Nekoliko dana uoči Svjetskog prvenstva za Sportske novosti sam smjelo predvidio Hrvatsku u polufinalu. Sada, skoro mjesec dana kasnije Hrvatska je sasvim zasluženo među četiri najbolje reprezentacije svijeta. Zašto sam skoro pa bio siguran u tako nešto?
Godine rada, praćenja nogometa i praćenja hrvatske selekcije mi je dalo za pravo da budem siguran u veliki uspjeh.
Mogla je Hrvatska naravno ispasti nakon penala od Danske, onda i od Rusije, ali je i to pobijedila. Rulet sreće, kako mnogi vole kazati, nije rulet sreće po mom mišljenju. Najbolje je to pokazao Rakitić briljantnim izvođenjem penala, onako rutinski bez da je dao ijednu šansu golmanima. Nije to sreća, to je znanje i iskustvo, a svakako i samopouzdanje.
VIDEO: Tom Dubravec
Najbolja veza svijeta
Kada sam rekao “neka me neko uvjeri da postoji bolji vezni red od hrvatskog” bilo je onih koji su sa podsmijehom to dočekali. Momčad koja ima luksuz da na klupi sjedi igrač Real Madrida, Intera ili Fiorentine je velika momčad, a Badelj kao igrač utakmice protiv Danske definitivno je potvrdio tezu o najboljem veznom redu na svijetu.
Luka Modrić je posebna priča. Znam ga još kao dječaka iz Zrinjskog, gdje odmah pokazao svoj raskošni talent, zatim preko Dinama, posebno kada ga je upamtio slavni Ajax, tada i Mandžukića naravno, a onda kada sam ga gledao na trening centru Tottenhema u siječnju 2010. godine i kada smo radili jedan sjajan razgovor, pa sve do Reala.
E, to se zove put pravog velikog sportaša. Put gdje znanje pobjeđuje, gdje napredujete iz godine u godinu i postajete najbolji. Kakva mirnoća, osjećaj, sigurnost u igri, kada je lopta kod Luke sigurni ste da je ne može izgubiti, a ono što slijedi je vrlo vjerovatno nešto genijalno, baš kao onaj pas protiv Danske za Rebića. Promašeni pa iskorišteni penal govori o njegovu karakteru, a sprint protiv Rusije u drugom produžetku o velikom fanatizmu koji se odlikuje kroz fantastičnu pripremljenost.
Neki će reći bilo je sreće, slažem se, ali što bi dala Špannjolska da je imala sreće protiv Rusije. Na kraju je samo bitan prolaz dalje. Svi nogometaši Hrvatske bez izuzetka zaslužuju velike pohvale, izbornik Dalić također, preporučujem im još više, iako je to u euforiji nekada teško, fair-playa, jer slučaj Ukrajina ne treba se ponavljati, baš kao i neke pjesme kojima možda nije mjesto na nogometnim terenima. Znajte da veliki dio ljubitelja nogometa širom Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Slovenije i vjerovali ili ne Srbije, navija za vas, dosta nam je bitaka, neka se ljudi uvjere da ste vi jedna sjajna generacija momaka prije svega. Zlatko Dalić je osigurao mjesto u povijesti tako brzo i odlučno da morate reći da je nekada i sreća potrebna, ali da je ne bi bilo bez znanja, a Dalić znanja ima itekako.
Prenosio sam onu čuvenu utakmicu sa Wembleyja kada je Hrvatska izbacila Engleze sa Eura 2008. Nestao je klip s YouTubea “kako je to Baho vidio” sa preko milijun pregleda, nekome je zasmetao i žao mi je. Mislim da je ona Engleska bila bolja od ove mlade i nadobudne Engleske. Volim engleski nogomet, iako tamo najmanje ima Engleza, ali tradicija, ambijent jednostavno ih morate poštovati. Međutim, ako me pitate, iskreno ne vidim kako će Engleska pobijediti ovu Hrvatsku. Mladi su, brzi, gladni trijumfa, prepuni samopouzdanja, ali Hrvatska će ih najmanje jednom, a bojim se i nekoliko puta “prevariti” na znanje i iskustvo.
Četiri Lige prvaka Luke Modrića, tri Kovačića, dvije Rakitića i jedna Mandžukića mi daje za pravo da kažem da je prvi finalist Hrvatska. Ako se prevarim onda su nas Englezi baš sve prevarili i treba im čestitati. I da, mislim da će Perišić i Rebić ovaj put biti ti koji će pogađati ili biti najzaslužniji. Perišića čekamo da proradi, a motiva većeg od Engleza nema, a Rebić, koji svakako igra sjajno, će nakon ove utakmice vrijediti još desetak milijuna funti više, jer Engleska je to, pobjeda protiv Gordog Albiona vrijedi puno više od ostalih, zapamtite to.
Normalna euforija
Euforija je zahvatila Hrvatsku i to je normalno, nogomet je zaista najvažnija sporedna stvar na svijetu, sporedna, hm, a navijači Hrvatske su u Rusiji bili sjajni, tamo, htio ne htio, moraš biti. Tako je to kad imaš jakog lidera, strah te pretvori u normalnog navijača, možda čak i ne strah, koliko poštovanje. Prvenstvo je bilo za mene fantastično, VAR je donio nova uzbuđenja, mnogo efektnih golova, puno emocija, sjetite se Paname, i mnogo radosti i tuge.
Svjetsko prvenstvo u nogometu je najbolje od sporta, a eto, jedna mala država kao Hrvatska igra jednu od glavnih uloga. Još dva koraka su joj ostala do glavne uloge, pa da vidimo. Sretno susjedi.