a Danijel Subašić predstavio se kao ekspert za jedanaesterce. Bilo je tu šarma i elegancije, jurnjave i efektnih golova, pametno osmišljene strategije i njezine lucidne izvedbe na terenu. I neutralnom navijaču lako se bilo zaljubiti u hrvatsku momčad.
“Zovu me pjesnici, izdavači. Iz San Francisca Jack Hirschman, iz Frauenfelda Beat Brechbühl, iz Lisabona Juan Vicente Piqueras. Posve su ludi za Hrvatskom”, javlja mi uoči finalnog meča prijatelj Sinan Gudžević kako su njegovi kameradi iz bijelog svijeta pošašavjeli za “vatrenima”.
3. Dalić spasio potopljeni brod, ostaje li?
Ide li nacionalna momčad dalje sa Zlatkom Dalićem ili se nešto u međuvremenu promijenilo i zakompliciralo? Proturječni signali stizali su iz svlačionice odmah po svršetku finalnog dvoboja, Davor Šuker uključio je stroj za maglu neodređenom izjavom da će se sastati Izvršni odbor, izbornik je zatražio time-out...
Svojim odmjerenim nastupom, inzistiranjem na jedinstvu i skromnosti, Dalić je u deset mjeseci mandata zaslužio plebiscitarnu podršku (ne samo) nogometne javnosti. Spasio je napola potopljeni brod, odvukao ga do sigurne luke i njegovu demotiviranu i ozbiljno posustalu posadu pretvorio u tim za svjetski vrijedne domete. Zašto bi Dalić otišao iz takvog okruženja? Jedno tumačenje kaže da je nezadovoljan odnosom čelnih ljudi Saveza prema njemu, nikad mu oni nisu dali bezrezervnu podršku. Druga interpretacija sugerira da su izborniku u inbox sletjele neke nemoralne ponude iz onog dijela svijeta gdje je već utisnuo dubok pečat. Takve ponude izbacuju iz ravnoteže i one najstabilnije među trenerima. Vremena za razmišljanje nema puno, jer već početkom rujna reprezentacija se ponovno okuplja, u kalendaru su Portugal i Španjolska...
4. Finale, gorak koktel za kraj spektakularnog partija
Držali su se hrvatski reprezentativci kodeksa i pazili da ne prekorače granicu dobrog ukusa u komentarima, ali bilo je očito da im koktel serviran uoči fajrunta Mundijala nije najbolje sjeo. Osjećali su se prevarenima, da ne kažemo pokradenima osebujnim sudačkim tumačenjem pravila, a žestoka pucnjava viđenijih TV-pundita poput Royja Keanea ili Petera Schmeichela (“gadi mi se ova sudačka odluka, čovjek očito nikad nije igrao nogomet”, komentirao je Keane dosuđeni penal) sugerira da nisu usamljeni u razmišljanju o samo napola regularnom finalu. Rasplet je, naravno, dopušteno tumačiti i drukčije.
SVE GOLOVE S UTAKMICE FRANCUSKA - HRVATSKA POGLEDAJTE OVDJE
Možemo razgovarati o lideru Griezmannu koji je od početka do kraja turnira glancao vlastitu i momčadsku formu, o probuđenom Pogbi, o Mbappeovoj warp-brzini i nesvakidašnjem talentu, o čeličnoj obrani ispred Llorisa. Možemo registrirati i to da je Kanté u nedjelju povučen s terena jer je plesao na pragu isključenja te da je Giroud, prvi centarfor svjetskog prvaka, u Rusiji odradio 546 minuta nogometa bez udarca u okvir gola. Ne želite platiti ulaznicu da biste gledali takvo rudarsko rintanje, ali funkcionalni nogomet Didiera Deschampsa donosi rezultate.
5. Oproštaji neminovni, za remont je prerano
“Hajde da zasad preskočimo tu temu. Neka se razbistre glave i slože dojmovi, bit ćemo pametniji za desetak dana”, odgađa Luka Modrić odgovor na škakljivo pitanje.
Javna je tajna da se u klubu reprezentativaca “sjeverno od tridesete” - uz Modrića, tamo su i Subašić, Ćorluka, Mandžukić, odnedavno i Rakitić - uoči Mundijala šaputalo o povlačenju i otvaranju prostora mlađima. Turnir smo, uostalom, najavljivali kao labuđi pjev momčadi koja je na pozornici provela posljednjih desetak godina. Na ovom su natjecanju, međutim, upravo najstariji igrači iznijeli teret osvojenog srebra, što bi ih moglo motivirati da problem sagledaju iz nove perspektive.
Ta perspektiva kaže da profesionalni sportaši s čitavim entourageom liječnika, nutricionista, fizioterapeuta i privatnih kuhara, što skrbe o njihovim karijerama, objektivno produžuju svoje sportske vjekove i isporučuju vrhunske partije duboko u tridesetima. Cristiano Ronaldo s navršene 33 upravo je potpisao ugovor života, slično kao LeBron James. Svatko će na koncu odlučiti za sebe, ali s obzirom na viđeno u Rusiji, ova momčad ima u nogama barem još jedan ozbiljan veliki turnir.