Popularna stranica SportBible objavila je video priču “Najveći tragičar Svjetskog prvenstva”. Glavni lik je Nikola Kalinić, poanta priče “nitko danas ne bi volio biti NK”.
Ne bi, i nemoguće je zamisliti kako se ovih dana osjeća Nikola Kalinić, legitimni 23. član momčadi koja je izborila finale Svjetskog prvenstva.
U svim utakmicama Svjetskog prvenstva vodi se u službenom FIFA-inu zapisniku, tako i u polufinalu protiv Engleske. Bit će i u sastavu za finale s Francuzima.
Nikola Kalinić napravio je neobjašnjivu, totalno iracionalnu glupost u prvoj utakmici protiv Nigerije i prisilio Zlatka Dalića na iznuđeni, jedini mogući potez da ga iz Rusije pošalje kući.
Nitko ga nije mogao zamijeniti, niti ga je tko brisao iz sastava. I Nikolu čeka njegova, 23. medalja u zlatnom ili srebrnom kompletu za finaliste.
Nosit će križ
To odličje pripada Kaliniću i Nikola ga je i zaslužio. Po igračkim kvalitetama njemu je tu apsolutno mjesto, on spada među najbolje hrvatske nogometaše i zbog toga je uvijek bio na Dalićevu popisu, kao i kod ranijih izbornika.
Ono što je Kalinić propustio u ruskoj avanturi, te emocije, tu strast da bude dio momčadi koja je ispisala povijest, da pritom uđe u kolektivnu memoriju svog naroda, nikad i nigdje neće moći nadoknaditi. I nikakva medalja, formalna nagrada ili premija, taj osjećaj i zanos ne mogu nadomjestiti.
Jednom u životu, Kaliniću nijednom. Napravio je životnu pogrešku i tu pomoći nema, sam će morati nositi taj križ.
Nikola, međutim, svoju medalju nije zavrijedio samo kao igrač koji je bio vrlo važna karika na putu do Rusije (starter u obje presudne utakmice protiv Grčke, strijelac, izborio jedanaesterac…) i kao dugogodišnji član Modrićeva naraštaja Vatrenih.
Možda je upravo taj Dalićev potez, da beskompromisno odstrani onoga tko narušava jedinstvo momčadi, tko se ne može podrediti zajedništvu i potisnuti ego za zajednički cilj, dodatno homogenizirao hrvatsku ekspediciju u Rusiji.
Zbog toga duha zajedništva danas su u svijetu sinonim čvrstog karaktera, neslomljivosti, zato su nam svima postali inspiracija “jedno srce, jedna duša, jedna Hrvatska”. Brat do brata.
Nikola Kalinić
Kalinić je ispao taj remetilački faktor i platio je najskuplju cijenu za svoju nepromišljenost. Naštetio je najviše sebi, u igračkom pogledu svakako i momčadi (srećom da je Olić mogao uskočiti da se popuni broj na treninzima), ali njegov odlazak nesumnjivo je “galvanizirao” momčad. Da je prihvatio Dalićeva pravila, imao bi svoje minute na Mundijalu, vrlo vjerojatno bio i među strijelcima. Ovako je odigrao drukčiju, negativnu rolu i ne treba ga više dodatno ni prozivati ni osuđivati.
Tihi dečko iz Solina nije negativac, nije kvaran ni loš tip zato jer je nepromišljeno, u pogrešno vrijeme i na pogrešan način želio skrenuti pozornost na svoje nezadovoljstvo.
I znam da je to naivno, utopijski i neizvedivo, ali na mjestu HNS-a pozvao bih ga u jedan od brojnih čartera koji će u nedjelju poletjeti za Moskvu i omogućio mu da u njihovu najvećem trenutku u karijeri, nakon finala, bude sa svojim prijateljima s kojima je godinama dijelio svlačionicu. Ljudski je opraštati, pružiti ruku, upravo u duhu kojim je Dalić doveo Hrvatsku do finala i postolja u Rusiji. Budimo ponizni i zahvalni.
U trenutku slabosti Kalinić je nesmotreno iskočio iz pobjedničkog vlaka u koji bi sada svi željeli uskočiti. Pa čak i Vlada i ministri koji su jučer svoju sjednicu održali u vatrenim dresovima, a dosad su od reprezentacije demonstrativno okretali leđa. Svi će oni pohrliti na doček pobjednika, a da im ne kvarimo veselje, znate li kako su Vatreni ispraćeni u Rusiju, koliko im je dužnosnika stisnulo ruku i poželjelo sreću. Čak ni protokolarno.
Mnogi bi sada, da mogu, htjeli prebrisati sve kako su tu istu reprezentaciju tretirali samo prije nekoliko mjeseci.
Sada svi napamet znaju sastav: Subašić - Vrsaljko, Lovren, Vida, Pivarić - Modrić, Kovačić (Badelj) - Brozović (N. Kalinić), Rakitić (Kramarić), Perišić - Mandžukić.
A to je postava koja je u rujnu prošle godine igrala kvalifikacijsku utakmicu protiv Kosova (1:0). Na Maksimiru se skupilo oko 6000 gledatelja, ta momčad je nazivana “Mamićevom i Šukerovom prćijom”, “odnarođenom reprezentacijom”, “selekcijom kojoj su navijači okrenuli leđa”, onima koji su oteli nogomet narodu i za koju je domoljubni čin - da je se ignorira i da se za nju ne navija.
Poplava obećanja
Samo dan, samo 24 sata uoči početka Svjetskog prvenstva, u TV-emisiji “Otvoreno” bili smo svjedoci kako glasni ideolog i strateg klime “dabogda sve izgubili” prema nacionalnoj momčadi, sociolog Dražen Lalić agresivno nameće kako “nema poticajnog ozračja za uspjeh u Hrvatskoj i kako Hrvati ne žele biti uz sastav u kojem su neki Modrić i Lovren”, te iza koje stoji i o kojoj brine “zna se kakav i čiji HNS”.
Gospodin Lalić tada je i obećao da će se pred svima na javnoj televiziji posuti kantom pepela ako ta reprezentacija bez vodstva i navijačke potpore ostvari bilo kakav uspjeh. Ako se šest pobjeda na Svjetskom prvenstvu i ulazak u finale mogu tretirati kao uspjeh...
Dobro, u poplavi svakojakih obećanja, od javnih skidanja perika, brkova, gaćica i grudnjaka, kojima svatko želi uhvatiti svoj komadić slave, i bolje da sve ostane samo na obećanjima.
Simpatičnija je u svemu tome dosljednost jednog kluba koji se nalazi na pripremama u Sloveniji i do kojeg još nije doprlo tko igra u finalu Svjetskog prvenstva. Vijesti se teško probijaju do Pohorja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....