Danijel Subašić i Igor Akinfejev! Neočekivani junaci nedjelje, neočekivani heroji Hrvatske i Rusije. S tim da je naš Suba ipak najneočekivaniji junak. Kad smo prije utakmice razmišljali o tome tko bi mogao biti najbolji igrač Vatrenih, prvo su nam napamet padala prezimena Modrić, Rakitić, Mandžukić, Rebić... Oni od vezne linije prema naprijed.
Tako to obično i biva u utakmicama, slave se oni koji zabijaju pogotke, rjeđe oni koji se trude da im lopta ne pobjegne u mrežu. Da, opet su spomenuti bili među glavnim hrvatskim igračima, Luka Modrić je pokazao kako je psihološki stabilan tip, bez obzira na promašaj u 116. minuti odvažio se još jednom pucati u raspucavanju i - pogodio je! Ante Rebić bio je najveća opasnost za dansku obranu, konačno na njemu je skrivljen jedanaesterac, a Ivan Rakitić je onako hladno, majstorski realizirao onaj zadnji jedanaesterac za veliki trijumf i plasman u četvrtfinale.
Vratarski obračun
Ali sve to bilo bi nedovoljno da Hrvatska nije imala briljantnog Subašića koji je uspio obraniti - tri jedanaesterca! To je u povijesti svjetskih prvenstava uspjelo još samo jednom vrataru, portugalskom Ricardu koji je 2006. godine obranio jedanaesterce Lampardu, Gerrardu i Carragheru, te je Engleze poslao kući. Suba je obranio Eriksenu, Schöneu i Jörgensenu, te tako ušao u povijest.
A onda je kao i uvijek, pogledao u nebo. Zna on tko je to odozgo vidio sve... Hrvoje Ćustić. Njegov nikad neprežaljeni prijatelj. Tako je Suba spojio nebo i zemlju... Nije ovo bila jedna od njegovih idealnih sezona, bilo je i boljih. Nije dobro krenulo niti protiv Danske, primio je pogodak u 59 sekundi. Činilo se da je mogao i bolje intervenirati. Ali, na koncu je postao junačina kojeg slavi cijela Hrvatska. Kapa do poda neočekivanom hrvatskom heroju.
Rusija je pak imala svog junaka Akinfejeva. Morate znati da nije lako biti vratar u ruskoj reprezentaciji, uvijek će vas ovdje uspoređivati s najvećim u povijesti, Lavom Jašinom. Ako ne već s tom legendom, onda s drugom, Rinatom Dasajevom. Takav teret već 14 godina nosi Igor Akinfejev. Bilo je dana kada su ga Rusi dizali u nebesa, bilo je dana kad su htjeli da više nikada ne brani za Rusiju. Sve je to izdržao, da bi u nedjelju postao - Igor, ruski car! Stao je na vrata CSKA sa 16 godina, a na vrata reprezentacije s 18... Otada je prvi vratar Rusije. Kad je obranio nogom onaj jedanaesterac Aspasa, ono njegovo uvijek ledeno, ponekad nezainteresirano lice je poprimilo nekakav divlji oblik, iskusni vratar je jednostavno proključao.
Točka na ‘i’
Kao da je to bila točka na “i” njegove karijere. On je jedan od onih koji može obraniti nemoguće, ali i primiti nemoguće. Nikada nije bio tip vratara koji brani ono što se mora obraniti, nikad nije bio tip “vratarske ravnoteže”. Gledali smo utakmicu Rusija - Španjolska, domaćini su gotovo cijelu utakmicu bili u čvrstom stisku Furije, Akinfejev je sve branio i čekao penale. I - obranio je Rusiju! Osigurao put u Soči.
Dakle, u četvrtfinalu ćemo gledati dva vratara koja su bila junaci osmine finala, kralja Subu i cara Igora!