Ako pričamo o Francuskoj, onda ćemo svakako reći - Nikola Karabatić. Div koji nas je u puno navrata bacio u rukometni očaj, danas je u nogometnom transu. I brat Luka koji je nakon pobjede protiv Engleske stavio na društvene mreže “bravo Hrvatska, to je pravo finale”.
- Dao sam toliko intervjua o nogometu ovih dana da sam zbunjen, iskreno rečeno. Naravno, najviše o Hrvatskoj, jer svi znaju da sam vezan za nju. Da će Hrvatska i Francuska igrati u nogometnom finalu, to stvarno... Makar, znao sam da je Hrvatska odlična, da je to pokazala puno puta, da igrači igraju u najboljim europskim klubovima. Ajde, za Francusku možda i nije iznenađenje jer je i prije dvije godine na Euru bila u finalu, ali Hrvatska je oduševila sve. Misliš mala, četiri milijuna, a ruši sve pred sobom. To je strašna stvar. Meni je u duši drago vidjeti da iz naših krajeva dolazi toliko dobrog, da je Slovenija prvak u košarci, da je Srbija u odbojci vrh, da imamo toliko sjajnih sportaša... To je sjajna slika prema svijetu i ljudi to sve više prepoznaju. Uvijek je lijepo znati odakle si.
Kako je Nikola vidio Hrvatsku u Rusiji?
- Kako igraju, ništa nije iznenađenje. Mislim da su u skupini igrali čak i bolje nego u osmini i četvrtfinalu, ali su onda protiv Engleza pokazali kakva su momčad. U sportu se najteže vraćati, a oni su se vratili u sva tri navrata u susretima eliminacija i protiv Danske i protiv Rusije i protiv Engleske, i to triput s produžetkom, dvaput s penalima. To puno govori o njima. Strašna momčad, stvarno, igraju sjajan nogomet.
I Nikola to doživljava na svoj način.
- Pa, da, Luka Modrić je za mene trenutno najbolji igrač na svijetu. Ivan Rakitić igra čudesno, jako sam sretan zbog njega, jer znam ga. Upoznao nas je Emir Spahić dok sam igrao u Barceloni i mogu reći sjajan momak s kojim se povremeno i čujem. I Ivana Perišića sam imao priliku dobro upoznati. I Lovrena dok je igrao u Lyonu. Kad gledam, realno, među hrvatskim igračima imam više poznanika nego među francuskim.
A koga od Francuza ima u bloku?
- Oliviera Girouda koji je igrao u Montpelieru dok sam i ja bio tamo, za kojeg se svi Francuzi pitaju kako i zašto uopće igra, makar Deschamps zna zašto, i malog Kyliana Mbappea koji često dolazi na naše utakmice, čiji su roditelji i šira obitelj rukometaši, a mi vraćamo posjet na nogometu PSG-u. Ostale nisam imao prilike upoznati.
Što je rekao Francuzima o Hrvatskoj...
- Rekao sam da Hrvati uvijek za reprezentaciju igraju bolje nego za klubove i da se to mora respektirati. I u rukometu je tako. Gledam ih, strašno se bore. Jedan primjer, taj Vida igra fenomenalno, lijepo ga je za vidjeti stvarno, a do jučer ga skoro nitko tako dobro nije poznavao.
A Francuska?
- Nisu bili tako dobri u skupini kao Hrvatska, ali su onda u utakmicama na ispadanje pokazali moć. Mislim da je Argentina digla cijelu priču, donijela im samopouzdanje i da to sada izgleda jako dobro. Puno me podsjeća na ‘98. kada su bili na tronu. Mbappe je čudo stvarno, Griezmann, Lloris i Varane su svjetska klasa, to kako igraju Pogba i Kante možda je i ključ, makar sve to nije bilo upitno. Ali kada vidiš da su se dojučer nepoznati Hernandez i Pavard uključili u priču na način na koji su se uključili, to daje ogroman plus.
Što će biti u finalu?
- Teško je tu bilo što prognozirati. To su finala, tu se može dogoditi svašta, nema nemogućeg. Obje su momčadi vrhunske, imaju adute za riješiti stvari na svakoj poziciji. Finale je jedan dan, jedna posebna utakmica. Igrao sam ih puno i nema nekih pravila.
Hoće li Nikola u Moskvu na tribine?
- Imao sam poziv, ali sam otkazao. Neću, jer u nedjelju mi prijatelj ima obiteljsku svečanost na kojoj želim biti. Gledat ćemo utakmicu svi skupa negdje oko Marseillea. Inače, odmaram se u Montpellieru, a imam svoj kamp s klincima u Fortignanu koji sam dao prijatelju da sve to vodi. Super je, idu po Europi, bili su i kod nas u Splitu, na Hvaru, sada idu u Banju Luku, mislim da je to najbolji način da upoznaju vrijednosti koje imamo na jedan drugačiji način iz prve ruke... A i tu mi je cijela obitelj, Luka sa svojima, mama, tu smo počeli nekad, tu smo kupili kuću i uživamo. Kako kažeš, treba stare kosti odmoriti, a i dobra ti je ona fora s Eiffelovim tornjem u kockicama. Samo, nećeš me valjda pitati za koga ću navijati ha-ha-ha.
Ove godine nije dolazio u Trogir?
- Malo je specifična situacija, biti ću drugi put tata u rujnu, pa nismo mogli sve uskladiti. Ali, vraćamo se.
Ne, nego kako se čini cijelo Svjetsko prvenstvo?
- Jako dobar nogomet. Meni se svidio najviše Brazil, ali Belgija im je presudila, pa Francuska Belgiji. Tako da sve ima logiku. I jako mi se dopala video tehnologija, to je dobro za nogomet. Jedina greška koju nisu smjeli dopustiti je onaj penal na Mitroviću, zbog kojeg je Srbija možda i završila kod kuće.
Kažu mnogi da će hrvatskim nogometašima rukomet biti strašan motiv, jer tri puta ste nas dobili u tri velika finala koja smo igrali?
- Pa dobro, nema tu ništa čudno, to je sportski izazov. Baviš se sportom da bi bio pobjednik i da bi stekao prijatelje. Naravno da je to motiv, pa i meni je motiv kada čujem zvižduke da budem još bolji. I ja znam da ljudi to znaju, a opet zvižde i ne vidim u tome ništa loše. To je sport, to su ona lijepa rivalstva kojih se uvijek sjećaš. Tako ćemo se uvijek sjetiti i da su Hrvatska i Francuska igrala finale u Rusiji.
I za kraj jedno čudno pitanje o rukometu i novom PSG-u.
- Počinjemo krajem srpnja, imamo novog trenera Raula, neke nove igrače, pa ćemo vidjeti. Nismo uspjeli na europski tron u zadnje dvije godine, ali nismo odustali. Da, i SP je u siječnju, dobro veliš “stare kosti” treba odmoriti ha-ha-ha.
Ovo je pravi trenutak...
Podsjetimo se, hrvatski rukometaši su igrali tri velika finala s Francuzima i u sva tri su poraženi. Prvi put na SP-u na Islandu ‘95. (19:23) kada nas je razbio Stephan Stoecklin i tada malo znani Jackson Richardson. Drugo finale s njima bilo je 2009. na SP u Zagrebu kada smo poraženi (19:24) i to nam je nekako zbog domaćinstva najteže palo. No, Omeyer je primio samo 19. I treće finale godinu dana kasnije na EP u Beču završilo je u korist Francuza 21:25 koje je predvodio Nikola Karabatić.
Samo jedno finale s njima bilo je mala utjeha, kada smo u Francuskoj 1993. u Nimesu na Mediteranskim Igrama odnijeli zlato koje je bilo naše prvo u povijesti. No, MI nisu kao OI, SP ili EP... I zato je ovo pravi trenutak da pokušamo naplatiti mnogo toga, jer nogomet je nekad i više od igre. Jasno, to Modrića i društvo ne vodi, ali motiv je uvijek motiv.