Mi smo Hrvati dokraja zadovoljni samo titulama, a Francuska nam već dobrano ide na živce jer nam je dvaput ukrala snove, no kad se sjetimo onog jutra 7. listopada protekle godine u kojem je Zlatko Dalić uz pratnju “sirena vatrogasnih vozila” i bez karte ubačen u avion za Kijev da zaustavi neprirodnu katastrofu kakva bi nastala ispadanjem ovakve Hrvatske u kvalifikacijama...
Milan Bandić već bi mu trebao klesati spomenik, Ivan Čehok izgraditi najljepši trg u Varaždinu samo da se na njemu kočoperi ime srebrnog Zlatka, a Livnjaci sigurno neće podbaciti.
Taj Dalić, koji je Hrvatskoj vratio ponos i dignitet, koji ju je s Modrićem, Rakitićem i društvom učinio nacijom kojoj se dive i kojoj zavide, čije građane oduševljene međunarodne kompanije poput Lufthanse časte popustima, izbjegao je odgovor na pitanje hoće li i dalje kormilariti Vatrenima.
Hrvatska službeno nije bez izbornika jer Dalić ima ugovor do 2020. godine, ali to je samo slovo na papiru i ništa više. Davor Šuker i aktualno vodstvo HNS-a imaju jednu od najvećih zadaća da ga zadrže.
Iz Saveza tvrde da razgovora na tu temu nije bilo, isto i Šuker javno govori. Njemu je kao predsjedniku HNS-a imenovanje Dalića izbornikom bio daleko najbolji potez i već mu danas, ili kad god izborniku najranije bude odgovaralo, treba ponuditi ugovor kakav se u Hrvatskoj ne pamti. Samo iz blagajne FIFA-e slit će se 20 milijuna eura više nego što bi bilo da je reprezentacija natjecanje završila u skupini, kao na tri prethodna Mundijala, i lova nije problem. Ako Joachim Löw ima 3,85 milijuna eura godišnje, Didier Deschamps 3,5 milijuna, Daliću treba staviti na stol minimalno četiri milijuna za dvije godine. To je 20 posto od prekoredne zarade, još uvijek manje od Stanislava Čerčesova u Rusiji, čija je plaća 2,5 milijuna eura godišnje, a u rangu Garetha Southgatea, a obojica su mu tih kolega u Sočiju i Moskvi morali čestitati.
Tek pri dnu po plaći
Dalić je davno “sjeo na lovu”, njemu novac neće biti odlučujući faktor, no HNS mu mora dokraja, bez zadrške pokazati do koje ga mjere cijeni i koliko je potreban hrvatskom nogometu. Zato je nužan novi ugovor; i izborniku, ali i kompletnom stožeru, u prvom redu Draženu Ladiću i Ivici Oliću, kao izraz poštovanja. Ne bi bilo normalno da nastavi raditi za četrdesetak tisuća eura mjesečno ako su mediji pisali da je Ante Čačić imao šezdesetak tisuća, a superpouzdan izvor iz HNS-a kaže nam da je ta cifra bila i mnogo veća. I nije objektivno da ostane tek 23. izbornik po plaći od 32 sudionika Čempionata mira ako je drugi po rezultatu. Što HNS treba učiniti, bistro je poput izvorske vode...
Nakon finala Dalić nema mnogo većih ciljeva koje može loviti. U jakoj nogometnoj konkurenciji lako se dogodi i pad rezultata, barem privremen, a u ovom je trenutku pitanje i kakvim će točno kadrom raspolagati. Za njega bi bilo najelegantnije da se povuče na vrhuncu slave i prihvati neku od financijski fantastičnih ponuda, koje mu sigurno kapaju. U arapskom svijetu stadione i tornjeve odijevanju u hrvatske boje, neće štedjeti da ga odvedu.
Još je daleko izazovnije ako ga želi koji moćan klub ili reprezentacija sa Zapada. Što god napravio, bit će legitimno, svoje je s Hrvatskom učinio. Iz osobne perspektive, demisija bi mu bila pametna odluka. Iza njega bi ostalo osam mjeseci čarolije i vječni poziv da se vrati na čelo reprezentacije. Međutim, Dalić je hrabar čovjek i trener, takvi generali ne napuštaju vojsku ni u dobru ni zlu, osim ako za to ne postoji iznimno valjan razlog, i ne bi nimalo začudilo da nastavi put s “obitelji”, kako je sam nazvao igračku i logističku ekipu. Njegovo je pravo vagati argumente za i protiv, na nama je konstatirati samo jedno: želimo da i dalje vodi Vatrene! Po europsku titulu. I zato je na HNS-u odgovornost...
Najpopularniji čovjek
Hrvatska, nažalost, nije država u kojoj u redu stoje vrsni treneri kadri povesti nacionalnu vrstu do velikih finala, ili ih barem HNS do Dalića nije nalazio, iako je imao gotovo istu momčad na nekoliko prijašnjih turnira. No Dalićev ostanak bitan je i za odluke igrača; pojedini bi mogli različito odlučiti hoće li nastaviti svoju reprezentativnu priču ili ne upravo ovisno o tome bi li taj nastavak bio s njim ili bez njega. Tek kad se bude znalo tko će voditi ekipu, moći će se dati jasniji odgovori o budućnosti Kockastih.
Ćiro Blažević je 1998. dobio novi ugovor i nastavio trenirati Brončane, nisu se plasirali na sljedeće Europsko prvenstvo. Tada je u završnici bilo 16 reprezentacija, sada su 24, lakše se probiti, stoga Ćirin primjer ne treba biti nikakav pokazatelj. Dalić je u Saudijskoj Arabiji i Emiratima pravio zanimljive rezultate, no vijesti s Bliskog istoka dočekuju se s obilnom porcijom skepse, ali na izborničkom je mjestu izvrsno primljen, imao je podršku naroda i medija od prvog dana, jednostavno se osjećalo da čini prave stvari.
U Rusiji je postao najpopularniji čovjek među Hrvatima, s njima se rado slikaju i premijer i predsjednica, definitivno se etablirao kao trenerski bard i jasno je da Hrvatska nema bolje rješenje za izbornika. Ne bi to bili ni Ancelotti, ni Mourinho, ni Deschamps; mi smo Hrvati po mentalitetu ipak priča za sebe. Koju Dalić najbolje čita. On je u Americi nagazio Perišića i doživio njegov preporod na Mundijalu, izmislio Rebića, poslao na klupu Ćorluku, što bi se malotko odvažio... To su samo neki od pobjedničkih poteza koji su ga učinili boljim od drugih.
PET RAZLOGA ZAŠTO DALIĆ MORA OSTATI
1. ODLIČNO VODI REPREZENTACIJU
Dalić je napravio velik posao, stvorio je odličnu atmosferu, igrači ga slijede, doveo je nacionalnu vrstu do finala Svjetskog prvenstva i prvi je poraz u službenim susretima doživio tek od Francuske u Moskvi. To mu je bila deseta utakmica na klupi otkako je krenuo u listopadu protekle godine s Ukrajinom, prije toga je imao šest pobjeda i dva neodlučena rezultata koji su bili kao trijumfi, pogotovo nad Danskom i Rusijom na Svjetskom prvenstvu.
2. NJEGOVA ODLUKA MOGLA BI UTJECATI NA NEKE IGRAČE
Iako su nogometaši profesionalci i mnogi s dosta igračkih godina na leđima te će razmisliti što je za koga najbolje, ostati u reprezentaciji ili se povući, na neke bi moglo utjecati hoće li Dalić ostati izbornik jer je među njima izgrađeno posebno povjerenje. Ne treba očekivati da će reprezentacija pretrpjeti neki veći egzodus igrača, ali odluke starijih poput Modrića ili Subašića s nestrpljenjem se iščekuju.
3. BOLJEGA HRVATSKA U OVOM TRENUTKU NEMA
Hrvati imaju sve više trenera koji su napravili neke rezultate u Europi, no mnogi tek grade karijere i trebat će im vremena da dosegnu trenerski vrhunac. Uvijek postoje kandidati za izbornika, ali ako se zna da se pri odabiru Dalića spominjao samo trener Rijeke Matjaž Kek, jasno je da među Hrvatima u ovom trenutku nema boljeg rješenja za ovu momčad od Dalića. Što ne znači da bilo tko drugi, preuzme li momčad, mora unaprijed biti osuđen na neuspjeh. Naravno da nije tako.
4. LIGA NACIJA JE PRED VRATIMA
Kako su se Vatreni dugo zadržali na Svjetskom prvenstvu, imat će kratak odmor. Što se tiče reprezentacije, Liga nacija je pred vratima, već 11. rujna igra se prva utakmica, sa Španjolskom u Elcheu. Lakše bi bilo Daliću nastaviti posao nego nekome novom uskočiti, pogotovo kada se zna da je on već ranije govorio da ima viziju uključiti neke mlađe igrače. Ipak, to natjecanje treba ozbiljno shvatiti, i zbog prestiža i zbog ostanka u eliti, jer naravno da nitko ne želi ispasti u B rang.
5. DOBRO ZA KULT NOGOMETA
U Rusiji je ponovno do maksimuma ojačao kult nogometne reprezentacije, koji se ionako nikad nije izgubio, bez obzira na sve probleme koji su rezultirali neredima na utakmicama, igranjem pred praznim stadionima... Dalić je čovjek kojeg vole i cijene u cijeloj državi, on je sada medaljaš i imati takvog stručnjaka, ali i tako popularnu osobu za izbornika može biti samo dobro za kult reprezentacije i cjelokupnog nogometa, kojem treba novih ulaganja i napretka na klupskoj razini.