PIŠE: SLAVEN BILIĆ
Veliko finale odigrali su Hrvatska i Francuska. Odlična utakmica. Često su finala dosadna, nervozna, pomalo negledljiva. Pa lošu igru opravdavamo prevelikim ulogom i sličnim stvarima koje sputavaju aktere da pokažu ono što mogu.
Ono glavno. Kvaliteta koja ih je dovela do finala. Ovo nije bilo takvo. Ni za Francuze, ni Hrvate, a ni za neutralce. Svjedočili smo odličnoj utakmici, s puno fizike, tehnike, dva različita taktička pristupa, individualne kvalitete koja odlučuje, kardinalnih grešaka, šest golova, penal, autogol i, nažalost, nekoliko vrlo dvojbenih sudačkih odluka. Utakmica za pamćenje.
SVE GOLOVE S UTAKMICE FRANCUSKA - HRVATSKA POGLEDAJTE OVDJE
Nažalost, izgubili smo. Od izuzetno jakog protivnika, po mnogima jednog od glavnih favorita za naslov SP-a i prije njegovog početka.
Ponosni smo na naše igrače za finalnu predstavu. I tužni. Jer nismo zaslužili izgubiti. Jer smo bili bolji.
Dalić i stožer su odlično pripremili utakmicu. Bila je ovo naša ponajbolja predstava na SP-u. Neki misle i najbolja. Ne slažem se. Nije bila kompletna kao ona s Argentinom.
Stvaranje viška
Dakle od starta smo se nametnuli u sredini terena. Modrić je opet dominirao, praćen Rakitićem i Brozovićem, sigurnim i brzim stoperima, te vrlo aktivnim bekovima koji su često bili slobodni. Poglavito Vrsaljko koji je (zbog asimetričnog rasporeda Francuza o kojem smo pisali prije utakmice, jer na njihovoj desnoj strani Mbappe prati beka, tj. Strinića, a na lijevoj Griezmann kako kada; on u fazi napada ima apsolutnu slobodu pa često nije u defenzivnoj poziciji, i onda to pokriva Matuidi) uz pomoć Luke koji je također ordinirao na toj strani i Rebića, stalno stvarao višak koji nam je omogućio dominaciju, njih vraćao duboko te preselio igru na njihovu polovicu.
To nam je omogućilo permanentan dolazak u zonu oko njihova šesnaesterca i ulazak u njega s dovoljnim brojem igrača.
Oni vole prepustiti inicijativu, jer su izvanredni u kontri preko Mbappea, Griezmanna i Pogbe. Dechamps je takav trener. Pisali smo i o tome. Ali ne ovoliko. Strinić je Mbappea vraćao duboko u njihovu polovicu, Luka, Raketa Griezmanna tako da su oni startali preduboko. A i naša defenzivna tranzicija je bila odlična. A i kad bi (u par navrata) Francuzi napravili super kontru, naši stoperi bi je zaustavili (brzina Vide i Lovrena). I tako je bilo od početka do kraja. Osim onih deset minuta drugog poluvremena. Od njihova trećeg gola, do gola Mandžukića. Tu su bili puno bolji, mi smo se počeli raspadati, oni četvrtim golom dobili samopouzdanje, i sva sreća da smo dali gol, jer kraj u tom trenutku nije izgledao dobro.
Stalno smo prijetili
Dakle, bili smo puno bolji od Francuske, 80 minuta. Aktivniji, rastrčaniji, kombinatorniji, snažniji u duelu. Odlični u nekim dijelovima igre u kojima to nismo očekivali. Najbolji primjer naše dominacije je (opet) sredina terena. Jer (za ekipu koja teži pas igri) veza je krucijalna ako hoćeš dominirati. I pisali smo već i očekivali nasu prednost u kreaciji u vezi, ali nisam očekivao da ćemo ih fizički izdominirati. Znači, Kante je zadnjih nekoliko sezona sigurno (tu nema diskusije) najbolji defenzivni vezni i oduzimač lopti na svijetu. I uvijek igra na visokom nivou. Nikad ga nisam vidio nemoćnog kao protiv Hrvatske.
Gubio je lopte, duele, dobio karton, teško pokrivao teren... jer su naši bili odlični. I dodamo li fizički moćne Pogbu i Matuidia, onda naši veznjaci zaslužuju apsolutne pohvale, i još jednom su teze o umoru pale u vodu. I moram pohvaliti reakciju Dechampsa. Promijenio je Kantea, uveo Nzonzija koji im je donio balans, čvrstinu, dodatni skok ispred obrane, mirnoću na lopti. Puno su bolje izgledali s njim. Bar onih odlučujućih 10 minuta. Znači, Dalić je odlično pripremio utakmicu, izvedba je bila kvalitetna i zrela, puna samopouzdanja i odgovornosti, izdominirali smo ih u četiri petine vremena, a izgubili smo. Kako? Nekoliko je razloga. I maloprije sam rekao da ne smatram da je ovo naša najbolja utakmica na SP-u. Jer nismo bili optimalni u nekim parametrima utakmice.
Kvaliteta u zadnjoj trećini. Četiri utakmice igralo se na njihovoj polovici terena. Dolazili smo u prilike za centrirati, šutirati, čak ići na golmana boljim primanjem lopte... stalno smo bili tamo. Ali osim gola Perišića i još ponekog pokušaja, naši ubačaji, udarci te kvaliteta u zadnjoj trećini terena nisu bili dobri. S druge strane, oni su to itekako imali. Mbappe je imao svega nekoliko akcija, Griezmann i Pogba također. Možda 7-8 sva trojica skupa. Ali su riješili utakmicu. Brzinom, driblingom i završnicom. Koja je nama falila da postanemo svjetski prvaci.
Defenzivni prekidi. Jedina komponenta igre kojom na cijelom SP-u ne možemo biti zadovoljni su definitivno prekidi. I na nekim prijašnjim utakmicama smo djelovali nesigurno u branjenju kornera i slobodnih udaraca, auta (Island, Danska), primili nekoliko golova (Danska, Rusija). U finalu su nas skupo koštali. Prva dva gola smo primili iz prekida. Istini za volju, i mi smo dali nekoliko golova iz prekida. I nikad na velikom natjecanju nije palo više golova iz njih kao na ovom. Ali pustimo druge. U tom parametru utakmice nismo bili dobri. I skupo smo to platili.
Sudac. Drag mi je ovaj sudac. Autoritativan je. Na simpatičan način. I dobro nam je sudio protiv Danske. Ali jučer je pogriješio. Ja sam “prijatelj” VAR-a. Jer je pošten. Pomogne. Ne volim ni ja što se čeka, oduži se sve, moment slavlja gola se izgubi, što ga se prečesto koristi, pa se, kao hrana, “presoli”... ali ipak pobijedi pravda. I s vremenom će VAR biti sve učinkovitiji kad se optimizira, a mi naviknemo na njega. I nije problem što ga je sudac koristio. Dapače. Ali problem je njegova odluka. Ogromna. U finalu SP-a penal se, po mom mišljenju, sudi samo ako je očit. Bio prekršaj, ili ruka. Mora biti očit. Finale je. Dakle, ruka se (kako ja to gledam) sudi samo ako je namjerno igrana, ili ako nema namjere, ali lopta je zaustavljena na putu prema golu. I gotovo. A Perišić nije rukom igrao namjerno, niti je lopta išla prema golu.
Ubio nas je penal
I još je Perišić bio preblizu Matuidiju da bi stigao reagirati i maknuti ruku. I zato je odluka suca pogrešna. Nije skandalozna. Jer na ovom prvenstvu smo vidjeli slične situacije kod kojih su svirani penali, i slične kod kojih nisu svirani. Ali je pogrešna. I jako smo oštećeni. U krucijalnom trenutku. Prije poluvremena. U trenutku u kojem smo dominirali, dobili samopouzdanje i “uzorak” za drugo poluvrijeme, i vratili se iz negativnog rezultata. “Ubio” nas je penal.
I ako dodamo da neki od njihovih golova nisu izgledali neobranjivo, onda dolazimo do nekoliko dijelova igre u kojima pojedinačno, po linijama, ili kolektivno nismo bili na visini, a to ekipa koja kao Francuska ima strašne pojedince, ne propušta. I zato smo izgubili.
Ljuti smo na suca, tužni jer smo bili bolji i zaslužili više u finalu, ali prvenstveno smo ponosni i zahvalni Daliću i stožeru, Modriću i igračima na svemu što su nam dali u zadnjih nekoliko tjedana. Puno sam pisao o tome. Svi pišemo o tome. I neću više. Jer stvarno više nemam riječi koje bi to opisale.
Hvala Vam i bravo, Vatreni!!!