Umjesto roštilja, možda bi za sljedeću utakmicu trebali donijeti apaurine, negdje tijekom produžetaka gurnuo je hipotetsko najstaloženiji kolega, kojem ta tabletica mira možda jedinom nije ni trebala. Nama ostalima, trebala je - tabla. Pojedinačno.
No nakon svega, pojeli bi i dvije. Samo neka je na kraju ovakav hepiend.
Teško je na kraju biti objektivan, teško je biti normalan, jer utakmicu u kojoj otpočetka vidiš da si za klasu bolji, ali te priječi važnost utakmice, moraš znati kako odraditi do kraja. Na rubu infarkta, uz fizički pad, gdje se nadaš penalima, pa te Vida digne a onda Rusi opet spuste i ponude tobogan emocija, svašta se emitiralo iz Sočija. Da bi na kraju "pokeraš" Rakitić opet iz rukava hladno izvukao - "flush".
Bili smo na rubu, plesali po crti, no na kraju je ova reprezentacija pobijedila i Rusiju, i sebe, i ostatak društva koji se ovome nadao, ali je odavno doma. Sve što smo od nje očekivali, ona je sinoć ostvarila. Ušla je u polufinale Mundijala, očistila je sve "šporkice" koje su je posljednjih godina prekrile, i pokazal je karakter.
Nije pala protiv Danske, nije pala niti protiv Rusije. Ova generacija je sinoć zauvijek pokazala da je velika. Ne, opet nije odigrala veliku utakmicu, pokazali smo probleme u aktivnoj igri, no tko te pita kada uđeš u polufinale. Engleska? Ma daj... Pustimo to i slavimo! Hrvatska je među četiri najbolje reprezentacije svijeta. Stanite na trenutak i ponovite tu misao: među najbolje četiri reprezentacije svijeta...
Dečki, hvala vam na tome!