Hrvatska može biti zadovoljna, poslije gubitka finala ne trebamo patiti, dapače, iskažimo sreću. Iako mi je žao zbog načina na koji smo primili dva gola.
Francuzi u prvom dijelu nisu bili bolji nego, što je jako važno, sretniji u otvaranju utakmice. Treći gol nas je ubio, taj Pogba se nije vidio u prvom dijelu, ali je zabio pravi gol, iz drugog šuta. To je bilo neobranjivo... Ta dva gola u drugom dijelu postignuta su na osnovi individualne kvalitete. Šteta je da kod 1-1 nismo dali drugi gol, a mogli smo...
Bez obzira na rezultat i pobjedu Francuza, trebamo biti zadovoljni, izgubili smo utakmicu, ali smo ih na kraju stisnuli i da smo skratili njihovu prednost, pa makar u završnici, mogli smo i do čuda.
Osnovni dojam je da smo se dobro suprotstavili Francuzima, dapače, oni su u prvom poluvremenu igrali iznenađujuće nesigurno i nervozno, dok smo mi bili bolji, sugestivniji, opasniji. Utakmica je čudna, to kako smo primili prva dva gola, jer u prvom poluvremenu nisu izveli konkretnu akciju. Autogol, pa jedanaesterac. Može se kazati nesreća, ali držim da je bila ruka. Argentinski sudac Pitana podlegao je atmosferi, utisak je da je na neki način bio nesiguran, ali nije imao nekih fatalno krivih odluka.
Antoine Griezmann je igrač odluke, izvanredan je, on nam sve zakuhao. Tako je otvarao, držao loptu, pomagao suigračima, on je ključni čovjek Francuza ne samo u finalu, nego i tijekom turnira. Kad smo primili treći gol, sve je bilo gotovo, dok smo bili u rezultatu koji nas je držao, dotle je bilo špirita, imali smo energije. Ali kad su oni dobili prednost od dva gola, više nije bilo nade za preokret. Francuzi su se oslobodili grča, shvatili su odnos snaga, bilo je očigledno da su jači. Logika je bila četvrti gol. Dobro je da smo smanjili, Mandžukić je prihvatio poklon Llorisa, više od toga nije se moglo.
U završnici su se Francuzi zatvorili, željeli su se dovući do kraja, uspjeli su, budimo pošteni, zasluženo su postali prvaci svijeta.