Htio bih izgraditi momčad na koju će zemlja biti ponosna i u kojoj će uživati gledajući je kako igra i razvija se. Želim da me pamte kao uspješnog izbornika.
Tako je, posljednjeg dana studenoga 2016., govorio Gareth Southgate prilikom potpisivanja četverogodišnjeg ugovora s Engleskim nogometnim savezom. Povjerenje je dobio nakon pobjede nad Maltom i remija sa Slovenijom, koje je vodio kao v.d. izbornika. Avansirao je iz U-21 reprezentacije, i to usred jednog od najvećih skandala engleskog nogometa, u kojem su undercover novinari Daily Telegrapha snimili bivšeg izbornika Sama Allardycea kako s lažnim zastupnicima pokušava dogovoriti transfere igrača i za to traži mito.
Osramoćeni Allardyce stigao je odraditi samo jednu utakmicu, nakon što je njegov prethodnik Roy Hodgson ispao u skupini SP-a 2014., pa u osmini finala Eura 2016. od Islanda. U trenutku Southgateova dolaska, krvna slika reprezentacije izgledala je kritično. Relativno laka kvalifikacijska skupina i svježe ime na klupi jedino je za što su se navijači mogli uhvatiti u nadi da će “tri lava” vratiti reputaciju europskog teškaša.
Sedamnaest mjeseci kasnije Engleska je tamo gdje je gotovo nitko uoči početka turnira nije vidio. Osim izbornika i njegovih igrača. Mediji Southgatea proglašavaju čudotvorcem jer ne samo da je tek treći trener koji je odveo reprezentaciju do polufinala SP-a, nego je pobjedama kupio povjerenje navijača i navukao velike simpatije medija.
- Nisu to samo rezultati. U reprezentaciji su dobri ljudi, otvoreni prema medijima i spremni ispričati svoje priče. Svi su oni najprije engleski navijači, a neki od njih poput Maguirea čak su putovali na turnire i bili na tribinama. Nosili su dresove kao djeca, sada ih ponosno nose kao igrači - raščlanio je Southgate djelić pobjedničke kemije.
Kao bivši reprezentativac, koji je odradio punu minutažu na Euru 1996. i čiji je promašeni penal koštao Engleze polufinalnog poraza od Njemačke, 47-godišnjak iz Watforda savršeno razumije što znači tegliti pritisak velikih očekivanja na ovakvom natjecanju. Njegovo trenersko iskustvo možda nije raskošno (prije mlade reprezentacije vodio je samo Middlesbrough, s kojim je ispao iz lige i dobio otkaz), ali da to nisu presudne reference za izbornički posao pokazuju sjajni odnosi s igračima i vještine “man managementa”.
Nakon dugo vremena, naime, iz kampa Engleske ne dolaze nikakvi disonantni tonovi, tabloidi ne dobivaju štof za napuhavanje skandala, a reprezentacija u svakoj prilici, na terenu i izvan njega, zrači jedinstvom. Mirni čovjek s prslukom odaje dojam kao da u svakom trenutku točno zna što treba raditi i kako to učiniti. Njegovi medijski nastupi sviđaju se navijačima, toliko da je na Twitteru nastao hashtag #GarethSouthgateWould („Gareth Southgate bi…“), u kojem klasični britanski humor naglašava izbornikovu nesebičnost i ljubaznost.
“Gareth Southgate bi vam dao punjač za mobitel i kad mu je baterija na 12 posto.” “Gareth Southgate bi vam prepustio mjesto u autobusu čak i kad bi bio u visokoj trudnoći.” “Gareth Southgate bi dislocirao rame kako bi se mediji bavili njime i stavljali što manje pritiska na igrače”, neki su od tvitova.
Jedan od njih prenio je i istinitu zgodu. „Gareth Southgate bi mi nakon promašaja na Euru 1996. uzvratio pismo kao 14-godišnjaku, a kad mu se predstavim na press konferenciji 21 godinu kasnije, opet bi mi zahvalio na podršci“, objavio je navijač Tom Duggan uz fotografiju pisma.
Branič John Stones ističe da izbornik sjajno balansira između situacija u kojima mora glavom potpuno biti u nogometu i onima u kojima se smije opustiti. Bolje od ijednog trenera s kojim je, kaže, imao priliku raditi.
- Udahnuo nam je nove ideje, zajedništvo, duh, glad. Što smo više zajedno na terenu, to ćemo biti sve jači. Možda za to treba vremena, ali on postaje veliki trener i privilegij je raditi s njime.
Southgateov ulazak među trenerske ikone mogao bi trajati i puno kraće. Sve ovisi o utakmici s Hrvatskom, a potom o eventualnom finalu ili borbi za broncu. Čovjek koji je 1996. danima bio dežurni „pedro“ zbog poraza, s kojim su se tada sprdale čak i „spajsice“, očito je morao sâm zatvoriti krug u kojem je Engleska plovila kroz turbulencije pune neispunjenih očekivanja, promašenih izbornika i potentnih, a nerealiziranih generacija.
Slično kao i Dalić hrvatskim navijačima, Gareth Southgate vratio im je vjeru. Kako god završilo, njegov je cilj već ispunjen - izgradio je momčad na koju je zemlja ponosna.