Moskva, Rusija, 150718. Stadion Luznjiki. FIFA Worl cup Russia 2018. Nogometna utakmica finala svjetskog prvenstva Rusija 2018, Francuska - Hrvatska. Na fotografiji: Luka Modric.
Foto: Tom Dubravec / CROPIX
Tom Dubravec / CROPIX

NAKLON DO PODA

TEK SMO POSTALI SVJESNI NJEGOVE VELIČINE I SADA GA MORAMO ISPRATITI U MIROVINU Možda nije poput najvećih zvijezda, ali je maestro i igračina!

AUTOR:
  • OBJAVLJENO:
  • 17.07.2018. u 22:49

  • Prije četiri godine nagradu je, tu Zlatnu loptu, u ruke dobio Leo Messi. Na opće čuđenje svijeta, jer, objektivno, nije ju zaslužio. Ne zato što je Argentina na kraju izgubila, već zato što nije odigrao senzacionalan turnir. Komentirali su mnogi kako je to podilaženje velikanu, kao, mora dobiti neku nagradu kad već nije svjetski prvak.

    Četiri godine kasnije nagradu za najboljeg igrača Mundijala opet je dobio igrač iz momčadi koja je izgubila finale. Dobro, uvijek netko može prigovoriti na subjektivnosti, međutim, dojam je da ovog puta zamjerke nema. Da su tu nagradu dobili Mbappe ili Griezmann ne bi bilo nezasluženo, no gledajući čitavo prvenstvo, ipak je Modrić bio taj. Bez obzira na ovaj zadnji korak, što je ostao kratak i nije podigao pehar.

     

    Sve je dokazao

    Pljesak punih Lužnika, svih dužnosnika i navijača, suparnika, to bi trebala biti potvrda da malo tko ima nešto protiv Modrićeve Zlatne lopte. Doduše, zanimljiv je i podatak da je zadnja ‘Zlatna lopta’ iz pobjedničke momčadi bio Romario 1994. Do naslova ne dolaze uvijek najbolji, ili, rijetko dolaze najbolji.

     

    Ostao je Luka bez najvećeg trofeja, rekao je nekoliko puta da bi mijenjao i pehar Lige prvaka za Svjetsko prvenstvo, vjerojatno su mu se u trenutku kad je primao ovu individualnu nagradu miješale emocije ponosa i sreće, s onima tuge i praznine što nije uzeo sve. Ali, kad sve zbrojimo, ne zvuči loše rečenica - Hrvatska ima najboljeg igrača svijeta u ovom trenutku! To je tako, to je službeno i zasluženo.

    Od prve utakmice protiv Nigerije slušali smo pohvale na njegov račun. Koliko su nam puta dolazili navijači, novinari, ‘obični’ Rusi i pričali nam kako se dive Luki, kako ih očaravaju njegove prezentacije i kako je, definitivno, vrijeme da izađe iz sjene Messija, Ronalda, Neymara... Možda nije atraktivan kao oni, nije egzekutor i akrobat, ali jest - maestro. Igračina. Dokazao je da je dovoljno dobar da i momčad koja nema Ronalda, koja se ne zove Real Madrid, može dovesti do vrha. U redu, skoro do vrha, ali za Hrvatsku je i ovo srebro više od Mount Everesta.

      

    Protiv Argentine potpuno je zasjenio Messija, zabio prekrasan gol, protiv Danske promašio onaj penal, ali onda se sam iskupio, zabivši u raspucavanju. I taj detalj, činjenica da je nakon promašenom kaznenog udarca u 115. minuti odlučio pucati još jednom, da je bio hladnokrvan i pogodio, taj je detalj možda bio konačna kockica u mozaiku o najboljem igraču SP-a. Sve te spomenute zvijezde već su poispadale, ili nisu bile u formi, a Luka je postao simbol hrvatskog puta, hrvatske upornosti i pobjedničkog mentaliteta na kojem su nam svi u Rusiji skinuli kapu. U dvobojima s Rusijom i Engleskom bio je na visokoj razini, pokazao je i protiv Francuske, unatoč svemu, da je klasa.

    A bojali smo se prije SP-a kakvog ćemo Luku gledati u Rusiji! Bojali smo se zbog svega što (mu) se događalo zadnjih godinu dana. Suđenje, lažni iskazi, osuda dijela javnosti koji najviše voli vidjeti zvijezde u blatu.

     

    Najbolji na svijetu

    Možemo samo zamisliti kako je sve to prolazio, pojavile su se prošle godine i glasine da bi se mogao oprostiti od reprezentacije i prije Svjetskog prvenstva, ako se na njega uopće plasiramo. Uistinu, nismo mogli znati kako će se sve manifestirati na terenu, na njegovom, vjerojatno, zadnjem velikom turniru. Hoće li ga ‘ubiti’ ili ga ojačati? Hoće li prepustiti da sve skupa odnese voda ili će veslati uzvodno da dovede brod tamo gdje mu je mjesto. I znamo, poznajemo one, koji su mu jako zamjerili ‘to izvan terena’, koji su pričali da ih je razočarao, izdao, da to nije junak nacije niti pravi kapetan.

    Sigurni smo da je i on čitao i slušao takve komentare i da je, očito, prelomio u sebi i odlučio dati najbolje od sebe. Pokazati Luku Modrića u najboljem svjetlu, nadjačati sve probleme i odigrati veliki turnir. Sreli smo ovih dana u Moskvi i te ‘razočarane i izdane’, tražili su ulaznice za utakmice života, divili se - Luki Modriću. U stilu, igra fantastično, gine za reprezentaciju i za to što radi na terenu treba mu skinuti kapu. I skinuli su, ne samo oni, nego čitav svijet.

    Luki su 33 godine, izvjesno je kako ga više nećemo gledati u reprezentativnom dresu. Ili, nećemo još dugo. Kako god, ovakvo što više neće ponoviti, bio je to njegov zadnji ples na ovoj razini, pred ovakvim auditorijem. Vrhunac karijere, iako je nedostajao još onaj slatki šlag. A mi... Mi smo ga, globalno gledajući, postali svjesni tek sad, tek u Rusiji je Hrvatska zapravo shvatila kakvog igrača ima, koliko je velik Luka Modrić. I sad ćemo ga ispratiti u mirovinu.

    Šteta što dulje nismo mogli uživati u tom osjećaju. Ili, što nismo znali uživati! U najboljem igraču svijeta trenutno!

    Iz drugih medija